Gzz-8/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 8/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u vanparničnom predmetu predlagatelja (ovrhovoditelja) N.P.I.A. - E., koga zastupaju odvjetnici M. M. i Đ. I. iz R., protiv protustranke (ovršenika) O.S.M. - L., koga zastupa zapovjednik broda m/B "C. ", radi izdavanja privremene mjere zaustavljanjem broda, a za osiguranje novčanog potraživanja predlagatelja, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 14. siječnja 1992. br. Gt 863/91, protiv rješenja Privrednog suda Hrvatske u Zagrebu od 1. listopada 1991. br. Pz 2415/91-2, kojom je potvrđeno prvostupanjsko rješenje Okružnog privrednog suda u Rijeci od 2. srpnja 1991. godine br. RI-61/91-2, u sjednici održanoj 2. veljače 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se zahtjev za zaštitu zakonitosti, te se ukidaju rješenja Privrednog suda Hrvatske u Zagrebu od 1. listopada 1991. br. Pz 2415/91-2 i Okružnog privrednog suda u Rijeci od 2. srpnja 1991. godine br. RI-61/91-2, te se predmet vraća prvostupanjskom (sada Trgovačkom sudu u Rijeci) na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu predlagatelja (ovrhovoditelja) i potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen njegov prijedlog da se dopusti privremena mjera zaustavljanja i zabrane isplovljenja m/B "C. ", vlasništvo protustranke (ovršenika), radi namirenja novčanog potraživanja predlagatelja.

Protiv oba nižestupanjska rješenja Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podiglo je zahtjev za zaštitu zakonitosti, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da se oba rješenja ukinu i vrati predmet na ponovno odlučivanje sudu prvoga stupnja.

Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Predlagatelj je predložio izdavanje privremene mjere zaustavljanjem broda protustranke u riječkoj luci, radi osiguranja svoje tražbine koju ima protiv protustranke (105.697,36 USA$) iz naslova neplaćanja otpremnine osiguranja (od 1988. do 1990.).

Sudovi su odbili prijedlog za izdavanje privremene mjere pozivajući se na odredbu čl. 877. st. 2. i 3. i 981. Zakona o pomorskoj i unutarnjoj trgovini ("Službeni list", br. 22/97 i "Narodne novine", broj 53/91), jer da se u smislu citiranih odredaba Zakona o pomorskoj plovidbi privremene mjere mogu izdati samo ako se radi o potraživanju vjerovnika navedenom u čl. 877. st. 2. i 3. toga Zakona, a da

potraživanje vjerovnika u ovome predmetu ne predstavlja takovu vrstu potraživanja.

U svom zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državno odvjetnišvo ističe da premija osiguranja (koju duguje protustranka predlagatelju) nije tzv. privilegirano potraživanje iz čl. 877. Zakona o plovidbi, ali se poziva i na pravilo o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora i okolnost da između Republike Liberije (pod čijom zastavom plovi brod protustranke) nema diplomatske uzajamnosti, jer ta država nije potpisala Međunarodnu konvenciju o privremenom zadržavanju pomorskih brodova - B. 10. 5. 1952. godine ("Službeni list", br. 12/67 - tada je ratificirana). Ta Konvencija, naime, sadrži pravila i o mogućnosti zadržavanja brodova i za potraživanja koja nisu privilegirana ako između država ugovornica (to su one koje su prihvatile Konvenciju) nema uzajamnosti.

Prema obavijesti Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Republika Liberija nije stranka te Konvencije.

Odredba čl. 8. Konvencije predviđa da brod koji ne plovi pod zastavom jedne od država ugovornica (Liberija to nije) može biti privremeno zadržan na teritoriju ma koje države ugovornice (Republika Hrvatska to jeste), u vezi sa pomorskim potraživanjem navedenim u čl. 1. (Konvencije) i ma kojeg drugog potraživanja za koje zakon države ugovornice predviđa privremeno zadržavanje.

Iz navedenih odredaba Konvencije, o čemu sudovi nižeg stupnja nisu vodili računa prilikom donošenja pobijanih rješenja (pogrešna primjena materijalnog prava zbog kojeg nisu utvrđene pravno relevante činjenice - čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku) proizlazi

iti kao u

da je zahtjev Državnog odvjetništva osnovan, te je rješenja trebalo ukinuti i odluč izreci, time da će u nastavku postupka prvostupanjski sud odlučiti o prijedlogu, i cijeniti da li su ispunjenje i ostale pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčanog potraživanja predlagatelja.

U Zagrebu, 2. veljače 1999.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.