Employment contract termination due to business reasons is valid; employee's sick leave does not justify dismissal.
Legislator summary
AI generatedThe Court of Osijek partially allowed the employer's appeal, overturning the lower court's finding that the dismissal was illegal. While the employee claimed the termination was invalid due to his sick leave, the court determined the employer had legitimate business reasons for the dismissal. The court ruled that the employer did not need to hire a replacement during the sick leave and that the employee failed to prove the employer violated social elements of dismissal.
Legislator headnote
AI generatedArticles 107, 112, and 131 of the Employment Relations Act; An employer may terminate a fixed-term employment contract for business-related reasons such as operational needs or loss of production, and the employee's sick leave does not constitute a valid ground for the termination to be considered unlawful if the employer cannot demonstrate a breach of social elements.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Gž-3860/2014-2
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Guljaš, kao predsjednika vijeća, Drage Grubeše, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Josipa Gabrić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz B…, OIB:…, zastupan po A. Š., odvjetnici iz V., protiv tuženika TBG B. d.o.o. Z…, OIB: …, zastupan po H. B., odvjetniku iz V., radi otkaza Ugovora o radu i dr., odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Valpovu br. P-… od … 2014. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 13. studenog 2014. godine,
p r e s u d i o j e
Žalba tuženika se uvažava, preinačava se presuda suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I do III izreke, te u odluci o trošku pod toč. V izreke i sudi:
I/ Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja pod toč. I, II i III izreke.
II/ Preinačava se odluka o trošku (toč. V) tako da preinačena glasi:
Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn, u roku od 8 dana.
Tuženiku se dosuđuje trošak žalbe u iznosu od 750,00 kn. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I) Utvrđuje se da nije zakonit niti dopušten otkaz Ugovora o radu kojim je tuženik TBG B. d.o.o. iz Z., Odlukom o otkazu Ugovora o radu od 01.10. 2013.g., tužitelju S. S. otkazao Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 22.12. 2006.g. i sve važeće Anekse uz Ugovor o radu (Aneks broj 1 od 15.10. 2006.g., Aneks broj 4 od 15.05. 2008.g., Aneks broj 5 od 01.07. 2008.g.).
II) Budući da tužitelju zbog vođenja ovog postupka nastavak radnog odnosa kod tuženika nije prihvatljiv, raskida se Ugovor o radu sklopljen između stranaka na neodređeno vrijeme dana 22.12. 2006.g. i svi važeći Aneksi uz taj Ugovor o radu s danom presuđenja 01.08. 2014.g., te se tužitelju dosuđuje šteta u visini od 7 prosječnih bruto mjesečnih plaća, prema prosječnoj bruto plaći koju je tužitelj primio u posljednja 3 mjeseca prije bolovanja u iznosu od 49.585,62 kune zajedno sa z.z. kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena, koje teku od presuđenja do isplate, u roku od 8 dana.
III) Nalaže se tuženiku da tužitelju za razdoblje od nezakonitog otkaza Ugovora o radu, tj. od 01.01. 2014.g. pa do presuđenja uspostavi kontinuitet radnog odnosa i prizna sva prava iz radnog odnosa (što uključuje i prijavu za HZZO i HZMO) i isplati izgubljenu zaradu za svaki mjesec u visini prosječne bruto plaće isplaćene tužitelju u posljednja 3 mjeseca prije bolovanja u iznosu od 7.083,66 kuna mjesečno zajedno sa z.z. kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena, a koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od 15-og u mjesecu do isplate, u roku od 8 dana.
IV) Preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja S. S. iz B…, o d b i j a s e, kao neosnovan.
V) Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna zajedno sa z.z. kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5% poena, koje teku od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.“
Ovu presudu u dosuđujućem dijelu (toč. I do III izreke), pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13) – dalje ZPP, s prijedlogom da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje i dosudi trošak žalbe.
U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio osnovanost žalbenih navoda tuženika i predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda i dosudi trošak odgovora na žalbu.
Žalba tuženika je osnovana.
Tuženik je temeljem čl. 107. Zakona o radu (NN br. 149/09, 61/11, 73/13) – dalje ZR, odlukom o otkazu Ugovora o radu od 1. listopada 2013. godine otkazao Ugovor o radu s tužiteljem na neodređeno vrijeme za poslove održavanja proizvodnih postrojenja društva, a prema potrebi poslove operatera na betonari u V. od 22. prosinca 2006. godine, te sve važeće Anekse uz ugovor o radu (Aneks br. 1 od 15. listopada 2006.g., Aneks br. 4 od 5. svibnja 2008.g. i Aneks br. 5 od 1. srpnja 2008.g.), zbog organizacijskih razloga – redoviti poslovno uvjetovani otkaz.
Nije sporno da kod tuženika nije utemeljeno radničko vijeće, a niti djeluje sindikalni povjerenik (čl. 152. st. 3. ZR).
Tužitelj je pravovremeno podnio zahtjev za zaštitu prava, a potom i tužbu (čl. 129. ZR).
Tužitelj osporava opravdanost redovitog otkaza ugovora o radu iz razloga što je poslodavac otkazao ugovor o radu zbog korištenja bolovanja tužitelja (5. srpnja 2013.g. do 1. listopada 2013.g.), zbog formalnih nedostataka pisane odluke o otkazu i zbog povrede odredaba čl. 107. st. 2. do 4. ZR.
Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdi da je ugovor o radu otkazan zbog promijenjenih tržišnih prilika koje su dovele do potrebe racionalizacije i time nove organizacije rada vezane za tehnologiju rada i promijenjenih tržišnih prilika, te tvrdi da prilikom otkazivanja ugovora o radu nije postupio protivno odredbama čl. 107. st. 2. do 4. ZR. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pod toč. I sa zaključkom da u konkretnom slučaju nije prestala potreba za obavljanje poslova održavanja proizvodnih postrojenja društva bez obzira na zatvaranje betonare u V., jer je tužitelj primarno obavljao poslove na održavanju proizvodnih postrojenja društva u betonarama O., V., Đ., S. B., Z. i S. Š., te da je poslodavac (tuženik) prekršio odredbe čl. 107. st. 3. i 4. ZR.
S pravom tuženik u žalbi prigovara da je ovaj zaključak prvostupanjskog suda pogrešan.
Tuženik je, kako se to ispravno upire u žalbi, dokazao da je u poslovanju tijekom 2013. godine zbog pada proizvodnje betona na tržištu ostvario gubitak od 1.706.274,92 kn, da je tijekom 2013. godine u V. proizvedeno svega 135 m3 betona, da je donio odluku 1. listopada 2013. godine da se pogon za proizvodnju betona u V. obustavlja sve dok se ne ugovori količina betona koja osigurava ekonomično poslovanje i da će pogon prestati raditi kada se isporuče sve ugovorene količine betona u 2013. godini.
Nastavno, tuženik je dokazao da je u vrijeme donošenja odluke o otkazu bilo zaposleno sedam radnika u V., od toga četiri na knjigovodstvenim poslovima, referent prodaje, poslovna tajnica, te da je istima prestao radni odnos tijekom 2013. i 2014. godine.
Jedina osoba koje je ostala raditi u društvu je saslušani svjedok I. C. i to na poslovima održavanja proizvodnih postrojenja i voditelja tehničkih poslova društva.
Tuženik je podastro i dokaz o usvojenoj sistematizaciji radnih mjesta od 15. siječnja 2012. godine, kojom je predvidio osam radnika operatera betonare i jednog radnika operater i održavatelj osnovnih sredstava.
Nadalje, tuženik je dokazao da je tužitelj nositelj OPG-a oko 3-4 godine, da obrađuje 44,97 ha zemlje, da mu je na ime poticaja tijekom 2013. godine isplaćeno 66.191,83 kn, da je ugovorom o prodaji poljoprivrednog zemljišta od 28. lipnja 2014. godine od R. H. kupio 41ha, 02a, 41 m2 poljoprivrednog zemljišta uz cijenu od 983.266,00 kn, uz obročnu otplatu na 15 godina podijeljenu na 30 obroka po 32.791,00 kn.
Tužitelj nije dokazao da je Odluka o otkazu donesena iz razloga što je tužitelj bio na bolovanju.
Odluka o otkazu ima oblik i obrazloženje po odredbi čl. 112. ZR.
Po odredbi čl. 131. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.
Poslodavac može otkazati ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga zbog svake operativne potrebe poduzeća, ekonomskih, tehnoloških, strukturalnih drugih zahtjeva koji nisu povezani s ponašanjem ili sposobnošću radnika. Pad proizvodnje betona na tržištu, poslovanje s gubitkom, zatvaranje proizvodnje betona u V., izmjena sistematizacije, predstavljaju opravdane razloge za redoviti otkaz ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga i to je autonomno pravo poslodavca kako se to ispravno ukazuje u žalbi.
Odluka o otkazu ugovora o radu nije u uzročnoj vezi s bolovanjem tužitelja jer poslodavac nije za vrijeme bolovanja primio drugog radnika, a niti je povećan opseg poslovanja kod poslodavca.
S obzirom da je proizvodnja betona u V. zatvorena, da tužitelj živi u B., da je smanjen broj radnika na poslovima koje je obavljao tužitelj, da je tuženik održavao betonare uz angažman vanjskih suradnika, na što ima pravo, tuženik – poslodavac nije mogao tužitelja zaposliti na drugim poslovima, a niti je imao opravdani razlog za njegovo obrazovanje i osposobljavanje za rad na drugim poslovima.
U pogledu razloga iz čl. 107. st. 3. ZR, s pravom tuženik u žalbi prigovara da je na tužitelju teret dokaza o kršenju socijalnih elemenata kod donošenja odluke o otkazu.
Tužitelj je dokazao da je otac troje djece te da mu je supruga nezaposlena, no nije dokazao da bi poslodavac kršio socijalne elemente u odnosu na radnike koji su radili na istim poslovima kao i tužitelj.
Nesporna utvrđena činjenica da je tužitelj nositelj OPG-a i velikih površina poljoprivrednog zemljišta ne dovodi u pitanje da poslodavac nije prilikom donošenja Odluke vodio računa i o primjeni odredbe čl. 107. st. 3. ZR.
Budući je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave kojim je tuženik dokazao opravdanost otkaza Ugovora o radu i izveo iz utvrđenih činjenica nepravilne zaključke, ovaj sud je uvažio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu, i odbio tužbene zahtjeve pod toč. I do III izreke.
Tužbeni zahtjevi pod toč. II i III izreke odbijeni su jer je neosnovan tužbeni zahtjev pod toč. I.
Budući je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu, odlučio je i o naknadi troškova cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP).
Tuženik je u cijelosti uspio u parnici (čl. 154. st. 1. ZPP).
Tuženiku pripada jednokatna nagrada po Tarifi br. 7. toč. 2. Odvjetničke tarife u iznosu od 2.500,00 kn, te trošak pristojbe od 750,00 kn.
Tuženiku pripada pravo na trošak žalbe od 750,00 kn (Tar.br. 10. toč. 2. Odvj. tarife).
Tužitelju ne pripada trošak odgovora na žalbu (čl. 155. ZPP).
Temeljem čl. 373. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci odluke.
U nepobijanom odbijajućem dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena (toč. IV izreke).
U Osijeku 13. studenog 2014. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Branka Guljaš,v.r.