Pr-1221/2020-22 · Općinski sud u Osijeku

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-1221/2020-22

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužiteljice ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Jasminki Biloš, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti, OIB: 28082679513, Osijek, Ulica cara Hadrijana 10, radi utvrđenja nezakonitosti otkaza aneksa ugovora o radu, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice u zamjeni Jelene Guljaš, odvjetnice u Osijeku, i punomoćnika tuženika Slavka Nedića, odvjetnika u Osijeku, po objavi 15. travnja 2025.

r i j e š i o j e

I. Odbija se tuženičin prigovor stvarne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku, kao neosnovan.

II. Odbacuje tužba s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se ništetnom Odluka tuženika Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Ulica cara Hadrijana 10, OIB: 28082679513, Klasa: 003-06/20-01/9, Urbroj: 2158-63-01-20-16 od 21. rujna 2020.“

III. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Ulica cara Hadrijana 10, OIB: 28082679513, da tužiteljicu ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto prodekanice za znanost.“

IV. Nalaže se tužiteljici ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti, OIB: 28082679513, Osijek, Ulica cara Hadrijana 10, prouzročeni parnični trošak u iznosu 625,00 eura, u roku 15 dana.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki IV. izreke.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 20. studenoga 2020. navodi da su temeljem Odluke tuženika Klasa: 003-06/18-01/4, Urbroj: 2158-63-01-18-5 od 26. travnja 2018., 27. travnja 2018. tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme kojim je tužiteljica kao radnik zaposlena na radnom mjestu izvanrednog profesora predviđeno i propisano člankom 6. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ 25/13., 72/13., 151/13., 09/14., 40/14., 51/14., 77/14., 83/14. – ispravak, 87/14., 120/14., 147/14., 151/14., 11/15., 32/15., 38/15., 60/15., 83/15., 112/15., 122/15., 10/17., 39/17., 40/17. – ispravak, 74/17., 122/17., 9/18., 57/18., 59/19., 79/19., 119/19. i 50/20. - dalje: Uredba) kod tuženika. Dana 12. srpnja 2018. tuženik je donio Odluku Klasa: 003- 06/18-01/6, Urbroj: 2158-63-01-18-2 kojom se utvrđuje kako je tužiteljica izabrana na radno mjesto prodekanice za znanost kod tuženika na period od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2022. Dana 21. rujna 2020. tuženik je donio Odluku Klasa: 003-06/20- 01/9, Urbroj: 2158-63-01-20-16 kojom tužiteljicu razrješuje dužnosti prodekanice za znanost temeljem članka 63. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15., 131/17. - dalje ZZDVO) i članka 42. Statuta tuženika, a koju je Odluku tužiteljica zaprimila 5. listopada 2020., nakon povratka sa bolovanja. Protiv navedene Odluke, tužiteljica je temeljem članka 133. stavka 1 Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14., 127/17., 98/19. - dalje ZR), 20. listopada 2020. podnijela zahtjev za zaštitu prava iz razloga što smatra kako je Odluka od 21. rujna 2020. nezakonita. Budući se tuženik oglušio na zahtjeve tužiteljice postavljene u Zahtjevu od 20. listopada 2020. to tužiteljica temeljem članka 133. stavka 2. ZR-a podnosi ovu tužbu za zaštitu povrijeđenih prava iz radnog odnosa.

Tužiteljica ukazuje na činjenicu da je Odluka od 21. rujna 2020. u naravi jednostrani otkaz aneksa ugovora o radu na određeno vrijeme. Naime, Odlukom o razrješenju tužiteljici je prestao radni odnos s tuženikom na radnom mjestu prodekanice s 30. rujna 2020., te je tužiteljica od 1. listopada 2020. zaposlena na svom temeljnom radnom mjestu izvanredne profesorice temeljem Ugovora o radu od 27. travnja 2018. Činjenica da razrješenje predstavlja otkaz ugovora o radu proizlazi iz odredbe članka 6. stavka 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ 27/01., 39/09.) kojom je propisano da se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade. Uredba Vlade propisuje i predviđa u članku 6.

a) točka 4. položajno radno mjesto "prodekan" s pripadajućim koeficijentom složnosti poslova, dok ugovor o radu na neodređeno vrijeme za temeljno radno mjesto izvanredne profesorice predstavlja osnovu za sklapanje aneksa ugovora o radu za položajno radno mjesto izvanredne profesorice, pa je opravdano shvaćanje kako je pobijanom Odlukom o razrješenju tužiteljice jednostrano otkazan aneks ugovora o radu kojim je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu prodekanice za znanost, iako formalno nije sklopljen aneks ugovora o radu u pisanom obliku.

Tužiteljica je odlukom o imenovanju od 12. srpnja 2018. stupila u radni odnos na određeno vrijeme (do 30. rujna 2022.) na položajno radno mjesto prodekana za znanost kod tuženika, te je pobijanom Odlukom taj radni odnos jednostranom odlukom poslodavca – tuženika nezakonito otkazan. Tužiteljica napominje da bi se, obzirom da je predmet ovog spora vezan uz radni odnos tužiteljice kao prodekana kod tuženika, temeljem članka 5. ZZDVO-a u vezi s člankom 11. Zakona o ustanovama („Narodne novine“ 127/19. - dalje ZU) i članka 133. stavka 6.

ZR-a, ovaj spor trebao voditi pred sudom nadležnim za radne odnose – naslovnim sudom. Odluka tuženika od 21. rujna 2020. je nezakonita iz razloga što je ista u potpunosti neobrazložena, odnosno iz same odluke nije razvidno koji je razlog donošenja Odluke takvog učinka. Naime, u obrazloženju Odluke od 21. rujna 2020. tuženik je samo naveo relevantnu odredbu Statuta Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti, konkretno članak 36. iz kojeg proizlazi da prodekan može biti razriješen dužnosti i prije isteka mandata na koji je izabran iz istih razloga iz kojih može biti razriješen i dekan u skladu s ovim Statutom, te u nastavku samo nabrojao sve razloge predviđene člankom 29.

