I Kr-32/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 32/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osuđ. M.I. zbog krivičnog djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanreno ublažavanje kazne dostavljenom uz prijedlog Županijskog suda u Karlovcu od 24. siječnja 1994. K-18/88, Kv-99/93, u sjednici održanoj 22. veljače 1994.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. M.I. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom što je čine presuda Okružnog suda u Karlovcu od 18. prosinca 1990. K-18/88, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, M.I. je zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZRH (sada čl. 79. st. 1.KZRH) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci, koja kazna mu je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 2. lipnja 1993. Kv-120/93-3 izvanredno ublažena na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci.

Prema podacima u spisu osuđenik je na izdržavanje kazne zatvora nastupio 2. ožujka 1993.

Nakon pravomoćnosti presude, ponovno je osuđenik podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne i predložio da se navedena kazna izavnredno ublaži.

Županijski sud je, dostavljajući predmetni zahtjev osuđenika ovome Vrhovnom sudu na odlučivanje predložio da se zahtjev odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se zahtjev osuđenika odbije. Zahtjev nije osnovan.

U zahtjevu su, naime, istaknute kao nove okolnosti da osuđenikova malodobna kćerka M. živi kod optuženikove majke, koja je stara i bolesna (što se potkrijepljuje medicinskom dokumentacijom i potvrdom mjesne zajednice), da su njene imovinske prilike loše, da je osuđenik bio učesnik domovinskog rata od 25. studenoga 1991. do 17. siječnja 1993. (što se potkrijepljuje potvrdom nadležnog državnog organa za obranu) i da je u svojoj Mjesnoj zajednici, u razdoblju agresije na Republiku Hrvatsku, bio aktivan u osnivanju dobrovoljačkog odreda i na spašavanju civila i njihove imovine (što se potkrijepljuje potvrdom Mjesne zajednice).

Ovaj Vrhovni sud, međutim, ne smatra da su istaknute takove nove činjenice koje bi zbog svog značaja, da se za njih znalo, odnosno da su postojale u vrijeme presude, očito dovele do blaže osude.

Naime, okolnost da osuđenik izdržava svoju malodobnu kćerku vejć je bila uzeta kao nova okolnost prilikom uvodno navedenog ranijeg izvanrednog ublažavanja kazne, a tom prilikom je osuđenik sudu priložio i istovjetnu medicinsku doklumentaciju o bolestima majke M.B.. Isto tako, okolnost da je osuđenik učestvovao u domovinskom ratu i to kroz isto, ovdje navedeno vrijeme, bila je već uzeta u obzir tom istom prilikom kod ranijeg izvanrednog ublažavanja kzane.

Daljnje okolnosti, tj. da je osuđenik bio aktivan u osnivanju dobrovoljačkih odreda i spašavanju civila i njihove imovine, kao i da su imovinske prilike njegove majke loše (što inače nije ničim ni potkrijepljeno), po ocijeni ovog Vrhovnog suda nemaju takav značaj da bi očito dovele do izricanja blaže osude u smislu čl. 399. ZKP.

Kako, dakle, nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne, odlučeno je da se zahtejv odbije (čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 22. veljače 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Gudelj Milan, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica

Klepac)