Legislator Case Law & Legislation
Revt-4/2015-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal due to lower courts failing to address evidence and burden of proof properly.

Case Number Revt-4/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia revoked lower court rulings and remanded the case for retrial because the appellate court failed to address specific evidence and burden of proof issues. The plaintiffs argued that the lower courts ignored their submissions regarding delivery receipts and incorrectly applied the burden of proof without examining the evidence. The court held that this procedural omission constituted a significant violation of the Civil Procedure Act, necessitating a retrial to ensure proper fact-finding.

Legislator headnote

AI generated

Članak 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku; Ako sud u drugoj instanci ne razmotri sve bitne dokazne argumente i ne utvrdi teret dokazivanja, počinjena je bitna povreda postupka koja zahtijeva ukidanje rješenja i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

Keywords

AI generated
burden of proof civil procedure appellate review evidence examination procedural violation remand for retrial delivery receipts

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a
Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
čl. 392.a st. 1. ZPP-a
čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl.
čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a
Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
čl. 7. st. 1. ZPP-a
čl. 219. st. 1. ZPP-a
i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) - odnosno odredbe čl.
čl. 221.a ZPP-a
čl. 394. st. 1. ZPP-a
ZPP-a, to ih je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
čl. 166. st. 3. ZPP-a
Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 4/15-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja C… A. G., Z., Njemačka i II. tužitelja M. H., B. p. C., Republika Slovenija, oboje zastupanih po punomoćniku S. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. - P. - S. j.t.d. iz Z., protiv I. tuženika D. H. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i G. iz Z., II. tuženika H. A. - A. - B. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica B. 1 2

Č., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Š. i p. iz Z., i III. tuženika A. k. H. d.o.o. iz S., kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i G. iz Z., radi naknade 1 2

štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-748/09-4 od 20. svibnja 2014. kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-531/03 od 3. srpnja 2008., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2016.,

r i j e š i o j e :

I. Ukidaju se rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž- 748/09-4 od 20. svibnja 2014. i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-531/03 od 3. srpnja 2008., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbačena tužba tužitelja s zahtjevima na obvezivanje tuženika naknaditi utuženu štetu.

Protiv drugostupanjskog rješenja tužitelji su izjavili reviziju zbog (kako drže) u postupku počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7. i 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se oba nižestupanjska rješenja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud pobijano drugostupanjsko rješenje ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Ostvaren je revizijski razlog bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Predmet spora zahtjevi su:

- I. tužitelja na obvezivanje tuženika solidarno isplatiti "u korist društva C… d.o.o. Z. 50,497.623,00 kn (s osnove gubitka nekretnine, nezakonitog raspolaganja novčanim sredstvima pri dobivanju sredstava iz kredita isplatom po asignacijama i izgubljene dobiti)",

- I. tužitelja na obvezivanje I. tuženika isplatiti "u korist društva C... d.o.o. Z. 18,454.196,00 kn (s osnove gubitka neplaćenih računa za isporučene automobile, korištenja imovine u privatne svrhe i nezakonito isplaćene plaće)",

- II. tužitelja na obvezivanje tuženika solidarno isplatiti "u korist društva K. d.o.o. Z. (prvotuženik udjelničar u 49% i drugotužitelj 51%) 175,932.000,00 kn, te društvu H. i P. d.o.o. Z. (prvotuženik udjelničar u 30% i drugotužitelj 70%) 87,996.000,00 kn,

- II. tužitelja na obvezivanje I. tuženika platiti društvu K. Z. d.o.o. Z. 362.000,00 kn i društvu H. i P. d.o.o. 802.000,00 kn.