Statuta za razrješenje dekana/prodekana, pritom ni na koji način ne ističući koji bi od navedenih razloga bio (ili bili) onaj temeljem kojeg donosi Odluku o razrješenju. Konačno, tuženik navodi propisanu proceduru donošenja Odluke o razrješenju. Dakle, tuženik je razriješio tužiteljicu s dužnosti prodekanice temeljem Odluke koja uopće nije obrazložena, već predstavlja prepisivanje relevantnih odredbi Statuta koje predstavljaju temelj donošenja Odluke o razrješenju prodekana, ali same kao takve nikako ne predstavljaju i razlog za donošenje takve Odluke.

Kako bi razrješenje bilo opravdano, ono bi moralo biti obrazloženo, a što predviđa i članak 29. stavak 9. Statuta u vezi s člankom 36. Statuta koji propisuje da "Odluka kojom se dekan razrješava dužnosti mora biti pisano izrađena i obrazložena te dostavljena dekanu u roku od osam dana nakon njezina donošenja". Pored navedenog, temeljem članka 120. stavka 2. ZR-a poslodavac mora otkaz ugovora o radu pisano obrazložiti, a što nesporno poslodavac – tuženik nije učinio. Nastavno, iz tako neobrazloženog otkaza ugovora o radu nije razvidno koji otkaz je tužiteljica dobila, pa je je u ovoj fazi teško navesti sve propuste koje tuženik kao poslodavac prilikom donošenja Odluke počinio, a nesumnjivo je propustio dati obrazloženje što navedeni otkaz čini nezakonitim.

Zbog navedenog, tužiteljica zahtjeva od naslovnog suda da se utvrdi kako je ništetna Odluka tuženika od 21. rujna 2020. Nezakonitost Odluke od 21. rujna 2020. proizlazi i iz činjenice da tužiteljici uopće nije dana mogućnost da se izjasni o razlozima za razrješenje. Naime, člankom 29. stavkom 5. Statuta u vezi s člankom 36. Statuta propisana je obveza davanja mogućnosti dekanu/prodekanu da se izjasni o razlozima za razrješenje. Tužiteljici takva mogućnost nije dana. Tužiteljica je Odluku o razrješenju zaprimila 5. listopada 2020. kada se vratila na posao sa bolovanja, a prethodno nije bila obaviještena da će se na sjednici Fakultetskog vijeća tuženika održane 21. rujna 2020. raspravljati o njenom razrješenju, pa sukladno tome nije znala da je to jedna od tema sjednice, a time nikako niti razloge zbog kojih bi se tužiteljicu razriješilo sa radnog mjesta prodekanice.

Temeljem navedenog, tužiteljica predlaže sudu da donese presudu:

„I. Utvrđuje se ništetnom Odluka tuženika Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Ulica cara Hadrijana 10, OIB: 28082679513, Klasa: 003-06/20-01/9, Urbroj: 2158-63-01-20-16 od 21. rujna 2020.

II. Nalaže se tuženiku Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Ulica cara Hadrijana 10, OIB: 28082679513, da tužiteljicu ĐI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto prodekanice za znanost.“

1.1. U podnesku od 7. veljače 2023. tužiteljica je povukla tužbeni zahtjev (tužbu) u točki II. obzirom više nije moguće provesti sudsku odluku jer je dekan, koji je donio pobijanu odluku, prestao sa tim funkcijom i izabran je drugi dekan/nica koja je postavila druge prodekane, ali ostaje kod tužbe da se odluka utvrdi ništetnom jer za to ima pravni interes.

1.2. U podnesku od 9. ožujka 2023. tužiteljica svoj pravni interes za vođenje ovoga postupka obrazlaže time što je razriješena bez razloga i obrazloženja, a razlozi razrješenja moraju biti obrazloženi, što predstavlja bitan sastojak odluke o razrješenju prije isteka mandata, to ima pravo na utvrđenje da je odluka nezakonita. Nadalje, odredbom prisilnog propisa Statuta tuženika, člankom 29. stavkom 9. u svezi s čankom 36. Statuta tužiteljica ima pravo da u ovom postupku traži samo deklaratornu odluku suda, a svoja prava na naknadu materijale i nematerijalne štete može zahtijevati u drugom postupku. Deklaratorne presude nisu ovršive, ali temeljem njih se mogu postavljati kondemnatorni zahtjevi. Pravo je tužiteljice da odlučuje da li će nakon presude kojom se usvaja njezina tužba ostvarivati dalje eventualna prava naknade materijalne i nematerijalne štete u mirnom ili sudskom postupku i ona taj zahtjev nije dužna isticati u ovoj tužbi i to je procesno pravo s kojim raspolaže. Ističe da joj je osim izmakle zarade povrijeđeno i pravo na ugled čast i dostojanstvo što je razriješena prije isteka mandata.

2. Tuženik prije upuštanja u raspravljanje ističe prigovor stvarne nenadležnosti, te prigovor nepravodobnosti tužbe. Sukladno članku 36. u svezi s člankom 29. stavkom 10. Statuta tuženika protiv odluke o razrješenju može se pokrenuti upravni spor, pa ističe prigovor stvarne nenadležnosti obzirom je za odlučivanje o razrješenju nadležan upravni sud, a ne Općinski sud. Ističe prigovor prekluzije prava na podnošenje tužbe. Naime, sukladno članku 131. stavku 2. Zakona o radu nakon proteka 15 dana od dana prijema zahtjeva za zaštitu prava radnik ima pravo u daljem roku od 15 dana podnijeti tužbu nadležnom sudu. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava primio 21. listopada 2020. te je rok od 15 dana protekao 5. studenog 2020. Nakon toga, tj. od 6. studenog 2020. teče dalji rok od 15 dana za podnošenje tužbe. Ovaj rok je protekao 20. studenog 2020. Obzirom je tužba podnesena tek 17. ožujka 2021. elektroničkom poštom odnosno 23. studenoga 2021. poštom, to je istekao rok za podnošenje tužbe.

