Legislator Case Law & Legislation
II Kž-334/2016-4 AI generated

Criminal appeal partially allowed; detention extended for drug offenders due to high recidivism risk.

Case Number II Kž-334/2016-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially allowed the appeal of defendant T. K., quashing the lower court's decision regarding him while dismissing appeals from K. Ž., M. D., and K. Č. The first-instance court extended pre-trial detention for all defendants due to serious drug offenses and lack of assets, offering bail only to some. The Supreme Court upheld the detention for K. Ž., M. D., and K. Č. because their specific circumstances indicated a high risk of reoffending, whereas T. K.'s case required a fresh review.

Legislator headnote

AI generated

Članci 123. stavak 1. točka 3. i 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku; Članci 494. stavak 3. točka 2. Zakona o kaznenom postupku: Pre-trajni zatvor se može produžiti ako su utvrđene osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik nastaviti s kriminalnom aktivnošću, a zamjena blažom mjerom nije moguća.

Keywords

AI generated
pre-trial detention extension drug trafficking offenses risk of reoffending bail conditions criminal appeal outcome

Cited Legislation

AI generated
Article 190, paragraph 4 of the Criminal Law
Article 123, paragraph 1, point 3 of the Criminal Procedure Act
Article 131, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 494, paragraph 3, point 2 of the Criminal Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 334/16.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Senke Klarić- Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 4. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama okrivljenog K. Ž., okrivljenog M. D., okrivljenog T. K. i okrivljenog K. Č. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. rujna 2016. broj Kov-Iz-18/16. (Kov-70/16.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. listopada 2016.,

r i j e š i o j e :

I. Prihvaća se žalba okrivljenog T. K., ukida se pobijano rješenje u odnosu na tog okrivljenika te se u tom dijelu predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. Odbijaju se žalbe okrivljenog K. Ž., okrivljenog M. D. i okrivljenog K. Č. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 4. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv okrivljenog A. B., okrivljenog T. P., okrivljenog K. Ž., okrivljenog M. D., okrivljenog T. K., okrivljenog M. V. i okrivljenog K. Č. produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke određeno je da se istražni zatvor iz točke I. tog rješenja protiv okrivljenika A. B., K. Ž. i M. D. može zamijeniti jamstvom u iznosu od 70.000,00 kuna, a jamčevina se sastoji u polaganju gotovog novca, dok je pod točkom III. određeno da se istražni zatvor protiv okrivljenog M. V. može zamijeniti jamstvom u iznosu od 70.000,00 kuna, a jamčevina se sastoji u uknjižbi založnog prava na nekretnini opisanoj u izreci pobijanog rješenja. Pod točkom IV. izreke prvostupanjskog rješenja svim je

II Kž 334/16.-4

okrivljenicima u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. lipnja 2016. pa nadalje.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni K. Ž. po branitelju V. T., odvjetniku iz Odvjetničkog društva T. i p. iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom „da izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor protiv IV osum. K. Ž., a podredno da smanji iznos jamčevine određen pobijanim rješenjem“.

Protiv rješenja se žali i okrivljeni M. D. po braniteljici R. P., odvjetnici iz Z.. U žalbi se navodi da se ista podnosi „iz svih žalbenih razloga“, a predlaže se „da izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor koji je određen protiv VI. okr. T. K., odnosno podredno pa pobijano rješenje ukine i vrati vijeću Županijskog suda u Zgrebu na ponovno odlučivanje“.

Žalbu protiv rješenja podnio je i okrivljeni T. K. po branitelju H. P., odvjetniku iz Z.. U žalbi nisu izričito navedene žalbene osnove, a predlaže se „da izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor protiv IV osum. K. Ž., a podredno da smanji iznos jamčevine određen pobijanim rješenjem“.

Protiv rješenja se žali i okrivljeni K. Č. po braniteljici M. P., odvjetnici iz Odvjetničkog društva H. i P. d.o.o. iz Z. U žalbi se ističe da se ista podnosi „iz svih zakonom predviđenih razloga“, a predlaže se „izvanraspravnom vijeću Županijskog suda u Zagrebu da povodom ove žalbe ukine rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br.: Kov-Iz-18/16, Kov- 70/16 od dana 22.09.2016., kojim je VIII-okrivljeniku određen istražni zatvor te da se VIII- okrivljeniku omogući da se dostojanstveno brani sa slobode, a podredno da se izrečena mjera istražnog zatvora zamijeni nekom drugom, za VIII-okrivljenika manje tegobnom mjerom“.

Žalba okrivljenog T. K. je osnovana, dok žalbe okrivljenog K. Ž., okrivljenog M. D. i okrivljenog K. Č. nisu osnovane.

