Rev-958/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 958/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji mr. sc. Luciji Čimić, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz S. M. pod O., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Samoboru, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, posl. br. Gž-292/09-2 od 24. veljače 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Samoboru posl. br. P-1010/05 od 5. studenoga 2008., dana 29. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženica naknadi sa naslova nematerijalne štete iznos od 76.500,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Pod toč. II izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu 7.000,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tužitelj na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, budući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog odnosno postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Navedeno pravno pitanje je pravilna primjena odredbe čl. 261. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Naime, da su sudovi o tužbenom zahtjev odlučili na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka interniste (dr. M. H. S.), iako je prvobitno sud imenovao medicinskog vještaka (dr. B. A. - infektologa), a nakon toga imenovao vještaka (dr. H.-S. - internista). Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju te preinači pobijanu presudu u smislu navoda revizije uz naknadu troškova revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, a kojom je uređen institut redovite revizije, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (toč. 1. do 4.).

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete budući je na odsluženju vojnog roka zaražen salmonelom, a koja zaraza je poslije dovela do poliartritisa.

U konkretnom slučaju tužitelj pobija reviziju zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka glede primjene odredbe čl. 261. st. 2. ZPP. U stvari time tužitelj analizira i ocjenjuje provedene dokaze, posebno nalaz i mišljenje vještaka, čime ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, o čemu u reviziji nije dopušteno raspravljati u smislu odredbe čl. 385. ZPP, time da su se na isti nalaz i mišljenje stranke mogle očitovati davajući primjedbe, što znači da im je omogućeno raspravljanje pred sudom. Revizijske navode sud može ispitivati u tzv. izvanrednoj reviziji samo ukoliko revident izloži razloge zbog kojih smatra da se radi o pitanjima važnim ne samo za donošenje odluke u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

Iz svega navedenog proizlazi da tužitelj pored isticanja materijalnopravnog odnosno postupovnopravnog pitanja za koje smatra da je u konkretnom slučaju trebalo biti primijenjeno prilikom ocjene osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva, nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnio, u vezi kojeg bi revizijski sud trebao zauzeti načelno shvaćanje. Nadalje, nije niti određeno naznačio zbog čega bi ono na što se pozvao bilo važno, ne samo za odluku u konkretnom sporu, već i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Pitanje bi primjerice moglo biti važno ako revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (čl. 382. st. 2. toč. 1. ZPP). U konkretnom slučaju tužitelj u pogledu bilo kojeg pitanja ne tvrdi da revizijski sud o tom pitanju još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, niti je naveo različitu praksu drugostupanjskih sudova. To se odnosi i na primjerice navedene slučajeve iz odredbe čl. 382. st. 2. toč. 2., 3. i 4. ZPP.

Slijedom izloženog, dakle, nisu kumulativno ispunjene zakonom predviđene pretpostavke u smislu odredbe st. 3. i st. 2. toč. 1., 2., 3. i 4. čl. 382. ZPP za dopuštenost revizije, zbog čega je valjalo reviziju na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 29. listopada 2010.

SUTKINJA:

mr. sc. Lucija Čimić, v. r.