Legislator Case Law & Legislation
Rev-2626/1992-2 AI generated

Rev-2626/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-2626/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O.A. iz V.T., S. M. …, koga zastupa K.P., odvjetnik u N.M., protiv tuženika M.S. iz V.T., Z. …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu br. Gž-786/92 od 25. lipnja 1992. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu br. P-265/89 od 16. travnja 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 1993. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-2626/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to, jedino, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbenom zahtjevu udovolji, odnosno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Revident u stvari samo tvrdi da su sudovi "na temelju pogrešne analize utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenili materijalno pravo".

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2626/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja O.A. iz V.T., S. M. …, koga zastupa K.P., odvjetnik u N.M., protiv tuženika M.S. iz V.T., Z. …, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Varaždinu br. Gž-786/92 od 25. lipnja 1992. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Marofu br. P-265/89 od 16. travnja 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 3. lipnja 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Marofu br. P-265/89 od 16. travnja 1992. godine odbijen je tužitelj sa zahtjevom da se obveže tuženoga da mu plati iznos od 10.602 HRD sa zakonskim zateznim kamatama od 31. svibnja 1991. godine do isplate.

Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Varaždinu br. Gž-786/92 od 25. lipnja 1992. godine, odbijanjem žalbe tužitelja, navedena je presuda potvrđena.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to, jedino, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se obje nižestupanjske presude preinače i tužbenom zahtjevu udovolji, odnosno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Revident u stvari samo tvrdi da su sudovi "na temelju pogrešne analize utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenili materijalno pravo".

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i nadležnom javnom tužitelju za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, međutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se republički javni tužitelj izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Iako je revizija u ovom predmetu izjavljena jedino zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ipak je neophodno ukazati na nedvojbenu okolnost da u postupku nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku. Naime, samo na tu bitnu povredu, kako to proizlazi iz odredbe čll. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijana je presuda zakonito donesena, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren. Taj se revizijski razlog ni inače ne ostvaruje time što su sudovi (eventualno) pogrešno odnosno nepotpuno utvrdili činjenično stanje. Takova tvrdnja revidenta protivna je, naime, odredbi čl. 356. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj, pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takovu odredbu nije pravilno primijenio. U tom smislu valja ukazati da nisu ostvarene takve materijalno-pravne pretpostavke, niti odgovarajući pravni odnos, koje bi ukazivale na obvezu tuženika da tužitelju plati utuženi iznos. Naime, stvari za koje traži naknadu tužitelj je tuženiku darovao, kako to proizlazi iz rezultata raspravljanja odnosno činjenica kako su one utvrđene u toku redovnog postupka. A upravo je takve činjenice revizijski sud dužan respektirati, te na osnovu njih cijeniti zakonitost odluke, s obzirom da se revizija, prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što revident ustvari jedino i čini.

Valjalo je stoga izjavljenu reviziju odbiti kao neosnovanu i to temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 3. lipnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.