Rev-344/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 344/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Brune Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. R., odvjetniku u O., protiv tuženika H. A.-A.-B. d.d. Z., OIB: ..., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2238/15-2 od 1. listopada 2015., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 266/15-6 od 11. lipnja 2015., u sjednici održanoj 15. ožujka 2016.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjski rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da se tužba u ovom predmetu smatra povučenom i da se može ponovno podnijeti, dok je u točki II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 60.422,34 kn. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka (točka II. izreke).

Protiv tog rješenja tužitelj podnosi reviziju na temelju odredbe članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu odluku te dosuditi mu zahtijevani trošak postupka.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (u konkretnom slučaju rješenja) ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni.

Parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (članak 151. stavak 1. ZPP), o njima sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP). Troškovi postupka mogu se ostvarivati isključivo u parnici u kojoj su i nastali i u pravilu samo dok ona traje.

Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja (članak 325. ZPP), s tim da o tužbenom zahtjevu sud u pravilu odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave (članak 4. stavak 1. ZPP). Međutim, troškovi postupka nisu "sporedna traženja" iz ove zakonske odredbe budući se o zahtjevu za naknadu parničnih troškova odlučuje i onda kada ih postavi stranka (tuženik) koja nije podnijela tužbu i koja uopće nema svog glavnog zahtjeva i sporednih tražbina, a čak i onda kada ih zahtijeva osoba koja nije stranka (umješač) u parnici (članak 154. stavak 1. ZPP).

Prema tome, dužnost naknade parničnih troškova posebna je imovinskopravna obveza propisana postupovnopravnim zakonskim odredbama i ona je kao takva neovisna od građanskopravnog odnosa o kojem se vodi parnica.

Uostalom, zakonodavac odluku o troškovima razlikuje od drugih sporednih traženja koja potječu iz građanskopravnog odnosa o kojem se vodi parnica jer se odluka o troškovima postupka u presudi uvijek smatra rješenjem (članak 129. stavak 4. ZPP), dok se o sporednim tražbinama vezanim uz glavni zahtjev odlučuje presudom.

Zato se na zahtjev za troškove postupka, za razliku od ostalih sporednih tražbina (kao što su kamate i slično), uz ostalo, ne odnose ni postupovnopravna pravila o postojanju parnice (članak 194. ZPP) i preinaci tužbe (članak 190. ZPP). Iz toga slijedi zaključak da je zahtjev za naknadu parničnih troškova samostalan zahtjev o kojem se, za razliku od glavne stvari i sporednih tražbina ne raspravlja (članak 164. stavak 1. ZPP), već se odlučuje sukladno unaprijed propisanim procesnim pravilima.

Člankom 400. stavak 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

Navedena odredba odnosi se samo na ona rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno dovršava parnični postupak, kao što su primjerice rješenja o povlačenju tužbe i obustavi postupka te rješenja o odbacivanju tužbe iz članka 282. stavak 1. ZPP.

Prema tome, ako rješenje o troškovima postupka nije rješenje kojim se pravomoćno odlučuje o tužbi (predmetu spora) tada se takvo rješenje ne može pobijati revizijom budući se ona, kao izvanredni pravni lijek, može podnijeti samo protiv rješenja drugostupanjskog suda kojima se parnični postupak pravomoćno dovršava odlukom o biti stvari.

Slijedom toga, u ovom slučaju nije ispunjena temeljna postupovnopravna pretpostavka o kojoj ovisi dopustivost revizije budući rješenje o troškovima postupka ne spada u rješenja iz članka 400. stavak 1. ZPP, stoga za ocjenu o dopuštenosti revizije u konkretnom slučaju nije odlučno radi li se o reviziji u sporu u kojemu bi revizija inače bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

Pritom valja istaknuti i da je na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV- 19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka 392.b stavak 1. i članka 400. stavak 3.

ZPP, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 15. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.