Legislator Case Law & Legislation
Us I-273/2018-13 AI generated

Administrative court annuls dismissal of civil servant's placement appeal due to lack of hearing rights under ZUP.

Case Number Us I-273/2018-13
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Administrative Court in Rijeka annulled the Board for State Service's decision rejecting the plaintiff's appeal regarding his job placement. The plaintiff argued he was denied the right to be heard under Articles 30 and 113 of the General Administrative Procedure Act and that the lower court failed to address his claims. The court ruled that the defendant violated the statutory requirement to allow the plaintiff to present arguments before making a final decision, necessitating a retrial.

Legislator headnote

AI generated

Articles 30, 113, 120, and 113 of the General Administrative Procedure Act; the administrative body must allow the interested party to be heard and present arguments before adopting a decision adversely affecting their rights, and failure to do so renders the decision void.

Keywords

AI generated
right to be heard administrative procedure job placement civil servant general administrative procedure act annulment of decision retrial procedure

Cited Legislation

AI generated
Article 30 of the General Administrative Procedure Act
Article 113, paragraph 3 of the General Administrative Procedure Act
Article 120, paragraphs 2 and 3 of the General Administrative Procedure Act
Article 58, paragraph 1 of the Act on Administrative Disputes
Article 113, paragraph 5 of the General Administrative Procedure Act
Article 113, paragraph 6 of the General Administrative Procedure Act
Article 81, paragraph 2 of the Act on Administrative Disputes
Article 5, paragraph 1 of the Act on Court Fees
Article 16, paragraph 1, point 3 of the Act on Court Fees

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 2 UsI-273/18-13

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja R. K., iz R., A. B. 2, kojeg zastupaju opunomoćenici iz O. društva V., J., Š., S., J. & J., u R., N. T. 9/V-VI, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi raspoređivanja na radno mjesto, 9. kolovoza 2018.,

p r e s u d i o j e

I. Poništava se rješenje Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/17- 01/930, URBROJ: 566-01/10-18-6 od 17. siječnja 2018. godine.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak po žalbi tužitelja.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, KLASA: UP/I-112-02/17-01/1527, URBROJ: 513-02-6009/4-17-1 od 1. rujna 2017., tužitelj je s danom 1. rujna 2017. raspoređen u navedeno Ministarstvo, Carinsku upravu, Područni carinski ured Rijeka, Carinski ured Rijeka, Službu za nadzor, Odjel za inspekcijske i nadzorne poslove u području carine, trgovine i usluga, na radno mjesto višeg inspektora, uz ostala prateća utvrđenja.

Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-112-07/17-01/930, URBROJ: 566-01/10-18-6 od 17. siječnja 2018., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.

Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke i tvrdi, u bitnome, da mu u upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje u smislu odredbi članka 30. i članka 113. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP), da je obrazloženje osporavanog rješenja manjkavo, da u upravnom postupku nije utvrđeno pravo stanje stvari, da kao prethodno pitanje nisu riješeni raniji rasporedi tužitelja, da je tuženik u predmetnom slučaju promijenio svoju zakonitu upravnu praksu, da nije primijenjen Zakon o carinskoj službi (kao posebni propis), da je prema tužitelju u Carinskoj upravi postupano diskriminirajuće, te da se formalni i stvarni raspored tužitelja ne podudaraju. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporeno rješenje tuženika, da poništi prvostupanjsko rješenje, te da predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod sadržaja osporenog rješenja, te dodaje da je predmet ove upravne stvari raspored tužitelja na radno mjesto po donošenju pravilnika o unutarnjem redu, a ne pravo tužitelja na napredovanje, niti raspoređivanje drugih službenika na rukovodeća radna mjesta. Tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev. Tužitelj osporava primjenu prava, činjenice odlučne za rješavanje ovog spora (sadržaj prvostupanjskoga i drugostupanjskog rješenja, te sadržaj žalbe izjavljene protiv prvostupanjskog rješenja) su nesporne, a stranke u tužbi odnosno u odgovoru na tužbu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS), pa je Sud, vodeći se načelom učinkovitosti (čl. 8. ZUS-a) spor riješio bez održavanja rasprave, ocijenivši, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, da je tužbeni zahtjev osnovan. Prvostupanjska pojedinačna odluka donesena je u primjeni odredbi članka 127. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/17), kojima je uređeno raspoređivanje službenika nakon donošenja pravilnika o unutarnjem redu.

