Legislator Case Law & Legislation
I Kž-1065/2010-4 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal against drug cultivation conviction citing lack of insignificance.

Case Number I Kž-1065/2010-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for cultivating marijuana. The defendant argued the act was insignificant due to health reasons and personal use, but the court found the high number of plants and growth duration demonstrated criminal intent. Consequently, the court upheld the conviction and the confiscation of the marijuana plants and seeds.

Legislator headnote

AI generated

čl. 173. st. 2. KZ; čl. 28. KZ: Cultivation of opium poppy or marijuana is not considered an insignificant offense if the quantity and duration indicate high criminal intent, even if claimed for personal health use.

Keywords

AI generated
cultivation of marijuana insignificant offense criminal intent drug possession confiscation of property

Cited Legislation

AI generated
čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona
Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl.
čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona
Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 27.
čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) Kaznenog zakona
čl. 80. st. 3. i čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona
čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku
čl. 28. Kaznenog zakona
čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 379. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku
čl. 382. Zakona o kaznenom postupku
čl. 387. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1065/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića, Ante Potrebice, Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasne Galešić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 27. listopada 2010. godine, broj K-32/10, u sjednici održanoj dana 11. siječnja 2011. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Petra Pulišelića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. L. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru proglasio je krivim opt. L. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ) u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, činjenično i pravno opisanog u izreci presude, te ga je na temelju iste zakonske odredbe uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Temeljem čl. 80. st. 3. i čl. 173. st. 7. KZ prema opt. L. Š. je primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to 21 stabljike i 48,6 grama već ubrane opojne droge marihuane, sve privremeno oduzeto po djelatnicima P. B. na M..

Temeljem čl. 122. st. 4. ZKP opt. L. Š. oslobođen je od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja B. Z., odvjetnika iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe.

I Kž 1065/10-4

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno odredbi čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, te je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Petar Pulišelić, u svom pisanom očitovanju od 23. prosinca 2010. god., broj KŽ-DO-2105/10, predložio žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, a kod istog je prijedloga ostao i na sjednici drugostupanjskog vijeća.

Žalba nije osnovana.

Premda optuženik u žalbi ističe da se žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali samo zbog povrede kaznenog zakona.

Naime, optuženik je u svojoj obrani potvrdio da je tijekom mjeseca veljače i ožujka 2010. god. od nepoznate osobe kupio sjeme marihuane koje je potom zasijao kao što se sije pšenica, a kada je proklijalo izdanke je presadio u vrt svoje kuće te je do dana 04. lipnja 2010. god., kad ih je policija pronašla, uzgojio ukupno 21 stabljiku marihuane raznih visina, od 45 do najviše 163 cm, s kojih je već do tada ubrao 48,6 grama lišća te opojne droge. Navedeno proizlazi i iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta i provedenog toksikološkog vještačenja, a žalbom optuženika se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u tom pogledu i ne dovodi u pitanje. No, žalitelj tvrdi da se radi o beznačajnom kaznenom djelu zbog čega smatra da je na utvrđeno činjenično stanje trebalo primijeniti odredbu čl. 28. KZ, pa je evidentno da se žali zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 1. KZ, u pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo.

Nasuprot tome, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da se radi o postupanju optuženika koje bi bilo očito beznačajno. Naime, neovlaštena proizvodnja opojne droge marihuane je društveno opasno djelo, a takva proizvodnja kroz višemjesečni period uz značajnu protupravnu aktivnost optuženika, od nabavke sjemenki, sijanja, presađivanja izdanaka u vrt, te uzgoja 21 stabljike od kojih je njih 19 uzgojeno do visine između 110 i 163 cm, a samo tri su visine između 45 i 75 cm, ukazuje na visok stupanj kriminalne volje i upornosti u postupanju optuženika. Stoga, nije prihvatljiv njegov stav da se radi o beznačajnom djelu na koje društvo ne treba reagirati u kaznenopravnom smislu, pa ni iz razloga što se na to, iako je bio svjestan nedopuštenosti takvog ponašanja, odlučio iz zdravstvenih razloga.

Naime, beznačajno djelo u smislu odredbe čl. 28. KZ je ono koje sadrži sva obilježja kaznenog djela, ali s obzirom na način postupanja počinitelja, njegovu krivnju i nastupjelu posljedicu za zaštićeno dobro i pravni sustav, zbog očite beznačajnosti, zakon takvo postupanje ipak ne tretira kao kazneno djelo.

U konkretnoj situaciji, postupanje optuženika nije u toj mjeri bezopasno i beznačajno kako to smatra optuženik. Naime, njemu se inkriminira izrazito društveno opasno kazneno djelo proizvodnje opojne droge, kao jedan od oblika kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, za koje nije odlučno je li ta opojna droga proizvedena za vlastite potrebe ili za prodaju, jer je zaštićeno dobro kod tog kaznenog djela zdravlje svakog pojedinca, pa i onog koji ju proizvodi. Prema tome, žalbeni navodi da je uzgajao marihuanu za čaj kojim bi zamijenio

I Kž 1065/10-4

apaurin kao sredstvo smirenja uslijed tegoba izazvanih ne-Hodgkinovim limfomom, u konkretnoj situaciji, pored naprijed utvrđenih okolnosti, nisu odlučni s aspekta postojanja kaznenog djela, odnosno primjene čl. 28. KZ, ali su te okolnosti cijenjene kod odlučivanja o kazni.

Stoga je žalba zbog povrede kaznenog zakona neosnovana, a ni ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 379 st. 1. toč. 2. ZKP, nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon u ostalim odredbama propisanim u čl. 368. ZKP.

Žalitelj izričito ne pobija presudu zbog odluke o kazni, ali kako je takva žalba, sukladno odredbi čl. 382. ZKP, sadržana u žalbi zbog povrede kaznenog zakona, pobijana presuda ispitana je u tom pravcu po službenoj dužnosti.

Međutim, budući da je prvostupanjski sud na utvrđene okolnosti već primijenio odredbe o sudskom ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ i opt. L. Š. za počinjeno kazneno djelo, propisanu kaznu zatvora ublažio na najmanju moguću mjeru u trajanju od dvije godine, a zakonskih uvjeta za izricanje još blaže kazne nema niti se oni užalbi navode, to žalba optuženika nit iz te osnove nije mogla biti prihvaćena.

Drugostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 382. ZKP, povodom žalbe optuženika ispitao i odluku o sigurnosnoj mjeri oduzimanja predmeta iz čl. 80. u vezi čl. 173. st. 7. KZ, te je našao da je navedena odluka donesena u skladu sa Zakonom i dostatno obrazložena.

Slijedom svega iznijetog, a budući da žalbeni prigovori nisu osnovani, niti je ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, utvrđeno da bi bile ostvarene kakve bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. siječnja 2011. god.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasna Galešić, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.