Rev-1540/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1540/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Augusta Husinec i Vladimira Drakulić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. J. iz L., koju zastupaju T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. siječnja 1993. br. Gž-11073/92, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 23. rujna 1992. br. Pn-1266/90, u sjednici održanoj dana 18. listopada 1994.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice protiv presude Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-11073/92 od 12. siječnja 1993. odbija se.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-11073/92 od 12. I. 1993. odbijene su žalbe tužitelja i tuženika i potvrđena je presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-1266/90 od 23.

IX. 1992., kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev i tužiteljici na ime naknade štete dosuđen iznos od 1,887.900 HRD spp, dok je preostali dio zahtjeva u iznosu od 1,100.000 HRD spp odbijen.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti.

Tužena nije odgovorila na reviziju niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer u postupku nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP) revident određeno ne ukazuje. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora jest zahtjev za naknadu štete zbog tjelesne ozljede zadobivene u prometnoj nezgodi od 15. I. 1990. U reviziji je sporno jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo - čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) - kada su tužiteljici na ime naknade nematerijalne štete dosudili: za pretrpljene fizičke bolove - iznos od 600.000 HRD, za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti - u iznosu od 800.000 HRD i za pretrpljeni strah - u iznosu od 400.000 HRD.

Prema odredbi iz čl. 200. ZOO, za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti kao i za strah i naruženost, sud će, ako nađe da okolnosti slučaja a osobito jačina bolova i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu (st. 1.), s tim što će pri odlučivanju o njezinoj visini voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom prirodom i društvenom svrhom (st. 2.).

Na utvrđeno činjenično stanje relevantno za odluku o visini naknade nematerijalnih šteta za pretrpljene fizičke bolove i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti i strah - pobliže navedeno u razlozima presude prvog stupnja - sudovi su pravilno primijenili citirane odredbe iz čl. 200. ZOO - kada su novčane naknade za pretrpljene nematerijalne štete odredili u visini dosuđenih iznosa. Tako određene novčane naknade primjerene su jačini i trajanju fizičkih i duševnih bolova, te straha, koje je tužiteljica pretrpila uslijed zadobivenih tjelesnih ozljeda. Posebno, primjerenom se ukazuje i visina novčane naknade za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti kada se uzme u obzir životna dob tužiteljice (55 godina).

Tako određene i dosuđene novčane naknade rezultat su primjene kriterija iz st. 2. čl. 200. ZOO i ukazuju se pravičnim novčanim naknadama ovih šteta.

Neosnovano se u reviziji ističe utjecaj inflatornih kretanja na visinu dosuđenih novčanih naknada, jer je visina istih određena u momentu donošenja presude prvog stupnja.

Ocjenjujući iz ovih razloga da nije ostvaren ni jedan revizijski razlog, na temelju odredbe iz čl. 393. ZPP, reviziju je kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 18. listopada 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.