Revr-1819/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1819/12-2

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. I. iz Z., koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika „O.“ d.o.o. iz Z., koga zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu „P. i p.“ j.t.d. iz Z., radi utvrđenja nezakonitosti odluka o otkazu i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1892/11-2 od 27. lipnja 2012., kojom je djelomično preinačena i djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3209/03-55 od 21. travnja 2011., u sjednici održanoj 17. prosinca 2014.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Odbija se revizija tuženika „O.“ d.o.o.

II. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice te se slijedom toga preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1892/11-2 od 27. lipnja 2012. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3209/03-55 od 21. travnja 2011. u dijelu pod točkama III. izreke i sudi:

„Utvrđuje se kao dan prestanka radnog odnosa dan 7. veljače 2007.“

III. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice te se slijedom toga ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1892/11-2 od 27. lipnja 2012. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3209/03-55 od 21. travnja 2011. u dijelu pod točkama V. i VI. izreke i u tom dijelu se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

IV. O troškovima sastava revizije tužiteljice odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Utvrđuje se da nije zakonit niti dopušten redoviti otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik O. d.o.o. dao tužiteljici Ž. I. dana 15.01.2003.g.

II. Utvrđuje se da nije zakonit niti dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik O. d.o.o. dao tužiteljici Ž. I. dana 31.01.2003.g.

III. Utvrđuje se kao dan prestanka radnog odnosa dan 30.09.2003.g.

IV. Tuženik je dužan na ime naknade neisplaćenih plaća u razdoblju od nezakonitog prestanka radnog odnosa, odnosno od 15.01.2003.g. do dana prestanka radnog odnosa, odnosno dana 30.09.2003.g. isplatiti tužiteljici iznos od 36.720,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 2.160,00 kuna počam od 01.02.2003.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.03.2003.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.04.2003.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.05.2003.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.06.2003.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.07.2003.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.08.2003.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.09.2003.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.10.2003.g. pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od dospijeća pojedinog iznosa do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 12.152,40 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom počam od dana 21. travnja 2011.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve u roku od 8 dana.

V. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva da joj tuženik na ime naknade neisplaćenih plaća u razdoblju od 01.10.2003.g. pa do 07.02.2007.g. isplati iznos od 169.344,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.12.2003.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.01.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.02.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.03.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.04.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.05.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.06.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.07.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.08.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.09.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.10.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.11.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.12.2004.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.01.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.02.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.03.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.04.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.05.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.06.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.07.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.08.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.09.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.10.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.11.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.12.2005.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.01.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.02.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.03.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.04.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.05.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.06.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.07.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.08.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.09.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.10.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.11.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.12.2006.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.01.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 4.320,00 kuna počam od 01.02.2007.g. pa do isplate,

- na iznos od 864,00 kuna počam od 01.03.2007.g. pa do isplate,

sve po kamatnoj stopi prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od dospijeća pojedinog iznosa do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao neosnovanim.

VI. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.186,80 kuna, u roku od 8 dana.“

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

„I. Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. travnja 2011. godine, poslovni broj Pr-3209/03-55 i to prema tuženiku u pobijanom dijelu pod stavkom I., II., III. i IV. izreke, a prema tužiteljici u pobijanom dijelu pod stavkom III., V. i VI. izreke.

Odbacuje se kao nedopuštena žalba tuženika protiv dijela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. travnja 2011. godine, poslovni broj Pr-3209/03-55 pod stavkom V. izreke.“

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem tužitelj nije uspio u sporu (pod točkom III., V. i VI. izreke presude suda prvog stupnja) podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi i tuženik u dijelu u kojem nije uspio u sporu (pod točkom I., II., III. i IV izreke presude suda prvog stupnja) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tužiteljice je osnovana, a revizija tuženika nije osnovana.

Ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo iz određeno navedenih razloga zbog kojih je izjavljena sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP).

Suprotno navodima revizija sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presude imaju jasne i razumljive razloge koji odgovaraju stanju spisa te sadržaju isprava i zapisnika u spisu te stoga presude sudova nižeg stupnja nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati.

Navodi tuženika o tome da mu je dostavljena presuda suda drugog stupnja bez dvije stranice presude u ovoj fazi postupka nisu od značaja jer se prije svega točnost takvih tvrdnji ne mogu ispitati, a i kada bi bile točne, tuženik je mogao tražiti ponovnu dostavu potpune presude, pa bi mu rok za podnošenje revizije tekao od tog trenutka. Kako je to izostalo niti ovaj prigovor kada bi bio i točan nije od značaja.

