Rev-139/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 139/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužitelja B. G. iz S., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. d.d. S., Podružnica Z., kojeg zastupa punomoćnik N. Č., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G.&P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika, protiv dopunske presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-509/08 od 16. kolovoza 2010., 14. lipnja 2012.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Dopunskom presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-509/08 dopunjena je presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-509/08 od 9. veljače 2010. kojom je odlučeno o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2725/06 od 29. studenog 2007.

Dopunskom drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Preinačuje se ista presuda pod toč. I. izreke u odluci o troškovima postupka, tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku J. o. d.d. S., Podružnica Z. isplatiti tužitelju B. G. parnični trošak pored iznosa od 5.700,00 kn i daljnji iznos od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i ukine pobijanu presudu.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, time da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži i određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tuženik je u reviziji naveo postupovnopravno pitanje koje je po prosudbi revidenta važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana kao:

- ispunjavanje uvjeta za donošenje dopunske drugostupanjske odluke (čl. 377.a. ZPP).

Međutim, ovako općenito navedeno pravno pitanje zbog kojeg revident smatra da bi se neko pravno pitanje trebalo u konkretnom predmetu smatrati važnim u smislu čl. 382. st. 2. ZPP nije dovoljno određeno za dopuštenost revizije.

Naime, da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju, u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, je riječ – što u predmetnoj reviziji nije učinjeno. Kako je riječ o tzv. izvanrednoj reviziji, Vrhovni sud nije ovlašten sam kreirati (formulirati) pravno pitanje i pronalaziti razloge zbog kojih bi pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema tome, predmetna revizija ne sadrži propisane pretpostavke koje je na temelju odredbe čl. 382. st. 3. ZPP revident bio dužan navesti za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, pa ista nije dopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 14. lipnja 2012.

Sutkinja:

Mirjana Magud, v. r.