U odnosu na točku I. izreke rješenja:

Iako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljeni T. K. počinio kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. koje mu se u ovom kaznenom predmetu stavlja na teret u točki 2. podignute optužnice, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji te potom pravilno utvrdio postojanje razloga za produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., žalitelj s uspjehom dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda u pogledu nemogućnosti ostvarenja svrhe istražnog zatvora jamstvom.

Okrivljenom T. K. se u ovom kaznenom predmetu podignutom optužnicom stavlja na teret da je počinio jedno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. na način da je u razdoblju u tijeku mjeseca ožujka do 8. lipnja 2016. u više navrata raznim kupcima (navedenim u činjeničnom opisu optužnice) prodavao drogu marihuana u različitim količinama i za različite iznose, kao i da je radi prodaje posjedovao paketiće droge marihuana, a od njega je oduzeta i drobilica. Osim toga, ovaj je okrivljenik specijalni povratnik, s obzirom na to da je do sada već pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju od

II Kž 334/16.-4

dvije godine i šest mjeseci. Iako pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da brojnost radnji u vidu višekratnih prodaja te ranija osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela upućuju na zaključak da na strani ovog okrivljenika postoji realno predvidiva opasnost od ponavljanja djela (što se žalbom niti ne dovodi u pitanje), osnovano žalitelj osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda u odnosu na mogućnost primjene blaže mjere, upirući i na to da je okrivljenik dostavio u spis predmeta dokaz o mogućnosti zaposlenja po eventualnom puštanju iz istražnog zatvora. Naime, prema ocjeni ovog suda, činjenica ranije pravomoćne osuđivanosti, iako upućuje na opasnost od ponavljanja djela, sama za sebe nije razlog i isključivanja primjene instituta jamstva. Naime, člankom 95. stavkom 1. ZKP/08. propisano je da sud i druga državna tijela pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera, ako se ista svrha može postići i blažom mjerom.

Stoga je prvostupanjski sud u konkretnoj situaciji bio dužan s više pozornosti ispitati mogućnost ostvarenja svrhe istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i u odnosu na ovog okrivljenika te pri tome na ročištu na kojem odlučuje o istražnom zatvoru ispitati, ne samo njegove imovinske prilike, nego i mogućnost da netko drugi za njega dade jamstvo, pri čemu se oblik polaganja jamčevine ne mora nužno sastojati u polaganju gotovog novca.

Slijedom iznesenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri ocijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na mogućnost zamjene istražnog zatvora jamstvom, pa je žalbu okrivljenog T. K. trebalo prihvatiti te ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovim rješenjem te će na temelju svih okolnosti koje su odlučne kod odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora kao krajnje mjere ponovno razmotriti mogućnost njegove zamjene jamstvom, vodeći računa i o tome da za okrivljenika i netko drugi može dati jamstvo. Potom će, postupajući osobito žurno, kako to nalaže odredba članka 122. stavka 2. ZKP/08., donijeti novo i na zakonu utemeljeno rješenje, koje će i valjano obrazložiti.

Stoga je na temelju članka 494. stavak 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom I. izreke.

U odnosu na točku II. izreke rješenja:

Protivno navodima u žalbama okrivljenika K. Ž., M. D. i K. Č., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a potom je i pravilno zaključio da se ta mjera u odnosu na okrivljenike K. Ž. i M. D. može zamijeniti mjerom jamstva kao blažom mjerom, dok se i dalje mjera istražnog zatvora ne bi mogla svrhovito u odnosu na ove okrivljenike zamijeniti drugim blažim mjerama od jamstva. Također je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se u odnosu na okrivljenog K. Č., za sada, primjenom niti jedne od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. ne bi mogla ostvariti svrha istražnog zatvora produljenog po navedenoj osnovi, odnosno otkloniti svrhovito opasnost od ponavljanja djela na strani tog okrivljenika. Za takvo svoje utvrđenje, kao i za postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora na strani svih okrivljenika, prvostupanjski je sud dao

II Kž 334/16.-4

valjane, jasne i dostatne razloge, bez proturječnosti, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga nije u pravu okrivljeni M. D. kada u žalbi ističe da je u prvostupanjskom rješenju ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da je rješenje proturječno samo sebi, nejasno i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama zbog čega se ne može valjano ispitati, a niti okrivljeni K. Č. koji na postojanje navedene postupovne povrede upire tvrdnjom da u pobijanom rješenju nisu detaljno navedeni razlozi o postojanju osnovane sumnje na njegovoj strani. U povodu podnesenih žalbi, pobijano je rješenje ispitano i sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. No, pritom nije utvrđeno ni postojanje neke od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Okrivljeni K. Ž. u svojoj žalbi osporava i postojanje osnovane sumnje da bi on počinio kaznena djela za koje se tereti podignutom optužnicom. No, protivno takvim žalbenim navodima, osnovana sumnja da je ovaj okrivljenik počinio dva kaznena djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. za koja se tereti u ovom postupku, proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ona temelji, a koji su navedeni i obrazloženi u toj optužnici, kako je to pravilno utvrdio i valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Time je ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika. Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, a koji proizlazi upravo iz podignute optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji, dok će ocjenu dokaza provedenih na raspravi raspravno vijeće dati prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti okrivljenika nakon provedene rasprave.

