II Kž-154/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-154/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Neve Šibl, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. veljače 1999. godine br. Kv-116/99 (K-82/98), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 16. ožujka 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. Z.M.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 107. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv opt. Z.M. po čl. 102. st. 2. t. 3. i 4. ZKP/97, a koji je nepravomoćnom presudom toga suda od 29. siječnja 1999. godine, br. K-82/98 proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

Protiv tog rješenja je podnio žalbu opt. Z.M., po braniteljici, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba je neosnovana.

Nije u pravu optuženik kada, ne osporavajući utvrđene činjenice iz pobijanog rješenja, tvrdi da ne postoje zakonski osnovi produljavati mjeru pritvora protiv njega po toč. 3. i 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97. Suprotno žalbi, nepravomoćnom presudom (list spisa, br. 281) je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz st. 2. čl. 173. KZ, u bitnom, na način da je nabavljao drogu u cilju daljnje preprodaje na ilegalnom narko tržištu, dakle krajnji cilj optuženika je bio na taj način sebi pribaviti materijalnu dobit.

Kada se to ima u vidu skupa s činjenicama da je protiv optuženika u tijeku kazneni postupak (po optužnici, list spisa, br. 152-154), zbog osnovane sumnje da je počinio i četiri dovršena kaznena djela teške krađe i jedno djelo teške krađe u pokušaju, da je i ranije suđen jednom zbog kaznenog djela teške krađe u pokušaju (list spisa, br. 99), onda su to izvan svake dvojbe okolnosti koje upućuju na sklonost optuženika činiti kaznena djela s ciljem pribavljanja za sebe materijalne dobiti, a to je osobita okolnost koja opravdava bojazan da će isti, ukoliko bi boravio na slobodi, ponovno počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo. Time je ostvaren zakonski osnov za primjenu mjere pritvora protiv njega po pritvorskoj osnovi iz toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97.

Posebno treba naznačiti da kod ocjene postojanja zakonskog osnova za primjenu mjere pritvora protiv okrivljenika po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97, samo provođenje drugih kaznenih postupaka za slična ili istovrsna djela, može biti uzeto u obzir, jer za to nije nužno, po logici stvari, da je okrivljenik već i pravomoćno osuđen za ta djela, nego je dostatna i osnovana sumnja da je ta druga djela počinio, što već upućuje na opasnost ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, a što se utvrđuje ili pravomoćnim rješenjem o provođenju istrage ili podnošenjem optužnice (kao u ovom slučaju). Stoga su neutemeljeni prigovori žalbe da za ta druga djela optuženik nije pravomoćno osuđen i ne može se temeljem toga, u ovom slučaju, određivati, odnosno produljavati pritvor protiv njega po toč. 3. st. 2. čl. 102. ZKP/97.

Kako je za postojanje zakonskog obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ dostatno da je nabavljena i količina samo od jednog grama droge s ciljem daljnje preprodaje, onda činjenica da je nepravomoćnom presudom, u ovom slučaju, utvrđeno da je opt. M. s ciljem daljnje preprodaje nabavio drogu heroin u količini od 985,74 gr i kokain u količini od 623,48 gr (kao iznimno teških i opasnih droga), s pravom se može ocijeniti ta količina droge kao druge posebno teške okolnosti počinjenog djela, koje onda opravdavaju primjenu mjere pritvora protiv opt. M. i po toč. 4. st. 2. čl. 102. ZKP/97, pa je sud prvog stupnja pobijanim rješenjem pravilno produljio pritvor protiv njega i po toj pritvorskoj osnovi, čime su također neutemeljeni prigovori žalbe da to nisu druge teške okolnosti počinjenog djela. O svemu istaknutom je sud prvog stupnja dao u bitnom razloge u obrazloženju pobijanog rješenja, pa je neutemeljen i žalbeni prigovor o nepostojanju razloga u obrazloženju pobijanog rješenja s tim u vezi.

Slijedom svega istaknutog, pobijano je rješenje pravilno i na zakonu utemeljeno, te je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. ožujka 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Ante Potrebica v.r.