Tuženik ne spori da je na temelju odluke tuženika 27. travnja 2018. sklopljen sa tužiteljicom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto izvanrednog profesora. Potvrđuje da je 12. srpnja 2018. donio odluku kojom je tužiteljicu imenovao za prodekanicu za znanost, međutim prodekan je zvanje, a ne radno mjesto. Radno mjesto tužiteljice ostalo je nepromijenjeno, a to je radno mjesto izvanrednog profesora. Pogrešno je stajalište tužiteljice da bi imenovanje tužiteljice za prodekanicu za znanost tuženik sa istom sklopio aneks ugovora o radu za radno mjesto prodekana. Tužiteljica je samo obavljala funkciju prodekana, a i dalje je njezino radno mjesto, sukladno ugovoru o radu, radno mjesto izvanrednog profesora. Naime, sukladno Zakonu o radu tužiteljica ne može imati dva radna mjesta, a po tužbi proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena na radnom mjestu izvanrednog profesora i istovremeno i na radnom mjestu prodekana. Da postoji radno mjesto prodekana, tada bi se moralo moći sklopiti ugovor o radu samo za to radno mjesto, a što nije moguće. Odluka o razrješenju je obrazložena u onoj mjeri u kojoj to zahtjeva članak 36. Statuta tuženika u kojoj je naznačeno da je prodekan razriješen dužnosti ako se o prijedlogu dekana za razrješenje javnim glasovanjem izjasni natpolovična većina svih članova vijeća. U tom kontekstu odluka o razrješenju mora biti obrazložena na način da potvrdi uvjet za razrješenje a to je natpolovična većina Fakultetskog vijeća, a što Odluka o razrješenju i sadrži. Nije u pravu tužiteljica kada navodi da je Odluka o razrješenju nezakonita jer se nije dalo tužiteljici pravo na izjašnjavanje o razlozima za razrješenje. Člankom 36. Statuta tuženika nije predviđeno da se prodekan mora izjasniti o razlozima razrješenja prije odluke Fakultetskog vijeća. Eventualno, ukoliko Fakultetsko vijeće smatra da je potrebno da se izjasni o razlozima za razrješenje tada bi to Fakultetsko vijeće i tražilo. Međutim u ovom slučaju Fakultetsko vijeće izglasalo je razrješenje i bez izjašnjavanja tužiteljice. Slijedom navedenoga tuženik predlaže da sud odbaci tužbu zbog stvarne nenadležnosti odnosno zbog nepravodobnosti, a podredno odbije kao neosnovanu, a tužiteljicu obveže na snašanje prouzročenog parničnog troška.

2.1. Na ročištu 26. studenoga 2021. tuženik iznosi da upravo pitanje radnog mjesta prodekana utječe i na pitanje odluke o stvarnoj nadležnosti o ovom pravnom pitanju. U tom kontekstu ističe da niti jedan prodekan nema ugovor o radu za radno mjesto prodekana, a što bi bilo preduvjet za ovakvu tužbu i za odlučivanje Općinskog suda Osijek.

2.2. Na ročištu 9. ožujka 2023. tuženik je iznio da se ne protivi povlačenju dijela tužbe, a kako je to tužiteljica navela u podnesku od 7. veljače 2023. Obzirom na povlačenje tužbe, navodi kako je u preostalom dijelu tužba sada neuredna jer nije dovoljno da je tužiteljica navela da ima pravni interes za utvrđenje ništetnom odluke tuženika od 21. rujna 2020., već mora izrijekom navesti u čemu se sastoji njezin pravni interes, a sve sukladno članku 187. ZPP-a.

3. Budući je tužiteljica povukla tužbu u dijelu kojim se nalaže tuženiku da ju vrati na radno mjesto prodekanice za znanost, a kojem povlačenju se tužena nije protivila, to je, temeljem odredbe članka 192. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

4. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Odluku od 26. travnja 2018. (stranica 5-6 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. travnja 2018. (stranica 7-8 spisa), Odluku od 12. srpnja 2018. (stranica 9 spisa), Odluku od 21. rujna 2020. (stranica 10 spisa), zahtjev za zaštitu prava od 19. listopada 2020. uz povratnicu (stranica 11-14 spisa), Statut Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti (pročiščeni tekst) od 27. listopada 2017. (stranica 17-61 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 111-112 spisa), iskaz svjedoka OI (stranica 112-114 spisa) te drugu spisu priležeću dokumentaciju.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom Odluke tuženika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti, Osijek, Ulica cara Hadrijana 10, OIB: 28082679513, Klasa: 003-06/20-01/9, Urbroj: 2158-63-01-20-16 od 21. rujna 2020. kojom je tužiteljica razriješena s mjesta prodekanice.

6. U postupku je utvrđeno i nije sporno:

- da je između tužiteljice kao radnice i tuženika kao poslodavca zaključen 27. travnja 2018. ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto izvanrednog profesora,

- da je 12. srpnja 2018. Fakultetsko vijeće tuženika donijelo odluku da se za prodekanicu za znanost tuženika izabire izv. prof. dr. ĐI, za mandatno razdoblje od 1. listopada 2018. do 30. rujna 2022.,

- da je 21. rujna 2020. Fakultetsko vijeće tuženika donijelo odluku da se izv. prof. dr. ĐI razrješuje dužnosti prodekanice za znanost te da predmetna odluka stupa na snagu 30. rujna 2020.,

- da je tužiteljica odluku od 21. rujna 2020. zaprimila 5. listopada 2020.

