I Kž-1031/2011-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1031/11-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu tog suda Meliti Božičević-Grbić kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv osum. M. M., zbog kaznenog djela iz čl. 282. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama osum. M. M., trgovačkog društva P. – T. p. Z. d.o.o. i trgovačkog društva P. – T. d.d., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. prosinca 2011. broj Kir-4353/11, dana 19. ožujka 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe osum. M. M., trgovačkog društva P. – T. p. Z. d.o.o. i trgovačkog društva P. – T. d.o.o kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 11. st. 1. toč. a) Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj: 145/10; u nastavku: ZOPOIK) određena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi zabranom otuđenja i opterećenja nekretnina, prema trgovačkom društvu P.-T. d.d. iz Đ., u odnosu na 16 nekretnina, a prema trgovačkom društvu P. – T. p. Z. d.o.o. u odnosu na 4 nekretnine pobliže naznačene u izreci tog rješenja, sve uz zabilježbu zabrane u zemljišnim knjigama bez odgode. Ujedno je odlučeno da privremena mjera, u skladu s čl. 16. ZOPOIK-a, može trajati najdulje 60 dana nakon što sud dostavi obavijest da je presuda u predmetnom kaznenom postupku postala pravomoćna.

Protiv tog rješenja žali se osum. M. M. putem braniteljice M. T., odvjetnice iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, te „bitne povrede odredaba Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem“ uz prijedlog da se privremena mjera ukine.

Protiv rješenja žale se i trgovačka društva P. – T. p. Z. d.o.o. i P. – T. d.d. Đ., oba putem M. T., odvjetnice iz Z., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se privremena mjera ukine.

Nakon što je spis u skladu s čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08 i 76/09, 80/11; u nastavku; ZKP/08) dostavljen na

I Kž 1031/11-5

dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se žalbe odbiju kao neosnovane.

Pobijajući prvostupanjsko rješenje osum. M. M. navodi da ne postoji osnovana sumnja da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, argumentirajući tvrdnju priloženom dokumentacijom iz stečajnog spisa Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-179/07, odnosno St- 342/10 osvrtanjem na tijek postupka pred tim sudom. Naglašava da u trenutku raspolaganja spornim nekretninama, 3. srpnja 2009., nije bilo nikakvog ograničenja za prijenos prava vlasništva na nekretninama do kojeg je došlo zbog razrješavanja duga iz ranijeg poslovnog odnosa među trgovačkim društvima. Prigovara da predlagatelj nije dokazao realnu opasnost o mogućem raspolaganju nekretninama budući je privremena mjera određena dvije i pol godine nakon prijenosa vlasništva na nekretninama, tijekom kojeg vremena osumnjičenik nekretninama nije raspolagao, niti to namjerava činiti, a zabilježba privremene mjere u zemljišnim knjigama uzrokuje probleme i štetu u poslovanju trgovačkih društava P. – T. d.d. i P. – T. p. Z. d.o.o.. Ovim se žalbenim navodima pridružuju oba trgovačka društva u svojim žalbama.

Žalbe osum. M. M., trgovačkog društva (TD) P. – T. p. Z. d.o.o. i trgovačkog društva (TD) P. – T. d.o.o nisu osnovane.

Prije svega treba istaći da državni odvjetnik kao predlagatelj osiguranja može predložiti osiguranje oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom prije i nakon pokretanja kaznenog postupka (čl. 11. st. 1. ZOPOIK-a). U konkretnom slučaju iz prijedloga državnog odvjetnika za određivanjem privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske

na počinjenje

koristi razvidno je da provedeni izvidi ukazuju na postojanje osnova sumnje kaznenog djela iz čl. 282. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08; u nastavku: KZ). Naime, državni odvjetnik prijedlog argumentira rezultatom provedenih izvida prema kojima je osumnjičenik, s ciljem smanjenja buduće stečajne mase, znajući da je TD P.-P. i. d.o.o. iz Z. postalo nesposobno za plaćanje i da je u tijeku predstečajni postupak, u kojem je stečajni sud odredio mjeru zabrane raspolaganja imovinom ovog TD, bez suglasnosti privremenog stečajnog upravitelja, kao direktor istog TD, na ime podmirenja dugovanja prenio vlasništvo nad predmetnim nekretninama na TD P. – T. p. Z. d.o.o. i TD P. – T. d.d. Đ., a u kojima je također odgovorna osoba i većinski vlasnik. Prema tome slijedi i osnov sumnje da je navedenim postupanjem osumnjičenika umanjena imovina TD P.-P. i. d.o.o. iz Z., a istovremeno pribavljena imovinska korist TD P. – T. p. Z. d.o.o. i TD P. – T. d.d. Đ..

Stoga, premda žalitelji nastoje opovrgnuti postojanje „osnovane sumnje“, za ovu fazu postupka dostatno je postojanje osnova sumnje, koja proizlazi iz priložene dokumentacije. Ovo poglavito kada se dovedu u svezu preslika rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu od 9. studenog 2009. broj St-179/07 kojim su TD P.-P. i. d.o.o. iz Z. određene mjere osiguranja zabrane raspolaganja imovinom bez prethodne suglasnosti privremenog stečajnog upravitelja sa „Sporazumima o prijenosu prava vlasništva“ između TD P.-p. i. d.o.o. iz Z. s jedne strane sa TD P. – T. p. Z. d.o.o. i TD P. – T. d.d. Đ. koji nose nadnevak 3. srpnja 2009. uz ovjeru ovih sporazuma po javnom bilježniku dana 16. studenog 2009.

Nadalje, prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 12. ZOPOIK-a, pretpostavlja se postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi

I Kž 1031/11-5

ostvarene kaznenim djelom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena. Stoga ovu opasnost državni odvjetnik (predlagatelj osiguranja) ne mora dokazivati kako se u žalbama neutemeljeno prigovara niti su žalitelji ovu pretpostavku uspješno osporili.

Budući da iz do sada prikupljenih podataka proizlazi osnov sumnje u kriminalnu djelatnost osumnjičenika i time stjecanje imovinske koristi po drugim, povezanim osobama, u kojima je osumnjičenik također odgovorna osoba i većinski vlasnik, pa povezane osobe glede stjecanja nisu u dobroj vjeri, to žalbe osum. M. M., TD P. – T. p. Z. d.o.o. i TD P. – T. d.o.o nisu osnovane.

Odredba čl. 16. ZOPOIK-a navedena u izreci pobijanog rješenja doći će u obzir u slučaju da uslijedi potvrđena optužnica u roku iz čl. 15. st. 1. istog zakona.

Slijedom navedenog, kako ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2.

ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 19. ožujka 2012.

Sudac:

Melita Božičević Grbić, v.r.