II-4 Kr-268/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L.Z. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o prijedlogu predsjednika vijeća Okružnog suda u Zagrebu za rješavanje sukoba nadležnosti od 25. kolovoza 1993. br. K-124/93, u sjednici održanoj 10. studenog 1993.,
Legislator headnote
AI generatedII-4 Kr-268/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Predsjednik vijeća Okružnog suda u Zagrebu, kojem je, nakon pravomoćnosti rješenja kojim se Vojni sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim za vođenje kaznenog postupka protiv opt. L.Z. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., ustupljen taj predmet, pokrenuo je temeljem čl. 33. st. 1. ZKP pred ovim Vrhovnim sudom rješavanje sukoba nadležnosti i predložio da Vojni sud u Zagrebu bude oglašen stvarno i mjesno nadležnim za vođenje ovog postupka.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II-4-Kr 268/1993-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. L.Z. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o prijedlogu predsjednika vijeća Okružnog suda u Zagrebu za rješavanje sukoba nadležnosti od 25. kolovoza 1993. br. K-124/93, u sjednici održanoj 10. studenog 1993.,
r i j e š i o j e :
Za suđenje u kaznenom predmetu protiv opt. L.Z. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi sa čl. 17. st. 1. OKZRH stvarno je nadležan Vojni sud u Zagrebu.
O b r a z l o ž e n j e
Predsjednik vijeća Okružnog suda u Zagrebu, kojem je, nakon pravomoćnosti rješenja kojim se Vojni sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim za vođenje kaznenog postupka protiv opt. L.Z. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr., ustupljen taj predmet, pokrenuo je temeljem čl. 33. st. 1. ZKP pred ovim Vrhovnim sudom rješavanje sukoba nadležnosti i predložio da Vojni sud u Zagrebu bude oglašen stvarno i mjesno nadležnim za vođenje ovog postupka.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o sukobu nadležnosti, ocijenio je da je za suđenje protiv opt. L.Z. zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH i dr. stvarno nadležan Vojni sud u Zagrebu.
Nisu u pravu predsjednik vijeća Okružnog suda u Zagrebu, kao ni zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske (u svom obrazloženom prijedlogu), kada ističu postojanje stroge vezanosti suda o pitanju stvarne nadležnosti, kojem je spis ustupljen nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. srpnja 1992. br. II-4-Kr 175/92, u kojem je pravomoćno riješeno pitanje stvarne nadležnosti suda.
Naime, posljednja, treća izmjena i dopuna Uredbe o organizaciji, radu i djelokrugu sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja, neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske (NN br. 81 od 30. studenog 1992.) donijeta je nakon podizanja optužnice ća izmjena i dopuna cit. Uredbe predstavlja novu odlučnu procesnu (4. veljače 1992.). Ova tre
činjenicu za presuđenje stvarne nadležnosti suda zbog koje je predsjednik vijeća Vojnog suda u Zagrebu s pravom tražio da se ponovno ocijeni stvarna nadležnost tog suda, na što ga obavezuje i odredba čl. 32. st. 1. ZKP.
Ovdje je potrebno naglasiti da je ranija odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. srpnja 1992. (II-4-Kr 175/92), kojom je riješeno pitanje stvarne nadležnosti, bila inicirana od strane jednog suda u sukobu, pa se, dakle, radi o procesnoj situaciji iz čl. 33. st. 1. ZKP, i Vrhovni sud Republike Hrvatske nije tada odlučivao povodom žalbe nezadovoljne stranke, već isključivo na inicijativu drugog suda u sukobu.
Sukladno tome ne postoji ni stroga vezanost vojnog suda kojem je predmet nakon toga
dostavljen, niti već jednom riješeno pitanje stvarne nadležnosti ne isključuje pokretanje novog sukoba nadležnosti, ukoliko se u međuvremenu pojave nove, izmijenjene okolnosti od kojih zavisi osnovno, bitno procesno pitanje stvarne nadležnosti suda, kao što je u konkretnom slučaju treća nova izmjena i dopuna citirane Uredbe.
Uz navedeno, za istaknuti je da, inače, za propise o nadležnosti sudova ne vrijedi zabrana retroaktivnog važenja zakona (čl. 3. OKZRH).
Pritom je, međutim, predsjednik vijeća Vojnog suda u Zagrebu pogrešno tumačio odredbu čl. 4. st. 2. cit. Uredbe, jer se kao vrijeme podizanja optužnice ne može uzeti vrijeme kada je optužnica stigla sudu prvog stupnja, već ono vrijeme koje je označeno na samom optužnom aktu.
Kako je, dakle, u vrijeme podizanja optužnice (4. veljače 1992.) optuženik još uvijek imao status vojne osobe (prestao mu je 12. veljače 1992.), za suđenje je sukladno čl. 4. st. 1. druge izmjene i dopune cit. Uredbe (NN br. 25 od 29. travnja 1992.) stvarno nadležan Vojni sud u Zagrebu, pa je temeljem čl. 34. ZKP riješeno kao u izreci.
U Zagrebu, 10. studenog 1993.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.
Novoselec dr. Petar v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica
Klepac)