7. Sporno je prije svega je li općinski sud stvarno nadležan za postupanje u ovom predmetu. Zatim je sporno, predstavlja li mjesto prodekana radno mjesto ili funkciju, odnosno predstavlja li odluka tuženika o imenovanju tužiteljice za prodekanicu od 12. srpnja 2018. aneks ugovora o radu, pa posljedično tome predstavlja li odluka tuženika od 21. rujna 2020. otkaz aneksa ugovora o radu. Sporno je i, je li tužiteljica pravovremeno podnijela tužbu, odnosno ima li tužiteljica pravni interes za vođenje postupka radi utvrđenja. Nadalje, spornim se ukazuje je li tuženikova odluka od 21. rujna 2020. nezakonita.

8. Tužiteljica ĐI je iskazala da je kod tuženika počela raditi još 2008. godine na radnom mjestu asistentice, time da je 27. travnja 2018. sklopila ugovor sa tuženikom na radno mjesto izvanredne profesorice. Kada je za dekana izabran prof. OI tada je on nju predložio za prodekanicu i fakultetsko vijeće ju je podržalo. Izabrana je za prodekanicu na mandat od 4 godine. Za vrijeme mandata prodekanice, njezin ugovor o radu od 27. travnja 2018. i dalje je bio na snazi time da je sklopljen aneks ugovora po kojem je radila na radnom mjestu prodekanice.

Nakon što joj je od strane suda dana na uvid odluka od 12. srpnja 2018. (stranica 9 spisa), odgovara, da kad misli na aneks ugovora o radu ustvari misli na tu odluku od 12. srpnja 2018., drugog posebnog aneksa ugovora o radu nije bilo. U lipnju 2020. podnijeta je zajednička tužba ispred Sindikata, i ona kao članica sindikata podnijela je tu zajedničku tužbu. Prof. OI ju je tada pozvao na razgovor i rekao da ona kao prodekanica ne može biti članica sindikata i da povuče tu tužbu. To je provjerila u sindikatu, i rekli su joj da nema zapreke da bude članica sindikata i prodekanica.

Dekan OI ju je ponovno pozvao i rekao da ili da otkaz na mjesto prodekanice ili da se izčlani iz sindikata. Pri tome joj je zapriječeno da će ju razriješiti s mjesta prodekanice, da joj se neće omogućiti napredovanje, stručno usavršavanje. Pokušala je objasniti dekanu da to što radi nije usmjereno protiv njega već da se radi o ostvarenju njihovih ciljeva. Sve to odvijalo se prije godišnjih odmora 2020. godine. Kad se vratila s godišnjeg odmora, u kolovozu 2020. podnijela je zahtjev za napredovanje u znanstveno nastavno zvanje, kad je provjeravala da li je postupljeno po njezinom zahtjevu, odgovora nije bilo.

Nakon povratka s godišnjeg odmora, nije više pozivana na sastanke kojima je kao prodekanica prisustvovala, o onome što se događalo na tim sastancima obavještavali su ju drugi prodekani. Zapriječeno joj je da ću biti razriješena s dužnosti prodekanice, pa je zbog stresa otišla na bolovanje. Za vrijeme bolovanja donijeta je odluka o njezinom razrješenju s mjesta prodekanice. Nije joj dana mogućnost da se očituje prije donošenja odluke o razrješenju. Odluku o razrješenju zaprimila je početkom listopada 2020., i to prvi dan kada se vratila s bolovanja, radilo se o ponedjeljku 5. listopada 2020. kako je navela u zahtjevu za zaštitu prava.

Nakon što je razriješena s funkcije prodekanice, nije sklapala nikakav novi ugovor s tuženikom već je nastavila raditi prema ugovoru o radu sklopljenom 27. travnja 2018. na radno mjestu izvanrednog profesora. Kao prodekanica za znanost, pisala je znanstvene projekte, pomagala oko izrade znanstvenih radova, predlagala načine kako potaknuti znanstveni rad na fakultetu, ustvari vodila je stručni rad u okviru funkcije prodekana. 50% radnog vremena radila je poslove prodekana, a 50% poslove profesora. Usmeno joj je rečeno da je razriješena s mjesta prodekanice iz razloga što je bila članica sindikata.

Za funkciju prodekana nije bio raspisan natječaj. Više nije prodekan, niti je bila prodekan nakon razrješenja od 21. rujna 2020. Niti u jednom trenutku dok je bila prodekanica, nije joj prestala obveza izvanrednog profesora, jer 50% obavljala sam poslove prodekanice, a 50% poslove profesora. Nije joj poznato da li su drugi prodekani sklapali aneks ugovora o radu za radno mjesto prodekana. Nije se javljala za radno mjesto prodekana, budući ne postoji natječaj za to radno mjesto, već sam dekan predlaže osobe koje želi na tom mjestu. Pri tome dekan se vodio prije svega kompetencijama osoba koje predlaže za prodekane, količinom njihovih objavljenih radova, koliko su puta citirani u raznim stručnim publikacijama, dakle naglasak je bio na stručnosti, time da je morao biti u zvanju docenta.

Naglašava da je preduvjet za radno mjesto prodekana stručnost. Nova dekanica ju, unatoč stručnosti nije izabrala za prodekanicu, izabrala je druge ljude za koje je ona procijenila da su dovoljno kompetentni za to mjesto. Profesor OI je trenutno prorektor sveučilišta. Naknadno joj je interno ponuđeno mjesto prodekanice od sadašnje dekanice, međutim to je odbila jer je smatrala da bi time napravila veću štetu sebi i sveučilištu, a obzirom na spor koji vodi protiv sveučilišta. Mjesto prodekana je i funkcija i radno mjesto, a iz razloga što je pola radnog vremena radila poslove prodekana, a pola izvanrednog profesora.

