Rev-2722/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2722/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. I.P., zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku S.P. iz K., a ovaj zastupan po punomoćniku L.M., odvjetnici u K., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Javnom pravobraniteljstvu Republike Hrvatske, Zagreb, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku br. Gž 417/95 od 24. svibnja 1995.g. kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Kutini br. P 486/94 od 28. studenog 1994.g., u sjednici održanoj 9. lipnja 1999.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Kutini br. P 486/94 od 28. studenog 1994.g. tužena je obvezana na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 57.600,00 kn sa pripadajućom kamatom počev od 28. studenog 1994.g. do isplate te parnični trošak od 14.534,80 kn, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen. Presudom Županijskog suda u Sisku br. Gž 417/95 od 24. svibnja 1995.g. preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz svih revizijskih razloga (čl. 385. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP) predloživši njeno preinačenje usvajanjem tužbenog zahtjeva podredno njeno ukidanje i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno rješavanje.

Tužena nije odgovorila na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturiječe, zbog čega tužitelj neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

– 2 –

Kako pak pobijana presuda nije opterećena ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident posebno i ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Neosnovan je revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je mldb. tužitelj povrijeđen dana 10. srpnja 1993.g. u ribolovu na rijeci Subocki u Kozaricama, kada je košarom kojom je lovio ribu zahvatio eksplozivnu napravu, koja je eksplodirala.

Također je utvrđeno da se radilo o području na kojem je vjerojatno bilo zaostalih eksplozivnih naprava, a koje područje do tada nije bilo očišćeno od istih.

Temeljem prednjih utvrđenja, pravilno je drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ocijenivši da na strani tužene nema odgovornosti za štetu tužitelju, pošto se radi o ratnoj šteti.

Naime, prema odredbi čl. 2. a u svezi s čl. 1. Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", broj 61/91 i 70/91) ratnom štetom smatra se imovinska i neimovinska, posredna i neposredna šteta, a naročito šteta učinjena tjelesnom integritetu, životu i zdravlju ljudi, slobodi i časti, imovini, ratni rashodi, gubitak nacionalnog dohotka, gubitak nacionalnog bogatstva, šteta po okolišu i sve druge vrste štete učinjene od neprijatelja, ilegalnih skupina, legalnih tijela Republike Hrvatske kao i saveznika navedenih skupina i tijela, ukoliko je posredno ili neposredno nastala od 15. kolovoza 1990.g. do prestanka neprijateljstava i ratnih operacija.

Prema odredbi toč. 3. Uputstva za primjenu Zakona o utvrđivanju ratne štete ("Narodne novine", broj 54/93) ratnom štetom obuhvaćeni su gubitci nastali kao rezultat a) ratnih (vojnih) djelovanja ili njihovih posljedica, b) djelovanje neprijateljstvih vojnih formacija ili po njima kontroliranih ili podržavanih terorističkih i drugih jedinica, zarobljavanja, držanja talaca, protjerivanja stanovništva i drugih ilegalnih aktivnosti.

Obzirom na sadržaj citiranih odredbi kojima je definirana ratna šteta, pravilno je drugostupanjski sud konkretnu štetu, a koja je posljedica ranjavanja tužitelja uslijed eksplozije zaostale eksplozivne naprave podveo pod ratnu štetu. Kako pak opći propisi građanskog prava ne predviđaju odgovornost države za ratnu štetu, a do sada nisu doneseni posebni propisi koji bi osiguravali odštetu za pretrpljenu ratnu štetu, to je pravilno ocijenjeno da na strani tužene nema odgovornosti, te tužbeni zahtjev odbijen. Naime, Zakonom o utvrđivanju ratne štete regulirano je samo pitanje popisa i procjene štete, ali ne i pitanje odgovornosti i naknade štete.

Zbog navedenog trebalo je odlučiti kao u izreci, sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. lipnja 1999.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.