Istaknute zahtjeve tužitelji temelje na odredbama čl. 453. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99 - vjerodostojno tumačenje čl. 2., 7. i 8. ZID Zakona "Narodne novine", broj 34/99, 52/00 i 118/03 - dalje: ZTD-a) prema kojima: (stavak 1.) "Članovi društva čiji temeljni ulozi čine zajedno najmanje deseti dio temeljnoga kapitala društva mogu postaviti zahtjev za naknadu štete kojega društvo ima prema članovima uprave i nadzornog odbora, ako su članovi društva odbili protiv njih postaviti takav zahtjev ili je prijedlog da se to učini dostavljen upravi ali ga ona nije pravodobno podnijela članovima društva da o njemu odluče.", (stavak 2.) "Tužba se mora podići u roku od tri mjeseca od dana kada je odbijen prijedlog da se donese odluka o podizanju tužbe ili od kada je osujećeno donošenje odluke o tome.", (stavak 3.) "Za vrijeme trajanja spora tužitelji ne mogu raspolagati svojim poslovnim udjelima bez suglasnosti društva.", (stavak 4.) "Na zahtjev tuženoga sud će odrediti da su tužitelji dužni dati osiguranje za naknadu štete koja tuženome prijeti zbog podizanja tužbe.", (stavak 5.) "Ako se tužba kao neosnovana odbije, a utvrdi se da je podignuta zlonamjerno ili zbog grube nepažnje, tužitelj je dužan tuženome nadoknaditi štetu koja mu je time pričinjena. Više tužitelja odgovara solidarno.".

Prvostupanjski sud je tužbu tužitelja s navedenim zahtjevima odbacio uz osnovno i odlučno shvaćanje:

- da u konkretnom slučaju dostava prijedloga upravama društava C... Z. d.o.o., K. Z. d.o.o. i H. i P. d.o.o. kako bi sazvali skupštine tih društava radi donošenja odluke o podizanju tužbe s zahtjevom za naknadu štete kojeg ta društva imaju prema članovima uprave ima značaj (iz smisla odredbe čl. 453. st. 2. ZTD-a, u kojoj je riječ o prekluzivnom roku za podnošenje tužbe, a koji se određuje prema trenutku kada je skupština društva donijela odluku kojom se prijedlog odbija, odnosno, a u slučaju kada je osujećeno donošenje odluke o tome, prema trenutku kada zahtjev za uvrštavanje prijedloga za podizanje tužbe u dnevni red skupštine prije njenog održavanja ne bi bio uvažen) pretpostavke za podnošenje prijeporne tužbe,

- da takav značaj ima i dokaz da su ta društva odbila zahtjeve za naknadu štete koje imaju prema članovima uprave ili da je osujećeno donošenje odluke o tome,

- da tužitelji nisu dokazali postojanje navedenih pretpostavki za podnošenje tužbe: da su uopće i dostavili navedene prijedloge upravama navedenih društava.

Pritom ocjenjuje utvrđenim:

- da spisu prileže "zahtjev za sazivanje skupštine društva C... Z. d.o.o. od 7. siječnja 2003. upućen upravi društva od strane prvotužitelja po punomoćniku, odvjetniku I. J., zahtjev za sazivanje skupštine društva H. i P. d.o.o. i K. Z. d.o.o. od 24. siječnja 2003. upućeni upravama navedenih društava po drugotužitelju zastupanom po punomoćniku, odvjetniku I. J.", a u kojim zahtjevima (u točki 4. dnevnog reda) je navedeno „Donošenje odluke o odgovornosti direktora za nastalu štetu i podizanje tužbe protiv direktora društva H. D. radi naknade štete",

- da spisu prileže i povratnice (na listu 16.) iz kojih je "vidljivo kako je odvjetnik I. J. dostavio određene pošiljke društvu H. i P. d.o.o. 27. siječnja 2003., društvu K. Z. d.o.o. 27. siječnja 2003. te društvu C.. Z. d.o.o. 9. siječnja 2003." - ali da u istima "nije naveden sadržaj predmetnih pošiljki niti su tužitelji u postupku dokazali isti".

Drugostupanjski sud je prvostupanjsko rješenje potvrdio: shvaćanje prvostupanjskog suda drži pravilnim, sve s navedenim utvrđenjem - ali nalazi potrebnim napomenuti:

- "kako su tužitelji kao članovi društva prvotuženika aktivno legitimirani za podnošenje tužbe za račun društva, ali takvu tužbu ne mogu podnijeti protiv trećih osoba, jer s njima nisu bili u pravnom odnosu. Znači, tužba actio pro socio se može podnijeti samo protiv drugog ili drugih članova društva, a ako ima zahtjev prema trećima može podnositi tužbu samo putem zakonskog zastupnika toga društva, pa je jasno da je zbog pomanjkanja pasivne legitimacije na strani drugotuženika i trećetuženika tužbeni zahtjev na temelju actio pro socio valjalo odbiti.",

- da "odbacivanjem tužbe tužitelji nisu dovedeni u nepovoljniji položaj od onog u kojem bi se našli da je sud tužbeni zahtjev pravilno odbio" pa (da) je "rukovođen načelom ekonomičnosti postupka" žalbe odbio (i pobijano rješenje potvrdio u odnosu na sve tuženike) jer su neosnovane.