Na njezinom fakultetu nikada nitko nije radio isključivo jedino na radnom mjestu prodekana. Uvijek se radilo o osobi koja je radila na radnom mjestu profesora, a u nekom momentu imenovana je za prodekana.

9. Svjedok OI je iskazao da je tužiteljica ugovor o radu sklopila s tuženikom 2008. a kasnije su sklapani aneksi tog ugovora u skladu s njezinim napredovanjem u zvanju. Sve je to definirano zakonom, ne sklapa se novi ugovor. Svake četiri godine vršeni su izbori za dekana na kojem se prijavljuju osobe, kandidati i osoba koja pobijedi ima pravo birati ljude s kojima misli ostvariti svoj program. On je za dekana izabran 2018. godine i stvorio je svoj tim, jedna od članica tima bila je i ovdje tužiteljica. Tužiteljicu je izabrao u tim jer je imala iskustva na projektima, pri tome mu nije bilo bitno koliko je ista imala stručnih radova.

Prodekan je pomoćnik dekana, sa tužiteljicom kao prodekanicom mislio je da će ona u ostvarenju njegovog programa djelovati na način da će fakultetu donijeto određeni broj projekata u smislu uređenja učionica i slično. Statutom fakulteta uređena su zaduženja prodekana time da je navedeno da će on obavljati i druge poslove po nalogu dekana. Statut fakulteta sačinjen je po statutu sveučilišta, a statut sveučilišta po Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Tužiteljica kao prodekanica nije donijela niti jedan projekt, i to je ustvari bio osnovni razlog zbog kojeg je ista bila razriješena s mjesta prodekanice.

Tužiteljica se nije potrudila biti dio tima, nije dolazila na kolegije, nije dolazila na posao u 8 sati. On joj je u početku prenosio što je bilo na kolegijima ali je kasnije odustao od toga, i nije više računao na nju kao dio tima. Jedini voditelj fakulteta je dekan, sve se koordinira na dekanskom kolegiju, na kojem su dekan, prodekan, tajnik, a ovisno o točci dnevnog reda i šef računovodstva. Odluka o imenovanju prodekana ne predstavlja aneks ugovora o radu. Postupak izbora i razrješenja prodekana definirana je statutom fakulteta i Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, odluka o imenovanju prodekana je dodatak na ugovor o radu, tom odlukom izabrani su na funkciju, položaj prodekana time da radno mjesto i dalje ostaje.

Ugovor o radu i dalje ostaje, a obzirom na odluku o imenovanju za prodekana dodjeljuje se novi set poslova koji se i honorira. Po statutu svaki dekan je smjenjiv ukoliko ne radi svoj posao, a isto tako smjenjiv je i svaki prodekan. Za radno mjesto profesora, docenta, bilo koje radno mjesto na sveučilištu treba objaviti natječaj, dok za prodekana ne treba natječaj, prodekan nije radno mjesto. Ne postoji mogućnost da netko bude zaposlen isključivo na radno mjesto prodekana. Izbor prodekana definiran je statutom fakulteta, sveučilišta, zakonom.

Prodekan je primarno zaposlenik fakulteta, profesor, a koji je u jednom trenutku dobio mogućnost da bude prodekan. Ugovor o radu asistenta je ugovor o radu na određeno vrijeme. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme se sklapa s osobom koja je docent s time da se svakih pet godina vrednuje to zvanje obzirom na to da li je ta osoba ispunila propisane uvjete za određen zvanje i struku, ukoliko nije tada joj se ugovor raskida. Odlukom o imenovanju na mjesto prodekana tužiteljici se nije promijenio njezin osnovni ugovor, on je ostao isti osim u dijelu satnice, ista je poslove na radnom mjestu izvanredne profesorice obavljala u obimu 50%.

Također ugovor o radu mijenjao se i u pogledu plaće. Prema statutu fakulteta predviđeno je da odluka o razrješenju treba biti obrazložena, ali ne detaljno, smatra da je odluka o razrješenju tužiteljice obrazložena. Naveo je da tužiteljica nije zadovoljavala svoju obvezu prodekanice da privuče projekte, ali ne zna da li je taj razlog kao takav izrijekom naveden u odluci o razrješenju, ne zna više što točno tamo piše. Prilikom donošenja te odluke, smatrao je da je nužno i zaštititi tužiteljicu a ne pred svim djelatnicima iznijeti da ista nije odradila povjerenu joj zadaću.

Na kraju je samo predložio njezino razrješenje, a fakultetsko vijeće je s 50 glasova za i 2 protiv je podržalo njegov prijedlog. Nije pismeno upozorio tužiteljicu na njezine propuste u radu kao prodekanice, jer ne postoji forma pisanog upozorenja za prodekane, prodekani nisu klasični zaposlenici, oni su zajedno s dekanom tim. Prodekan postoji dok postoji dekan, razrješenjem dekana automatski se razrješava i prodekan. Što se tiče samog postupka razrješenja prodekana, imaju pravnu službu i oni postupajući po statutu fakulteta, sveučilišta i zakona provode razrješenje.

Zna da su sindikati podnosili kolektivne tužbe, sjeća se da je s tužiteljicom pričao o tome, pitajući se koliko je to moralno. Inače svatko ima pravo činiti što hoće i nije se protivio podnošenju tih tužbi. Te tužbe podnosile su se protivi poslodavca, a po zakonu poslodavac je dekan, i takve tužbe mogle su financijski opteretiti fakultet do te mjere da istome prijeti bankrot. Podnošenje tih tužbi nije se smatrao osobno napadnutim, smatra da svatko treba štititi svoje interese. Međutim, smatra da nije moralno da s takvim tužbama ide protiv poslodavca i ugrožava opstojnost fakulteta.

