Legislator Case Law & Legislation
Rev-1139/1992-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses divorce appeal citing no procedural violation despite defendant's absence due to war.

Case Number Rev-1139/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final divorce judgment, ruling the lower court did not commit a material procedural violation. Although the defendant claimed she could not attend the hearing due to war conditions, the court found her lawyer was present and she had received proper summons, leaving her with the option to request a postponement or claim missed deadline relief. Consequently, the court upheld the lower court's decision to dissolve the marriage and reject the alimony claim based on the defendant's higher income.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 393.; Zakon o braku i porodičnim odnosima čl. 54.: An appeal is inadmissible when the appellant fails to demonstrate that the lower court's handling of the case, including the absence of a party due to extraordinary circumstances, constituted a material procedural violation warranting retrial.

Keywords

AI generated
divorce appeal material procedural violation absence of party war conditions alimony claim missed deadline retrial standard

Cited Legislation

AI generated
čl. 54. Zakona o braku i porodičnim odnosima
Nakon što je utvrdio da je u braku stranaka došlo do trajnog i teškog poremećaja bračnih odnosa zbog neslaganja i da za taj poremećaj nije isključivo kriv tužitelj, prvostepeni sud je pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem čl. 54. Zakona o braku i porodičnim odnosima razveo brak stranaka.
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navodi tužena i protutužiteljica, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - NN br.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1139/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja Nj. D. iz Z., koga zastupa F. H., protiv tužene Nj. D. iz Z., koju zastupa D.

I., odvjetnik iz Z., radi razvoda braka, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 31. prosinca 1991. br. Gž-2-266/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. listopada 1991. br. P2-958/91, u sjednici održanoj dana 23. lipnja 1992.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 31. prosinca 1991. br. Gž-2-266/91-2 odbijena je žalba tužene i kao protutužiteljice Nj. D. kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. listopada 1991. br. P2-958/91 kojom je razveden brak stranaka po tužbenom zahtjevu tužitelja, a odbijen protutužbeni zahtjev kojim je protutužiteljica Nj. D. tražila da se tužitelj obaveže na plaćanje uzdržavanja.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavila reviziju tužena i protutužiteljica Nj. D. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Na reviziju tužene i protutužiteljice nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužena i protu tužiteljica navodeći da joj je onemogućeno raspravljanje pred sudom budući da zbog iznimnih prilika nije mogla stići na raspravu, a nije u to vrijeme niti mogla stići javiti da je spriječena.

Na glavnoj raspravi 2. rujna 1991. bio je za tuženu prisutan punomoćnik D. I. koji je primio na znanje da se nova rasprava zakazuje za dan 8. listopada 1991. u 13 sati i da će biti izvršeno saslušanje stranaka u svrhu dokazivanja. Odredjeno je da se tužena pored toga još pozove osobno s napomenom da će biti saslušana u svrhu dokazivanja.

Tuženoj je dostavnicom u vlastite ruke uručen poziv s napomenom da će biti saslušana u svrhu dokazivanja i tužena je primitak poziva potpisala na dostavnici 9. srpnja 1991.

Na zakazanu raspravu za dan 8. X. 1991. nije pristupila tužena niti njen punomoćnik, iako su bili uredno pozvani, a niti su izostanak opravdali. Sud je proveo raspravu u odsutnosti tužene i prema provedenim dokazima zaključio raspravu te usvojio tužbeni zahtjev, a odbio protutužbeni zahtjev.

Tužena nije tražila povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja ročišta, već je protiv presude samo izjavila žalbu.

Iz navedenog slijedi da prvostepeni sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, budući da sud nije mogao znati da je tužena nakon primitka poziva otputovala iz Zagreba i da se zbog ratnih prilika nije mogla vratiti. Tužena je imala mogućnosti da traži odgodu rasprave, a ako ni to nije mogla, kako to ona tvrdi, onda joj je preostala mogućnost da traži povrat u prijašnje stanje zbog opravdanog propuštanja ročišta.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nakon što je utvrdio da je u braku stranaka došlo do trajnog i teškog poremećaja bračnih odnosa zbog neslaganja i da za taj poremećaj nije isključivo kriv tužitelj, prvostepeni sud je pravilnom primjenom materijalnog prava temeljem čl. 54. Zakona o braku i porodičnim odnosima razveo brak stranaka.

Prvostepeni sud je utvrdio da tužena ima nekoliko puta veća primanja od tužitelja, te da stoga nema uvjeta da se udovolji protutužbenom zahtjevu za plaćanje uzdržavanja, pa je i u odnosu na protutužbeni zahtjev pravilno primjenjeno materijalno pravo time što je taj zahtjev odbijen.

Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navodi tužena i protutužiteljica, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91) odbijena revizija tužene i protutužiteljice kao neosnovana.

U Zagrebu, 23. lipnja 1992.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.