Rev-1808/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1808/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Đ.B. iz Z., ... , koju zastupa punomoćnik B.M., odvjetnica u Z., protiv tuženika GRADA Z., koga zastupa Javno pravobraniteljstvo Grada Z., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 28. veljače 1995. br. Gž 9034/94-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 1994. br. Ps 1931/93, u sjednici održanoj 26. siječnja 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija, te se ukidaju presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 28. veljače 1995. br. Gž 9034/94-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 4. srpnja 1994. br. Ps 1931/93, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.217,42 DEM - protuvrijednost u kunama - po srednjem tečaju na dan isplate i sa kamatom i parničnim troškom, dok je on obvezan da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 900,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se ukinu obje presude i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija je osnovana.

Utuženi iznos, prema navodima tužbe i vještačkom nalazu - predstavlja visinu vlastitog učešća tužitelja s naslova neisplaćenih sredstava naknade za eksproprirani objekt u Z., … za dan 22. 10. 1993. godine. Tužitelj je naime u 1991. godini dobio, kao dio naknade za eksproprirani objekt (stambene zgrade) stan na korištenje u ulici … , pa je prilikom dodjele zamjenskog stana tuženik umanjio iznos naknade za eksproprirane nekretnine. Taj stan je tužitelj kupio od tuženika ugovorom o kupoprodaji stana zaključenim između stranaka 8. siječnja 1993. za ugovorenu cijenu od 3,665.467 HRD od koje nisu odbijena (nisu uračunata) sredstva koja stanaru (tužitelju) radi stjecanja stanarskog prava nisu isplaćena na ime naknade za eksproprirane nekretnine (čl. 12. st. 1. alineja 3. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo - "Narodne novine", broj 27/91, 33/91 i 33/92 - dalje: Zakon o prodaji stanova). Stan je tužitelj kupio od tuženika u smislu odredaba citiranog Zakona o prodaji stanova, kao nositelj stanarskog prava. U zahtjevu za kupnju tog stana tužitelj nije podnio zahtjev za utvrđenje visine vlastitih sredstava koje je uložio u stan (čl. 12. Zakona o prodaji stanova), ugovor je zaključen, potpisan i tužitelj je uplatio utvrđenu visinu cijene stana.

Tužitelj je kasnije, nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji stana, saznao za pravo iz čl. 12. st. 1. alineja 3. Zakona o prodaji stanova, pa je zatražio da mu tužena isplati navedenu svotu (utvrđenu po vještaku), pa kad je tuženik to odbio platiti ustao je tužbom za isplatu. U tužbi, pa i u reviziji tužitelj se poziva na odredbu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima (stjecanje bez osnova). Smatra da se radi o takovom stjecanju tuženika o visini utužene svote, jer je tužitelj imao pravo na taj iznos - na umanjenje kupoprodajne cijene - u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. alineja 3. Zakona o prodaji stanova, a da je on (tužitelj) iz neznanja propustio tražiti umanjenje cijene što da ga ne lišava prava da to traži naknadno. Sudovi su ocjenili da se ne radi u ovom slučaju o stjecanju bez osnove na strani tuženika, da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu o kojoj su se stranke uredno sporazumjele, te je izvršio ugovor - tužitelj isplatom ugovorene kupoprodajne cijene.

Sudovi nižeg stupnja pogrešno su primjenili materijalno pravo kada su tužbeni zahtjev odbili ocjenivši da je tužitelj nakon zaključena ugovora o kupoprodaji stana izgubio pravo na umanjenje kupoprodajne cijene prema odredbi čl. 12. Zakona o prodaji stanova. To zbog toga jer odredba čl. 11. tog Zakona o prodaji stanova propisuje na koji se način utvrđuje cijena stana što je i posebno razrađeno uredbom o načinu utvrđivanja cijene stana i garaža ("Narodne novine", broj 9/92, 72/92, 25/93 i 83/93).

Radi se dakle u ovom slučaju o pogrešno utvrđenoj cijeni stana, pa u smislu čl. 463. Zakona o obveznim odnosima, kupac duguje samo iznos propisane cijene, a ako je već isplatio ugovorenu cijenu ima pravo zahtjevati da mu se vrati razlika.

Pogrešno primjenivši materijalno pravo sudovi nisu utvrdili sve relevantne činjenice (koliko novčanih sredstava nije tužitelju isplaćeno na ime naknade ekspropriranenekretnine -što treba odbiti od cijene stana prema odredbi čl. 11. Zakona o prodaji stanova), pa je

ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava - odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku, te je prihvaćena revizija i ukinute su presude i riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 26. siječnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)