Tu je došlo do problema jer prodekanica mora štititi fakultet, a ne podnošenjem tužbi ugrožavati taj fakultet. Razrješenje tužiteljice s funkcije prodekanice nije imalo nikakve veze s njezinim podnošenjem tužbe protiv fakulteta. Do razrješenja tužiteljice došlo je par mjeseci nakon podnošenja tužbe, ustvari u polovini tužiteljičinog mandata, i obzirom tužiteljica nije ostvarila rezultate koje je očekivao od nje, to je bio krajnji rok da bude razriješena s te funkcije.

10. Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud je utvrdio da je, a nakon što je tužiteljica 12. srpnja 2018. izabrana za prodekanicu, i dalje bio na snazi njezin Ugovor o radu od 27. travnja 2018., da je tužiteljica obavljala poslove izvanredne profesorice prema ugovoru o radu, i poslove prodekanice prema odluci tuženika od 12. srpnja 2018. u omjeru 50%:50%, da je tužiteljici plaća za mjesto prodekanice bila veća u odnosu na plaću izvanredne profesorice, da tužiteljici, a nakon što je razriješena s mjesta prodekanice 21. rujna 2020., nije prestao radni odnos temeljem Ugovora o radu od 27. travnja 2018., već je ista nastavila raditi kod tuženika po tom ugovoru.

11. Na ovako utvrđeno činjenično stanje sud je primijenio važeće odredbe Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine" broj 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 2/07., 46/07., 45/09., 45/09., 63/11., 94/13., 139/13., 101/14., 60/15., 131/17., 96/18., 119/22. – dalje u tekstu: ZOZDVO), Statuta Fakulteta za odgojne i obrazovne djelatnosti od 27. listopada 2017. (dalje u tekstu: Statut) i Zakona o ustanovama (''Narodne novine'' broj 76/93., 29/97., 47/99., 35/08. i 127/19. – dalje u tekstu: ZU).

12. Odredbom članka 5. stavka 1. ZOZDVO propisano je da ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, na visoka učilišta i ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti primjenjuju se odredbe Zakona o ustanovama.

12.1. Odredbom članka 48. stavkom 1. ZZDVO je propisano da se sveučilišta, veleučilišta i visoke škole osnivaju kao ustanove.

12.2. Odredbom članka 63. ZOZDVO propisano je da fakultet i umjetnička akademija imaju: dekana, vijeće (fakultetsko vijeće i vijeće akademije) te druga tijela predviđena statutom sveučilišta, svojim statutom ili drugim općim aktom (stavak 1.), da dekana fakulteta ili umjetničke akademije bira i razrješava vijeće s mandatom, na način i u postupku utvrđenim statutom sveučilišta ili drugim općim aktom, te ga razrješava Senat u slučaju propisanom člankom 57. stavkom 8. ovoga Zakona (stavak 2.), da dekan predstavlja i zastupa fakultet ili umjetničku akademiju i ima prava i obaveze sukladno statutu sveučilišta i statutu fakulteta ili umjetničke akademije. Dekanu u radu pomažu prodekani te statutom utvrđena druga tijela (stavak 3.), da je dekan odgovoran za zakonitost, provedbu statuta i odluka sveučilišnih tijela na fakultetu ili umjetničkoj akademiji (stavak 4.).

13. Odredbom članka 3. Statuta, koji je donijet u skladu za ZOZDVO, propisano je da je Fakultet ustanova i znanstveno-nastavna sastavnica Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, koja ustrojava i izvodi sveučilišne studije te razvija znanstveni, umjetnički i stručni rad u jednom ili više znanstvenih, umjetničkih i stručnih polja (stavak 1.), da je Fakultet visoko učilište koje, kao znanstveno- nastavna sastavnica Sveučilišta, sudjeluje u pravnom prometu pod nazivom Sveučilišta i svojim nazivom (stavak 3.), da je Fakultet pravna osoba i upisuje se u registar ustanova pri Trgovačkom sudu u Osijeku, Upisnik visokih učilišta i Upisnik znanstvenih organizacija koji vodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, te da je osnivač Fakulteta Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.

13.1. Odredbom članka 6. Statuta propisano je da dekan predstavlja i zastupa Fakultet pred sudovima, izabranim sudovima i upravnim i državnim tijelima, neograničeno (stavak 1.).

13.2. Odredbom članka 7. Statuta propisano je da dekana, u slučaju nenazočnosti ili spriječenosti, zamjenjuje prodekan za nastavu (stavak 1.), kao i da Fakultet mogu predstavljati i dokumente potpisivati i prodekani i tajnik u okviru poslova koje obavljaju, s tim da ne mogu preuzimati obveze za Fakultet ako nisu za to ovlašteni posebnom punomoći (stavak 2.).

13.3. Odredbom članka 29. stavka 1. Statuta propisano je da dekan može biti razriješen dužnosti prije isteka vremena na koje je izabran ako: sam zatraži razrješenje, trajno izgubi sposobnost obavljanja dužnosti, nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovedu do prestanka njegova ugovora o radu, ne postupa po propisima i općim aktima Sveučilišta ili neosnovano ne izvršava odluke tijela Sveučilišta ili postupa protivno njima, spriječenost u obavljanju svoje dužnosti dulje od šest mjeseci, zlouporabi svoj položaj ili prekorači njegove ovlasti, svojim ponašanjem teško povrijedi ugled dužnosti koju obnaša.

13.4. Odredbom članka 34. Statuta propisano je da predloženike za prodekane predlaže dekan, a bira ih Fakultetsko vijeće (stavak 1.), da se prodekani biraju nakon završenog postupka za izbor prodekana (stavak 2.).

13.5. Odredbom članka 35. Statuta propisano je da je mandat prodekana jednak mandatu dekana na čiji je prijedlog izabran.