Nadalje, okolnosti koje i nadalje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenog K. Ž., okrivljenog M. D. i okrivljenog K. Č. i ovaj sud nalazi u kriminalnoj količini stavljenoj tim okrivljenicima na teret koja se očituje u brojnosti protupravnih radnji u vidu višekratnih prodaja droge većem broju osoba kroz razdoblje od tri mjeseca, a na strani okrivljenog K. Č. i u činjenici da ga se tereti za organiziranje mreže preprodavatelja, kao i njegovoj ranijoj osuđivanosti.

Naime, okrivljeni K. Č. se u točki 1. podignute optužnice tereti da je u tijeku mjeseca ožujka do 8. lipnja 2016. zajedno s okrivljenicima R. B. i T. P. organizirao mrežu preprodavatelja i posrednika radi neovlaštene prodaje droge (djelo iz članka 190. stavka 4. KZ/11.), dok se okrivljenici K. Ž. i M. D. terete da su u istom tom razdoblju višekratno različitim osobama u različitim količinama neovlašteno prodavali drogu (djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11.). Osim toga, okrivljeni K. Ž. se u točki 6. optužnice, a okrivljeni M. D. u točki 7., terete da su počinili kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. na način da su proizvodili, nabavili i posjedovali tvari koje su propisom proglašene drogama, koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji, pri čemu je kod okrivljenog K. Ž. pronađeno više od 60 grama droge marihuana, dvije stabljike, digitalna vaga i drobilice, a kod okrivljenog M. D. više paketića marihuane, drobilica, listovi marihuane te tri stabljike te droge. Također se i okrivljeni K. Č. u točki 8. tereti da je počinio kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11. na način da je nabavio i posjedovao tvari koje su propisom proglašene drogama, koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji, s time da je kod njega pronađeno više od dva kilograma droge marihuana i digitalna vaga.

Dovodeći u vezu brojnost djela za koja se ovi okrivljenici terete i višekratnost poduzimanja kriminalnih radnji u okviru tih djela, s činjenicom da su svi okrivljenici

II Kž 334/16.-4

nezaposleni, bez primanja i bez imovine, s time da je okrivljeni K. Č. i ranije osuđivan, ali ne zbog istovrsnih djela (zbog djela iz članka 99. stavka 1. KZ/97. i članka 224. stavka 4. KZ/97.), pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sve te okolnosti upućuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenici K. Ž., M. D. i K. Č. boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću, činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela.

Slijedom navedenog, zaključak je i ovog drugostupanjskog suda da je protiv navedenih okrivljenika neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela na njihovoj strani, dok se ista svrha, s obzirom na kvalitetu i značaj navedenih okolnosti, za sada, u odnosu na okrivljenike K. Ž. i M. D. ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom blažom mjerom od jamstva u iznosu od 70.000,00 kuna koje je protiv oba okrivljenika određeno još u stadiju istrage i za izmjenu čije visine i oblika polaganja jamčevine nisu nastupile okolnosti koje bi tu izmjenu opravdavale. No, okrivljenici mogu sukladno članku 105. stavku 1. ZKP/08. zatražiti izmjenu visine jamstva i oblika polaganja jamčevine ako to budu opravdavale naknadno utvrđene okolnosti.

Što se tiče okrivljenog K. Č., imajući na umu kriminalnu količinu stavljenu mu na teret u vidu organiziranja mreže preprodavatelja te količinu od njega oduzete droge koja upućuje na zaključak da se ovdje radilo o dugotrajnijoj djelatnosti, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da u odnosu na tog okrivljenika, za sada, radi otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela nije svrhovito primijeniti niti jednu drugu mjeru, osim najteže. Naime, prema ocjeni ovog suda, a vodeći računa i o vremenu koje je okrivljenik do sada proveo u istražnom zatvoru, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, za sada pretežu nad okrivljenikovim pravom na slobodu.

B. da žalbe okrivljenog K. Ž., okrivljenog M. D. i okrivljenog K. Č. nisu osnovane, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 12. listopada 2016.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.