Kad je rješenje doneseno u postupku neposrednog rješavanja, a stranka u žalbi zahtijeva da joj se omogući izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari ili da se provede ispitni postupak, prvostupanjsko tijelo dužno je postupiti po zahtjevu stranke (čl. 113. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 47/09, u nastavku teksta: ZUP).

Sadržaj obrazloženja drugostupanjskog rješenja uređen je normama članka 120. stavka 2. i 3. ZUP-a, vezano uz članak 98. stavak 5. toga Zakona.

U konkretnom slučaju nesporno je da je prvostupanjsko rješenje doneseno neposrednim rješavanjem, da je tužitelj u žalbi podnio zahtjev u smislu odredbe članka 113. stavka 3. ZUP-a, da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po tom zahtjevu tužitelja, da tuženik u ispitujući žalbu tužitelja nije sanirao navedeni procesni nedostatak, te da se tuženik u obrazloženju svojeg rješenja nije referirao na ovaj žalbeni navod (zadržavši se, u pogledu izjašnjavanja tužitelja u postupka, na elaboraciji nepostojanja povrede čl. 30. ZUP-a).

Sud, stoga, utvrđuje da su prilikom donošenja osporavanog rješenja na štetu tužitelja povrijeđene odredbe članka 113. stavka 3. te članka 120. stavka 2. i 3. toga Zakona. Ovo utvrđenje dovoljno je za usvajanje tužbenog zahtjeva, osobito kada se na umu ima da Sud ne može sam riješiti ovu upravnu stvar, pa u ovome sporu nije bilo potrebno utvrđivati osnovanost ostalih tužbenih navoda, već će to biti učinjeno pri upotpunjavanju postupka povodom žalbe.

Sukladno prethodnom, poništeno je rješenje tuženika, a predmet je, uzevši u obzir prirodu stvari, vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u povodu žalbe (čl. 58. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS).

Pritom nije bilo osnove da ujedno bude poništeno i prvostupanjsko rješenje. Naime, kada prvostupanjsko tijelo povodom žalbe upotpunjava postupak – bilo na vlastitu inicijativu, bilo na zahtjev stranke iz članka 113. stavka 3. ZUP-a – odluku o opstojnosti prvostupanjskog rješenja preuranjeno je donijeti prije negoli budu poznati rezultati upotpunjavanja postupka. Ovdje, ako prvostupanjsko tijelo nakon upotpunjavanja postupka na zahtjev tužitelja (podnesen na osnovi članka 113. stavka 3. ZUP-a) utvrdi da je upravnu stvar trebalo riješiti drukčije, zamijenit će pobijano rješenje novim (čl. 113. st. 5. ZUP-a). Međutim, u slučaju da rezultati upotpunjavanja postupka ukažu da je upravna stvar pravilno riješena, prvostupanjsko rješenje ne donosi negativno rješenje povodom žalbe, već žalbu, sa spisom predmeta upravnog postupka, dostavlja drugostupanjskom tijelu (st. 6. navedenoga članka).

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo pozvat će tužitelja na izjašnjenje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje stvari te na predlaganje dokaza u prilog tvrdnjama koje iznosi, odlučit će o eventualnim prijedlozima tužitelja (vodeći se njihovom relevantnošću za utvrđivanje činjenica odlučnih za rješavanje ovog predmeta), te će omogućiti tužitelju sudjelovanje pri upotpunjavanju postupka. Prvostupanjsko tijelo potom će postupiti na jedan od načina prethodno navedenih u ovom obrazloženju, sukladno rezultatima upotpunjavanja postupka. Bude li u ponovnom postupku žalba tužitelja ponovno dostavljena tuženiku na odlučivanje, tuženik će se – u slučaju ponovne negativne odluke o žalbi – u obrazloženju novog rješenja potpuno i precizno osvrnuti na sve žalbene navode.

U ponovnom postupku nadležna javnopravna tijela vezana su pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda (čl. 81. st. 2. ZUS-a).

Imajući u vidu da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, sukladno odredbama članka 5. stavka 1. i članka 16. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine,“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

U Rijeci 9. kolovoza 2018.

S u d a c

dr. sc. Alen Rajko

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 66.a st. 1. ZUS-a).