13.6. Odredbom članka 36. Statuta propisano je da prodekan može biti razriješen dužnosti i prije isteka mandata na koji je izabran iz istih razloga iz kojih može biti razriješen i dekan u skladu s ovim Statutom (stavak 1.), da prijedlog za razrješenje podnosi dekan. Prodekan je razriješen dužnosti ako se o prijedlogu dekana za razrješenje javnim glasovanjem izjasni natpolovična većina svih članova Fakultetskog vijeća (stavak 2.).

13.7. Odredbom članka 42. stavka 1. točke 2. Statuta propisano je da Vijeće sukladno Zakonu i ovom Statutu bira i razrješuje dekana i prodekane

14. Odredbom članka 1. stavka 1. ZU-a propisano je da je ustanova pravna osoba čije je osnivanje i ustrojstvo uređeno ovim Zakonom, dok je člankom 3. stavkom 2. ZU-a propisano da ustanova obavlja djelatnost radi koje je osnovana pod uvjetima i na način određen zakonom, na zakonu utemeljenom propisu, aktom o osnivanju, statutom i drugim općim aktom ustanove te sukladno suvremenim znanstvenim postignućima i pravilima struke. Pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u vezi s njihovim radom prema članku 11. ZU-a uređuju se općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno.

14.1. Odredbom članka 38. stavka 1. ZU-a je propisano da ravnatelja imenuje i razrješava upravno vijeće, ako posebnim zakonom u smislu članka 35. stavka 1. ovoga Zakona nije drugačije određeno, dok je stavkom 2. istoga članka određeno da se zakonom ili aktom o osnivanju može odrediti da ravnatelja javne ustanove imenuje Vlada Republike Hrvatske, nadležno ministarstvo ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

14.2. Člankom 42. stavkom 3. ZU-a je propisano ako ravnatelja ustanove imenuje tijelo iz članka 38. stavka 2. ovoga Zakona (Vlada Republike Hrvatske, nadležno ministarstvo ili predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne-regionalne samouprave) tužbom se pokreće upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. U drugim slučajevima o tužbi odlučuje sud nadležan za radne sporove.

15. Cijeneći citirane propise ovaj sud utvrđuje da, obzirom u konkretnom slučaju odluku o razrješenju tužiteljice s mjesta prodekanice nije donijelo tijelo iz članka 38. stavka 2. ZU-a, dakle ne radi se o odluci Vlade Republike Hrvatske, odluci nadležnog ministarstva ili predstavničkog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, već je odluku o razrješenju tužiteljice kao prodekanice donijelo Fakultetsko vijeće Fakulteta za odgojne i obrazovne djelatnosti, pa je za odlučivanje o tužbi tužiteljice u konkretnom slučaju nadležan sud nadležan za radne sporove, dakle Općinski sud u Osijeku, uslijed čega se prigovor stvarne nenadležnosti ukazuje neosnovanim.

15.1. U smislu odredbe članka 29. stavka 10. Statuta protiv odluke o razrješenju dekan ima pravo pokrenuti upravni spor, međutim ta se odredba ne primjenjuje i u slučaju razrješenja prodekana. Naime, članak 36. Statuta kojim je regulirano razrješenje prodekana propisuje da se prodekan može razriješiti zbog istih razloga iz kojih može biti razriješen i dekan u skladu s ovim Statutom, na koji način upućuje na odredbu članka 29. stavaka 1. Statuta koja sadrži razloge za razrješenje dekana, podredno prodekana, ali ne upućuje na ostale odredbe članka 29. Statuta koje propisuju postupak razrješenja dekana kao i pravo na pravnu zaštitu dekana u slučaju razrješenja.

16. Tužiteljica u tužbi ističe da je mjesto prodekana radno mjesto, a ne „dužnost“ pa da joj zbog nezakonite odluke tuženika od 21. rujna 2020. pripada pravo na pravnu zaštitu putem predmetne tužbe i tužbenog zahtjeva. U prilog vlastitoj tvrdnji da se za mjesto prodekana na fakultetu zasniva radni odnos, pa da razrješenje predstavlja otkaz, tužiteljica se posebno poziva na članak 6. stavak 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ 27/01. i 39/09. – dalje u tekstu: ZOPJS), te na Uredbu Vlade Republike Hrvatske o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama („Narodne novine“ 25/13. - dalje u tekstu: Uredba).

16.1. Radno mjesto može se definirati kao određeni posao ili skup određenih poslova koje prema ugovoru o radu ili pravilniku o radu radnik obavlja za poslodavca te za koje mu pripada pravo na plaću. Iz ugovora o radu od 27. travnja 2018. nedvojbeno proizlazi kako je radno mjesto tužiteljice kod tuženika u sporno vrijeme bilo: izvanrednog profesora.

16.2. Odredbom članka 6. stavak 2. ZOPJS-a propisano je kako se nazivi pojedinih radnih mjesta i stručni uvjeti za raspored na ta radna mjesta utvrđuju posebnim zakonom i uredbom Vlade, dok je odredbom članka 7. stavak 1. ZOPJS-a određeno kako se vrijednosti koeficijenata radnih mjesta utvrđuju uredbom Vlade. Nadalje su odredbom članka 6. Uredbe propisani nazivi radnih mjesta i koeficijent složenosti poslova u visokim učilištima i javnim institutima pa je tako, pored ostalog, prodekan označen položajem I. vrste sa koeficijentima: 3,201; 3,152 i 3,104.

16.3. Tumačenjem sadržaja članka 6. Uredbe za zaključiti je kako je njime, pored ostalog, određen koeficijent za obračun plaće prodekana kao „položaja I. vrste“ s obzirom na složenost poslova koje obavlja prodekan. Pogrešno je iz sadržaja navedenih članaka ZOPJS-a i Uredbe smatrati kako je položaj prodekana zapravo radno mjesto. Naime, tužiteljica je sa tuženikom zaključila ugovor o radu, za radno mjesto izvanredne profesorice, a ne za radno mjesto prodekana.

