Rev-1484/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1484/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. H. iz Z., koga zastupa M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. P. iz Z., koga zastupa F. G., odvjetnik u Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 18. listopada 1994. godine, br. Gž 1072/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. studena 1993. godine, br. P 7007/92, u sjednici održanoj dana 27. svibnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tuženika, preinačuje se u odluci o kamatama presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 18. listopada 1994. godine, br. Gž 1072/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. studena 1993. godine, br. P 7007/92 i sudi:

Tuženik je dužan platiti tužitelju protuvrijednost od 36.200 DEM (tridesetšesttisućadvjesto njemačkih maraka) prema tečaju na dan isplate zajedno sa ugovornom kamatom od 3% od 11. kolovoza 1992. godine do 11. studena 1992. godine, a dalje po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.191,00 kn (tritisućestodevedesetjednu kunu), sve u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužitelju protuvrijednost od 36.200 DEM po tečaju na dan isplate, te ugovornu kamatu od 3% od 11. kolovoza do 11. studena 1992. godine, a dalje zakonsku zateznu kamatu, te mu naknaditi parnični trošak. Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak postupka revizije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana i to ukoliko se odnosi na odluku o kamatama.

Protivno tvrdnji u reviziji, sud prvog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka predviđenu u čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP, jer je naveo razloge o odlučnim činjenicama, a posebno o činjenici da je tuženik primio utuženi iznos na ime zajma od tužitelja.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj temeljem ugovora o zajmu od 11. kolovoza 1992. godine pozajmio tuženiku iznos od 36.200 DEM u dinarskoj protuvrijednosti na vrijeme od tri mjeseca, da je taj ugovor za tužitelja potpisao predstavnik agencije M. d.o.o., a to temeljem ugovora o posredovanju kojega su istoga dana tužitelj i tuženik potpisali, kojim spomenutu agenciju uzimaju kao posrednika.

Taj sud je, na temelju provedenih dokaza, tj. čitanjem spomenutoga ugovora iz čijeg teksta proizlazi da je tuženik primio prije navedeni iznos na ime zajma, te saslušanjem tužitelja kao stranke utvrdio da je navedeni iznos od strane tuženika i primljen. Jednako tako je taj sud utvrdio da tuženik u ugovorenom roku, tj. do 11. studena 1992. godine primljeni iznos nije tužitelju vratio.

Zbog toga su sudovi nižega stupnja glede glavnog zahtjeva i potraživanja glede ugovornih kamata pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 557. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga utoliko reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

Osnovana je međutim revizija tuženika glede odluke o zateznoj kamati.

U ovom sporu sud je odredio isplatu protuvrijednosti strane valute u domaćoj valuti prema tečaju na dan isplate. U tom slučaju zatezne kamate teku u valuti glavnice od dospjelosti do isplate, tj. do trenutka preračuna u domaću valutu, prema stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju.

Kako sudovi nižega stupnja nisu na ovaj način odlučili o potraživanju temeljem zateznih kamata, već su odredili plaćanje zatezne kamate po čl. 277. Zakona o obveznim odnosima kao da se radi o novčanom potraživanju u domaćoj valuti, stoga su utoliko pogrešno primijenili materijalno pravo, te je zato reviziju u tom dijelu kao osnovanu trebalo prihvatiti i utoliko preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 27. svibnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.