Rev-2834/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2834/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. J. iz Z., zastupane po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika Ž. V., S. V. i A. V. svih iz Z., zastupanih po punomoćniku A. S., odvjetniku u Z., radi iseljenja i u pravnoj stvari protutužbe, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 4. ožujka 1997. godine, br. Gž-360/96-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 24. rujna 1996. godine, br. P-347/96, u sjednici održanoj dana 17. studenog 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Dužni su tuženici sa članovima svojih obitelji iseliti iz kuće tužiteljice sagrađene na čest. zem. 4547/7 k.o. Z., koja se sastoji od podruma, prizemlja, kata i garaže, sa katnim dijelom iznad garaže, te ju slobodnu od osoba predati tužiteljici, te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.888,00 Kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika ad/1 - protutužitelja Ž.V. koji glasi: Utvrđuje se da je tuženik ad/1 - protutužitelj Ž.V. iz Z., temeljem kupoprodaje od tadašnjg vlasnika J.V., u kolovozu 1991. g. stekao pravo vlasništva čest. zem. 4547/7 u k.o. Z., i stambene zgrade izgrađene na toj čestici, pa je ništava i bez pravne valjanosti kasnija uknjižba prava vlasništva te nekretnine u zemljišnim knjigama na ime tužiteljice - protutuženice K.J., što je ova dužna priznati i trpiti da tužitelj temeljem ove presude, nakon pravomoćnosti ishodi i uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime, uz istovremeno brisanje toga prava s njenog imena".

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tuženici, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizija bude prihvaćena i nižestupanjske presude preinačene na način da se tužbeni zahtjev odbije te prihvati protutužbeni zahtjev, ili da presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže da revizija bude odbijena kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 52/91, 91/92) na koju se u reviziji opisno ukazuje, a ne postoji niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju, sukladno odredbi iz čl. 386. ZPP, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Glede postojanja tog revizijskog razloga u reviziji se ističe da su sudovi "preširoko tumačili zakonske odredbe o tumačenju dokaza", jer da "nisu sa sigurnošću utvrdili da tuženik nije sklopio kupoprodajni ugovor sa bivšim vlasnikom V., već se u takvom zaključku pozivaju na odredbe ZPP o tumačenju dokaza u slučaju dvojbe" pa da "u slučaju kada sud nije siguran u činjenično utvrđenje, ima mjesta samo provođenju daljnjih dokaza radi otklona dvojbi, tj. drugostupanjski sud u takvom slučaju ukida presudu i predmet vraća na ponovno suđenje radi dopune postupka".

Raspravljajući i ocjenjujući temeljno prijeporno pitanje u ovoj parnici da li je između tuženika i ranijeg vlasnika sporne obiteljske kuće, koja je bila predmet ugovora o zamjeni sklopljenog između tužiteljice i ranijeg vlasnika, temeljem kojeg je uknjiženo pravo vlasništva tužiteljice na istoj nekretnini, prije sklapanja tog ugovora bio sklopljen valjan kupoprodajni ugovor na osnovi kojeg bi ista nekretnina bila prodana tuženiku Ž.V., prvostupanjski sud je zaključio da iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da bi isti tuženik sklopio s ranijim vlasnikom kuće valjan kupoprodajni ugovor, a takvo utvrđenje prihvatio je i drugostupanjski sud.

Navedeno zaključivanje sudova rezultat je savjesne i brižljive ocjene svih izvedenih dokaza, a posebno onih kojima su tuženici dokazivali postojanje kupoprodajnog ugovora.

Naime, na temelju proturječnih i neuvjerljivih iskaza tuženika Ž.V., te svjedoka M.V. i J.E., a obzirom da tuženik nije dokazao postojanje pisanog ugovora, sudovi nisu mogli prihvatiti istinitom tvrdnju tuženika da je ugovor sklopljen i u pretežitom dijelu izvršen, te su stoga osnovano uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja zaključili da postojanje ugovora nije dokazano. Potpuno je nejasno zbog kojih je to "daljnjih dokaza" drugostupanjski sud trebao ukinuti prvostupanjsku presudu, jer u žalbi takovi dokazi nisu niti predloženi.

Proizlazi dakle da u postupku utvrđivanja činjenica nije učinjena neka bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kod činjenica da je tužiteljica vlasnik predmetne obiteljske kuće i da tu nekretninu tuženici drže u faktičnoj vlasti, sudovi su materijalno pravo pravilno primjenili kada su prihvatili rejvindikacijski zahtjev za predaju kuće u posjed, koji se temelji na pravnoj osnovi iz čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 9/92 i 77/92).

Budući tužbeni i protutužbeni zahtjev predstavljaju zahtjeve koji se uzajamno isključuju, pravilna primjena materijalnog prava postoji i u dijelu nižestupanjskih presuda kojim je odbijen protutužbeni zahtjev. Slijedom izloženog, a na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 17. studenog 1999. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann v.r.