16.4. Nadalje, ni Statutom tuženika nije predviđeno da je prodekan radno mjesto. Tako je odredbom članka 33. Statuta propisano da Fakultet ima četiri (4) prodekana: prodekan za nastavu, prodekan za znanost, prodekan za razvojno-stručni rad i prodekan za poslovne odnose i međunarodnu suradnju (stavak 1.), da prodekani za svoj rad odgovaraju dekanu i Fakultetskom vijeću (stavak 2.), te da prodekan za znanost: koordinira izradu plana znanstveno-istraživačke djelatnosti uz suradnju voditelja odsjeka, koordinira međufakultetsku suradnju Fakulteta, predlaže dekanu plan sudjelovanja znanstvenika i istraživača Fakulteta na domaćim i međunarodnim skupovima, skrbi o znanstvenom, istraživačkom i umjetničkom radu znanstvenih novaka i asistenata te njihovom napredovanju, predlaže dekanu, u suradnji s prodekanom za poslovne odnose i međunarodnu suradnju, nabavu računalne i druge opreme potrebne za znanstveno-istraživačku djelatnost, skrbi o provedbi financiranih znanstvenih, umjetničkih i stručnih projekata, skrbi o planu i provedbi izdavačke djelatnosti Fakulteta, predlaže plan stalnog usavršavanja nastavnika, obavlja i druge poslove po nalogu dekana (stavak 4.). Odredbom članka 36. stavka 1. Statuta je propisano da prodekan može biti razriješen dužnosti i prije isteka mandata na koji je izabran iz istih razloga iz kojih može biti razriješen i dekan u skladu sa Statutom.

16.5. Niti u odluci Fakultetskog vijeća tuženika od 12. srpnja 2018., kojom je tužiteljica po prijedlogu dekana izabrana za prodekanicu fakulteta (tuženika), ne navodi se kako je prodekan radno mjesto niti da će tužiteljica obavljati poslove radnog mjesta prodekanice, već se navodi da je izabrana za mandatno razdoblje. Također, niti Statutom tuženika, prodekan se ne definira kao radno mjesto. Tako je odredbom članka 7. Statuta propisano da dekana, u slučaju nenazočnosti ili spriječenosti, zamjenjuje prodekan za nastavu (stavak 1.), te da fakultet mogu predstavljati i dokumente potpisivati i prodekani i tajnik u okviru poslova koje obavljaju, s tim da ne mogu preuzimati obveze za Fakultet ako nisu za to ovlašteni posebnom punomoći (stavak 2.), te da je prema članku 35. Statuta njihov mandat jednak mandatu dekana na čiji je prijedlog prodekan izabran.

16.6. Prema stavu ovoga suda tužiteljica pogrešno drži da se spornom odlukom Fakultetskog vijeće tuženika od 21. rujna 2020. „zadire u njezin radno pravni status“ budući je njezin radno pravni status vezan za njezino radno mjesto izvanredne profesorice i ni na koji način spornom odlukom nije ugrožen, tj. isti je i nakon sporne odluke ostao nepromijenjen. Eventualna prava tužiteljice na obavljanje poslova prodekanice nemaju uporišta u njezinom radnopravnom statusu, ovo stoga jer položaj prodekana nije radno mjesto, već obavljanje dužnosti pomoći dekanu kao čelniku fakulteta, a što propisuje i Statut tuženika.

17. Kako tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev polazeći od pogrešne pretpostavke da je radila na radnom mjestu prodekana, jer to nije radno mjesto, to tužiteljica ne može tražiti pravnu zaštitu prema odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14., 127/17., 98/19. - dalje ZR), pa tužiteljica nema obvezu podnošenja zahtjeva za zaštitu prava iz članka 133. stavka 1. ZR-a. Obzirom je ZU-a lex specialis u odnosu na ZR-u, to se jedino razmatra da li je tužba podnesena u roku koji propisuje članak 45. stavak 1. ZU-a, a kojim je propisano da razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz članka 44. stavka 2. ovoga Zakona ili da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka. Radi o prekluzivnom roku na koji sud pazi po službenoj dužnosti.

17.1. Kako nije sporno da je tužiteljica spornu odluku tuženika o razrješenju primila 5. listopada 2020., a tužba je podnesena 20. studenoga 2020., to tužiteljica nije postupila u roku propisanom članom 45. stavkom 1. ZU-a, pa je tužba tužiteljice nepravovremena, uslijed čega je tužbu tužiteljice valjalo odbaciti i odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

18. Nastavno na iznijeto, ovaj sud nije odlučivao o pravnom interesu tužiteljice, odnosno o razlozima nezakonitosti odluke od 21. rujna 2020. na koje ukazuje tužiteljica.

19. Odluka suda o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, te su tuženiku priznati i dosuđeni trošak zastupanja prema Tbr. 7. točka 2. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23.) kojom je propisano da odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, i to, među ostalim, i u postupcima iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl.), osim u procjenjivim predmetima na koje se primjenjuje Tbr. 7. toč. 1. Za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova.

19.1. Tuženiku pripada jednokratna nagrada u iznosu 500,00 eura na ime sastava odgovora na tužbu, te zastupanja na tri ročišta – od 26. studenoga 2021., 9. ožujka 2023. i 26. ožujka 2025. odnosno sveukupno za 4 radnje, što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 625,00 eura.

19.2. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 21. listopada 2021., niti od 22. ožujka 2023., budući isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka, u istima tuženik obrazlaže navode kako iz odgovora na tužbu tako dane na ročištima koja su mu priznata u trošak zastupanja.

20. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Osijeku 15. travnja 2025.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Jasminka Biloš, odvjetnica u Zagrebu,

2. Zajednički odvjetnički ured Zoran Šarić i Slavko Nedić u Osijeku