Međutim, revidenti u reviziji pravilno ističu da shvaćanje nižestupanjskih sudova o teretu dokazivanja činjenica odlučnih za odluku o predmetu spora nije pravilno i da su (u svezi s time) u nižestupanjskim odlukama izostali jasni i prihvatljivi razlozi koji bi opravdavali izloženo shvaćanje i (ovdje bitno) utvrđenje da spisu "prileže" prijeporni zahtjevi - pa i povratnice iz kojih je "vidljivo" kako su određene pošiljke dostavljene "društvu H. i P. d.o.o. 27. siječnja 2003., društvu K. Z. d.o.o. 27. siječnja 2003. te društvu C… Z. d.o.o. 9. siječnja 2003."", ali da u tim povratnicama "nije naveden sadržaj predmetnih pošiljki niti su tužitelji u postupku dokazali isti" - pa da se ne može zaključiti da te povratnice (jer u istima "nije naveden sadržaj predmetnih pošiljki") dokazuju dostavu upravo tih zahtjeva.

Pravo na ocjenu dokaza pridržano je za sud - koji prema svojem uvjerenju i na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP- a), ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti.

Valja pritom imati na umu da sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i ako njegova odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati i ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, tako da se ne vidi koje činjenice je sud uopće utvrđivao i cijenio, odnosno koje je činjenice našao utvrđenim i kojim dokazima je stvorio određeni zaključak - te je li ocijenio i kako je ocijenio pojedine dokaze.

Nižestupanjskim odlukama, kada se u njima izražava navedeno shvaćanje i ocjena (utvrđenje), nedostaju baš takvi razlozi - o dokazima kojima je stvoren navedeni zaključak, a sve:

- kraj činjenice da su se tužitelji već uz tužbu pozvali na navedene zahtjeve i povratnice kao dokaz da su upravo te zahtjeve dostavili onima na koje se povratnice odnose,

- imajući na umu da tuženici ničime određenim nisu niti osporili da se te povratnice odnose na prijeporne zahtjeve (uopćenom navodu tuženika da nisu ispunjene pretpostavke za tužbu iz odredaba čl. 453. ZTD-a ne može se dati vrijednost određenog osporavanja navedene činjenice),

- polazeći od toga da je u okolnostima konkretnog slučaja (kada se od tužitelja ne može zahtjevati da dokazuju ono što im određeno nitko niti ne spori i ujedno negativnu činjenicu: da povratnice nemaju sadržaj koji im daju) na tuženicima (a ne tužiteljima) ležao teret dokazivanja nečeg suprotnog: da se te povratnice odnose (ako već ne na prijepornu) na neku drugu dostavu, odnosno da one dokazuju dostavu druge pošiljke (u slučaju istinitosti: koje?).

Navedeno valja sagledati u svijetlu odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) - odnosno odredbe čl. 221.a ZPP-a (kojom je propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“).

U svezi prethodno izloženog, a budući da se propuštanjem iznošenja navedenih razloga nižestupanjska rješenja ne mogu ispitati - čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, to ih je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Revizijski sud pritom ukazuje da drugostupanjski sud nije imao osnove potvrditi prvostupanjsko rješenje pozivom i na materijalno pravo: kad drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odbacio tužbu, on treba u povodu žalbe odluku prvostupanjskog suda ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovni postupak, a nije ovlašten tu odluku potvrditi pozivanjem na materijalno pravo prema kojem bi zahtjev tužitelja ionako trebalo odbiti kao neosnovan (konkretno: procesna odluka o nedopuštenosti tužbe ne može se obrazlagati materijalnopravnim razlozima za neosnovanost zahtjeva iz te tužbe).

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem i razmotriti ono što je u ovoj odluci ukazano, te ponovno odlučiti o zahtjevima tužitelja, i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka - odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

Za konačnu odluku ostavljaju se i troškovi podnesene revizije (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 6. rujna 2016.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.