Croatian Supreme Court dismissed appeal on robbery charges, upholding eight-year sentence and civil damages.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a first-instance judgment convicting him of thirty robbery offenses. The court found that the crimes targeted different victims and protected distinct legal goods, meaning they could not be legally grouped as a single extended robbery. Consequently, the eight-year combined sentence and civil compensation orders were upheld as appropriate and legally sound.
Legislator headnote
AI generatedArticle 218 of the Criminal Law; Article 379 of the Criminal Procedure Act: Multiple robbery offenses committed against different victims constitute distinct crimes rather than a single extended offense, justifying separate sentencing and precluding the appellant's claim of legal error.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 173/10-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. P., zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. siječnja 2010. godine broj K-200/09, u sjednici održanoj 17. ožujka 2010. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba opt. M. P. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Županijski sud u Zagrebu, presudom od 13. siječnja 2010. godine broj K-100/09 proglasio je krivim opt. M. P. zbog kaznenih djela protiv imovine i to 30 kaznenih djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. KZ, za koja mu je na temelju čl. 218. st. 2. uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c/ KZ utvrdio kazne zatvora u trajanju od po dvije godine za svako kazneno djelo, i dva kaznena djela razbojništva u pokušaju iz čl. 218. st. 2. u svezi st. 1. i u svezi čl. 33. KZ, za koja mu je na temelju čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. KZ i uz primjenu čl. 57. st. 1. i 3. toč. c/ KZ utvrdio kazne zatvora u trajanju od po jednu godinu za svako kazneno djelo pa je uz primjenu čl. 60. KZ opt. M. P. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. lipnja 2009. godine pa nadalje.
Na temelju čl. 75. KZ prema opt. M. P. primijenjena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se primjenjivati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali ne dulje od pet godina.
Na temelju čl. 82. KZ od optuženika se oduzima imovinska korist u ukupnom iznosu od 105.507,61 kn.
I Kž 173/10-3
Na temelju čl. 132. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 115/06, u nastavku: ZKP) oštećenicima „L.“ d.o.o. Z., „H.“ d.o.o. Z., „B.“ d.o.o. Z., Ljekarne „Š.“ Z., dosuđen je imovinskopravni zahtjev radi naknade štete pa je optuženik obvezan istima naknaditi štetu u iznosima kako slijedi: „L.“ d.o.o. u iznosu od 600,00 kn, „H.“ d.o.o. u iznosu od 31.797,54 kn s zakonskim zateznim kamatama na iznos od 3.320,56 kn tekućim od 13. srpnja 2007. godine do isplate, na iznos od 11.078,82 kn tekućim od 1. rujna 2007. godine do isplate, na iznos od 1.163,00 kn tekućim od 23. studenog 2007. godine do isplate, na iznos od 4.705,16 kn tekućim od 20. prosinca 2007. godine do isplate, na iznos od 4.850,00 kn tekućim od 29. kolovoza 2008. godine do isplate i na iznos od 6.680,00 kn tekućim od 28. siječnja 2009. godine do isplate, „B.“ d.o.o. u iznosu od 12.750,00 kn i Ljekarni „Š.“ u iznosu od 4.985.82 kn.
Na temelju čl. 132. st. 2. ZKP oštećenik „H.“ d.o.o. se s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva upućuju da ga ostvaruju u parnici.
Na temelju čl. 122. st. 4. ZKP optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 119. st. 2. toč. 1.-6. ZKP, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.
Protiv te presude žali se optuženik po branitelju M. M., odvjetniku iz Z. zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kaznenim sankcijama i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u kraćem vremenskom trajanju.
Optuženik se žali i osobno zbog odluke o kazni i predlaže izricanje blaže kazne.
Odgovor na žalbe nije podnesen.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 8. ožujka 2010. godine broj KŽ-DO-406/10 predložio je da se žalba optuženika kao osnovana usvoji, dok iz obrazloženja proizlazi da predlaže njezino odbijanje.
Prisutni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel je na sjednici vijeća pojasnio da je u pisanom mišljenju došlo do pogreške i da je prijedlog Državnog odvjetništva Republike Hrvatske da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Žalba nije osnovana.
Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona smatrajući da je cjelokupnu kriminalnu aktivnost optuženika trebalo pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo razbojništva, uz primjenu čl. 61. KZ, jer da su se za to stekli svi uvjeti koje je i opširno elaborirao u žalbi podnesenoj po branitelju.
Protivno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je optuženik počinio 30 kaznenih djela razbojništva i dva kaznena djela razbojništva u pokušaju, sve u realnom stjecaju, a ne jedno produljeno kazneno djelo razbojništva.
I Kž 173/10-3
Naime, kako je razbojništvo složeno kazneno djelo kojim se ne napada samo imovina već i osobne vrijednosti (život i tijelo), dakle, štite se različita pravna dobra, a u konkretnom slučaju djela su počinjena na štetu različitih osoba, ne postoje uvjeti za zaključak da bi se radilo o produljenom kaznenom djelu.
Neovisno o sjedinjavajućim elementima na koje upire žalba, prijetnja je u konkretnim slučajevima bila upravljena na različite fizičke osobe, nakon čega je oduziman novac pa se kao oštećenici pojavljuju, ne samo vlasnici imovine, već i osobe prema kojima je primijenjena prijetnja pa nije ni životno ni logično da se cjelokupna kriminalna djelatnost optuženika može smatrati jedinstvenom cjelinom.
S obzirom na navedeno nije ostvarena povreda kaznenog zakona na koji ukazuje optuženik, a ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP nije utvrđena niti koja druga povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, a niti koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje prvostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP.
Nije osnovana niti žalba optuženika zbog odluke o kazni, u kojoj navodi da je prvostupanjski sud premalo vrednovao utvrđene olakotne okolnosti, prije svega priznanje optuženika koje je doprinijelo učinkovitosti u postupanju svih tijela kaznenog progona, starosnu dob optuženika, izraženo kajanje, te da su supruga i kćerka izrazile spremnost da skrbe o optuženiku, a ističe i nove okolnosti, narušenog zdravstvenog stanja te činjenicu da je bio sudionik Domovinskog rata.
Uz činjenicu da je optuženik ostvario 30 kaznenih djela razbojništva za koja su mu utvrđene najblaže pojedinačne kazne zatvora koje se, uz primjenu zakonskih odredbi o sudskom ublažavanju kazne, mogu izreći za ova kaznena djela, te dva kaznena djela razbojništva u pokušaju, za koja su mu također utvrđene najblaže kazne koje se uz primjenu zakonskih odredbi o zakonskom ublažavanju kazne mogu izreći za ova djela, izrečena jedinstvena kazna zatvora od osam godina, nije prestroga, neovisno o utvrđenim olakotnim okolnostima koje se ponovno apostrofiraju u podnesenim žalbama.
Brojnost kaznenih djela i način njihovog počinjenja je takva da ukazuje na izuzetnu pogibeljnost počinitelja i ostvarenih kaznenih djela pa niti novoistaknute okolnosti, koje imaju značaj olakotnih okolnosti, ne opravdavaju blaže kažnjavanje.
Stoga Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća utvrđenu jedinstvenu kaznu zatvora kao primjerenu, kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja predviđena u čl. 6. i 50. KZ.
Iz navedenih razloga nije osnovana niti žalba zbog odluke o kazni.
Primijenjena sigurnosna mjera iz čl. 75. KZ je u skladu sa zakonom.
Kako nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela, prvostupanjski sud je osnovano optuženiku oduzeo istu u iznosu i iz razloga navedenih u pobijanoj presudi, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja.
I Kž 173/10-3
Slijedom navedenog, na temelju čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. ožujka 2010.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Ivan Protković, v.r.
Dražen Tripalo, v.r.