II Gžzp-5/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 5/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr. sc. Jadranka Juga, kao predsjednika vijeća, te Đure Sesse i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice J. S. Š., iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Uzp-99/10-5 od 5. listopada 2010., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagateljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Uzp-99/10-5 od 5. listopada 2010.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Uzp-99/10-5 od 5. listopada 2010. odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodio pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Us-9177/2009.

Protiv tog rješenja predlagateljica je podnijela žalbu radi svih žalbenih razloga navedenih u odredbi članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08). Predlaže da vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvati žalbu i odluči u smislu žalbenih navoda.

Žalba nije osnovana.

Žaliteljica određeno ne navodi u čemu bi se sastojale bitne povrede postupka, a ispitujući prvostupanjsko rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a na koje, temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

II Gžzp 5/11-2

Pobijanim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske je u prvostupanjskom postupku odbio zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu Upravnog suda Republike Hrvatske koji se vodio pod poslovnim brojem Us-9177/2009.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, sudeći u prvom stupnju, svoju odluku temelji na činjenici da je u pravno relevantnom razdoblju razmatranja od podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske (30. srpnja 2009.) do dana kada je predlagateljica zaprimila presudu Upravnog suda Republike Hrvatske (18. kolovoza 2010.), postupak ukupno trajao jednu godinu i devetnaest dana, koje se trajanje postupka ne može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku.

Žaliteljica odluku pobija navodeći u bitnom kako je trajanjem upravnog spora u navedenom pravno relevantnom razdoblju razmatranja od jednu godinu i devetnaest dana povrijeđeno njezino pravo na suđenje u razumnom roku, pogotovo stoga jer se radi o postupku koji je od posebne važnosti za predlagateljicu, a koji još nije završen jer je predlagateljica podnijela ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske.

Takvi žalbeni navodi predlagateljice ne mogu se prihvatiti jer i prema ocjeni vijeća ovog suda, a imajući na umu duljinu trajanja postupka pred Upravnim sudom, predlagateljici nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Naime, sama nesporna činjenica duljine tog postupka u trajanju od jedne godine i devetnaest dana ne daje osnova zaključku da se vođenje konkretnog postupka može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, imajući pritom na umu kako značenje postupka za predlagateljicu, tako i okolnost da je taj postupak pravomoćno okončan donošenjem presude Upravnog suda Republike Hrvatske.

Pritom žaliteljicu valja uputiti na činjenicu da je Ustavni sud Republike Hrvatske posebno tijelo hrvatskog ustavnopravnog poretka čija je zadaća, među ostalim, odlučivati i povodom ustavnih tužbi zbog povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske (Glava V. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske - „Narodne novine“, broj 99/99, 29/02, 49/02 - pročišćen tekst), međutim, u skladu s državnopravnim poretkom Ustavni sud nije dio sudbene vlasti, već tijelo neovisno o svim drugim tijelima državne vlasti (članak 2, stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu) čiji djelokrug je uređen Glavom V. Ustava Republike Hrvatske i Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, te povodom ustavnih tužbi ne odlučuje u sporovima o nekom građanskom pravu ili obvezi.

Nadalje, odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 – dalje u tekstu: ZS-a) propisano je da stranka u sudskom postupku, koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Stoga predlagateljici u postupku koji se vodi pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, ne može biti pružena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, budući u tom slučaju nije riječ o sudskom postupku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. ZS-a.

II Gžzp 5/11-2

Pravilno je, stoga, sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 27. stavka 1. ZS-a kada je zahtjev predlagateljice odbio kao neosnovan.

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91) odbiti žalbu predlagateljice kao neosnovanu i riješiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 7. veljače 2011.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jadranko Jug, v. r.