Sukladno odredbi čl. 396.a ZPP-a kada ovaj sud prihvaća razloge presude suda nižeg stupnja može se umjesto obrazloženja pozvati na razloge presude tog suda.

Stoga, glede revizije tuženika, na utvrđeno činjenično stanje ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge presude suda drugog stupnja glede primjene čl. 106., 107. i 126. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, ispravak 54/95, ispravak 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 142/03, pročišćeni tekst 137/04 - dalje: ZR) i stoga upućuje na razloge presude suda drugog stupnja u smislu odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP-a.

Stoga će se na mrežnim stranicama ovog suda pored ove presude objaviti i presuda suda drugog stupnja sukladno odredbama čl. 396.a st. 2. ZPP-a.

Zbog ovih razloga valjalo je reviziju tuženika odbiti sukladno odredbi čl. 393. ZPP-a te odlučiti kao pod točkom I. ove odluke.

U ovoj parnici tužiteljica je podneskom od 11. siječnja 2011. zatražila i sudski raskid radnog odnosa s danom 7. veljače 2007. te je zatražila i naknadu plaće za vrijeme od prestanka rada do tog dana u ukupnom iznosu od 206.064,00 kuna.

Sudovi nižeg stupnja glede ovog zahtjeva odlučuju kao pod točkom III., IV. i V. izreke presude suda prvog stupnja, te kao dan sudskog raskida ugovora o radu utvrđuju 30. rujan 2003. slijedom čega tužiteljici dosuđuju i naknadu plaće za vrijeme od 15. siječnja 2003. do 30. rujna 2003., a odbijaju je s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 169.344,00 kuna za vrijeme od 1. listopada 2003. do 7. veljače 2007.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica nakon otkaza ugovora o radu bila nezaposlena od 30. rujna 2003. kada je na određeno vrijeme, u trajanju od jednog mjeseca, zasnovala radni odnos do 31. listopada 2003.

Nakon isteka radnog odnosa na određeno vrijeme tužiteljica je bila nezaposlena sve do 7. veljače 2007. kada je zasnovala radni odnos koji traje barem do zaključenja glavne rasprave u postupku pred sudom prvog stupnja.

Sukladno odredbi čl. 116. ZR-a ako sud utvrdi da je otkaz poslodavca nedopušten, a to je u ovom postupku utvrđeno, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa.

Prema ocjeni ovog suda, a vodeći računa o okolnostima ovog konkretnog slučaja, činjenica da je tužiteljica nakon otkaza ugovora o radu, zasnovala radni odnos na kratko vrijeme u trajanju od jednog mjeseca kod drugog poslodavca, ne može biti od utjecaja na pravo tužiteljice tražiti da se kao dan sudskog raskida radnog odnosa odredi kasniji datum, kada je zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme.

Naime, rad na određeno vrijeme koji je sukladno ugovoru o radu zasnovan na određeno vrijeme u trajanju od mjesec dana, ne može se smatrati činjenicom koja bi sprječavala tužiteljicu tražiti da se kao datum sudskog raskida ugovora o radu utvrdi kasniji datum koji odgovora danu zasnivanja trajnijeg ravnopravnog statusa jer se zasnivanje radnog odnosa u trajanju od mjesec dana može smatrati samo kao postupak tužiteljice da si na svaki mogući način osigura zaradu, pa makar i na vrijeme od mjesec dana, a ne kao čin koji bi imao značaj dana odlučnog za utvrđivanje dana prestanka radnog odnosa sukladno čl. 116. st. 1. ZR-a.

Slijedom navedenog valjalo je glede dana prestanka radnog odnosa preinačiti presude suda prvog i drugog stupnja i odlučiti kao od točkom II. izreke ove odluke sukladno odredbi čl. 395. st. 1. ZPP-a.

Slijedom navedenog, a zbog pogrešnog pravnog pristupa glede utvrđivanja dana prestanka radnog odnosa u primjeni čl. 116. st. 1. ZR-a sudovi nisu utvrđivali odlučne činjenice vezane za pravo na naknadu plaće za vrijeme od 30. rujna 2003. do 7. veljače 2007. pa je stoga u tom dijelu (kao pod točkom IV. izreke presude suda prvog stupnja) valjalo odlučiti kao pod III. izreke ove presude sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a.

Odluka o trošku utemeljena je na čl. 166. ZPP-a.

Zbog svih gore navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. prosinca 2014.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.