II Rev-61/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-61/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Stanka Hautza, mr. Olge Jelčić, Ivke Zlokić i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.d. Z., Filijala R., koga zastupa Odvjetničko društvo P.-K.,K. i P. iz R., protiv tuženika I. R., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 18. studenog 1997., br. Pž-2533/97-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Rijeci od 19. lipnja 1997. godine, br. P-3014/90-11, u sjednici održanoj dana 22. srpnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen njegov slijedeći tužbeni zahtjev:

"Tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 28.086,23 DEM u kunama sa zateznom kamatom koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju odgovarajuće strane valute koje plaća Riječka banka d.d. Rijeka tekućom:

- na iznos od 4.357,21 DEM počam od 23.2.1994.,

- na iznos od 5.005,00 DEM počam od 26.2.1994.,

- na iznos od 4.357,21 DEM počam od 27.5.1994.,

- na iznos od 5.005,00 DEM počam od 27.5.1994.,

- na iznos od 4.357,21 DEM počam od 1.9.1994. i

- na iznos od 5.005,00 DEM počam od 1.9.1994.

sve do isplate i sve u protuvrijednosti u kamatama po srednjem tečaju Narodne banke Republike Hrvatske na dan isplate, kao i naknaditi mu trošak postupka, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom izvršenja."

Tužitelj je obvezan da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.450,00 kn u roku od 8 dana.

Protiv drugostupanjske presude je tužitelj pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu ili da se preinače uz prihvatljiv tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Potraživanje tužitelja temelji se na ugovorima o osiguranju koji su zaključile stranke i to jedan za osiguranje naknade bolničkih dana i jedan za kombinirano kolektivno osiguranje. Kako tuženik nije uplatio premiju tužitelj traži da se obveže na plaćanje premija kamatom od dospijeća svakog iznosa kako je to navedeno u izreci.

Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja pozivajući se na odredbu čl. 913. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) budući je prošlo više od jedne godine od dana dospijeća zadnjeg računa (1. rujna 1994.), a tužba je podnesena 11. listopada 1995. Naime, prema toj zakonskoj odredbi u svakom slučaju ugovor o osiguranju prestaje po samom zakonu ako premija ne bude plaćena u roku od godine dana od dana dospjelosti, što je ovdje slučaj. Zbog prestanka ugovora nema tužitelj pravo na potraživanje istoga (isplatu premija).

Drugostupanjski je sud isto sudio (odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu) ali pozivom na drugu odredbu ZOO. Taj sud naime citira odredbu iz čl. 913. st. 5. ZOO koji kaže da se odredbe tog članka ne primjenjuju na osiguranje života. Kako se u ovom slučaju radi o osiguranju života, ne dolazi u obzir čl. 913. st. 4. ZOO već odredba čl. 945. st. 1. ZOO. Po toj zakonskoj odredbi, ako osiguravatelj osiguranja života ne plati neku premiju po dospjelosti osiguratelj nema pravo njezinu isplatu tražiti sudskim putem. Kako su dospjele sve premije za osiguranje to nema osnova tužbenog zahtjeva zbog čega je pravilno odbijen po prvostupanjskom sudu.

Revident u reviziji ističe da se u konkretnom slučaju police osiguranja ne odnose na životno osiguranje već na osiguranje imovine (neživotno osiguranje), pa da ne dolazi u obzir odredba iz čl. 945. st. _____

ZOO.

Po ocjeni ovog suda, s obzirom na sadržaj police osiguranja radi se u ovom slučaju u vrsti životnog osiguranja (kombinirano kolektivno osiguranje – za slučaj smrti uslijed nezgode i uslijed bolesti, tjelesnog invaliditeta i za osiguranje naknade bolničkog liječenja (a ne neživotno, pa po odredbi čl. 945. st. 1. ZOO tužitelj isplatu ne može tražiti sudskim putem jer je tužbom ustao po dospijeću svih računa po navedenim policama.

No, ako bi se i uzelo da se ne radi o životnom osiguranju onda je u pitanju neživotno, odnosno osiguranje imovine, pa je i u tom slučaju neosnovan tužbeni zahtjev jer je prošlo više od godinu dana od dospjelosti premija (čl. 913. st. 4. ZOO po kojem je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev).

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku jer su odluke jasne i mogu se ispitati, a ni materijalno pravo nije povrijeđeno zbog čega je reviziju trebalo odbiti kao neosnovanu te presuditi kao u izreci po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 22. srpnja 2003. godine

Izvjestitelj:

Predsjednik vijeća: