Vrhovni sud odbio reviziju poslodavca jer je izvanredni otkaz zbog štrajka dopušten ali nedopušteno je bilo ignoriranje obaveze savjetovanja sa radničkim vijećem.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the employer's appeal against a lower court ruling that declared the employer's dismissal of two employees illegal. The court found that while the employees' participation in an unauthorized strike constituted a serious breach justifying immediate dismissal, the employer failed to consult the workers' council before issuing the termination notice. Consequently, the dismissal was deemed procedurally invalid, but the court affirmed the lower courts' award of lost wages and severance damages for the period of unauthorized work.
Legislator headnote
AI generatedZakon o radu (ZOR); Zakon o postupku pred sudovima (ZPP): Although an employer may terminate a contract immediately for serious breaches such as unauthorized strikes, failure to consult the workers' council prior to dismissal renders the termination procedurally invalid, entitling the employee to damages and back pay.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 1870/09-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice M. T. iz O., drugotužiteljice A. M. iz O., i trećetužiteljice M. T. iz T., svih zastupanih po punomoćniku M. Š., dipl. pravniku zaposlenom u S. s. s. O., protiv tuženika K. A. d.o.o. O., zastupanog po punomoćniku R. Z., odvjetniku u Z. o. u. A. S. i R. Z. u O., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2013/09-2 od 16. srpnja 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj VI Pr- 273/08-21 od 29. travnja 2009. i dopunsko rješenje poslovni broj VI Pr-273/08-25 od 19. svibnja 2009., u sjednici održanoj 19. svibnja 2010.
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženika K. A. d.o.o. O. protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2013/09-2 od 16. srpnja 2009. odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Općinski sud u Osijeku presudom poslovni broj VI Pr-273/08-21 od 29. travnja 2009. sudio je:
„I/ 1. Utvrđuje se da je Odluka tuženika K. A. d.o.o. O., od 04. rujna 2006. godine o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 22. srpnja 2006. godine na određeno vrijeme I- tužiteljici M. T. iz O., nezakonita i nedopuštena.
2. Nalaže se tuženiku K. A. d.o.o. O. da I-tužiteljici M. T. prizna kontinuitet radnog odnosa za razdoblje od 06. rujna 2006. godine do 21. listopada 2006., te joj za to vrijeme isplati bruto plaću (izgubljenu zaradu) i to:
- za razdoblje od 06. do 30. rujna 2006. godine iznod od 1.949,99 kn (slovima: tisućudevetstočetrdesetdevetkuna i devedesetdevetlipa) zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 15 % tekućom od 10. listopada 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5 postotnih poena pa do isplate,
- za razdoblje od 01. do 21. listopada 2006. godine iznos od 1.585,15 kn (slovima: tisućupetstotinaosamdesetpetkuna i petnaestlipa) zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 15 % tekućom od 10. studenog 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5 postotnih poena pa do isplate, u roku 8 dana.
II/ 1. Utvrđuje se da je Odluka tuženika K. A. d.o.o O., od 05. rujna 2006. godine o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 30. travnja 2003. godine na neodređeno vrijeme II- tužiteljici A. M. iz O., nezakonita i nedopuštena.
2. Raskida se Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme između tužiteljice A. M. i tuženika K. A. d.o.o. O. od 30. travnja 2003. godine s danom 12. listopada 2006. godine.
3. Nalaže se tuženiku K. A. d.o.o. O. da II-tužiteljici A. M. prizna kontinuitet radnog odnosa za razdoblje od 06. rujna 2006. godine do 12. listopada 2006. godine, te joj za to vrijeme isplati bruto plaću (izgubljenu zaradu) i to:
- za razdoblje od 06. do 30. rujna 2006. godine u iznosu od 1.928,35 kn (slovima: tisućudevetstodvadesetosamkuna i tridesetpetlipa) zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 15 % tekućom od 10. listopada 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5 postotnih poena pa do isplate.
- za razdoblje od 01. do 12. listopada 2006. godine u iznosu od 895,74 kn (slovima: osamstodevedesetipetkuna i sedamdesetčetirilipe) zajedno sa zateznom kamatom po stopi od 15 % tekućom od 10. listopada 2006 do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5 postotnih poena pa do isplate, te na ime naknade štete ukupan iznos od 9.256,08 kn (slovima: devettisućadvjestopedesetišestkuna i osamlipa) neto, te da naknadi parnični trošak II- tužiteljici u iznosu od 700,00 kn, sve u roku 8 dana.
III/ 1. Utvrđuje se da je Odluka tuženika K. A. d.o.o. O., od 06. rujna 2006. godine o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 17. siječnja 2004. godine na neodređeno vrijeme III-tužiteljici M. T. iz T., nezakonita i nedopuštena.
2. Raskida se ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme između tužiteljice M. T. i tuženika K. A. d.o.o. O. od 17. siječnja 2004. godine s danom 31. svibnja 2007. godine.
3. Nalaže se tuženiku K. A. d.o.o. O. da III-tužiteljici M. T. prizna kontinuitet radnog odnosa za razdoblje od 07. rujna 2006. godine do 31. svibnja 2007. godine,, te joj za to vrijeme isplati bruto plaću (izgubljenu zaradu (u ukupnom iznosu od 15.141,47 kn (slovima: petnaesttisućastočetrdesetijednukunu i četrdesetsedam lipa) i to:
- za razdoblje od 07. do 30. rujna 2006. godine iznos od 1.202,86 kn,
- za listopad 2006. godine iznos od 1.894,03 kn,
- za studeni 2006. godine iznos od 1.716,70 kn,
- za prosinac 2006. godine iznos od 1.675,00 kn,
- za siječanj 2007. godine iznos od 1.609,18 kn,
- za veljaču 2007. godine iznos od 1.535,81 kn,
- za ožujak 2007. godine iznos od 1.648,01 kn,
- za travanj 2007. godine iznos od 1.621,66 kn,
- za svibanj 2007. godine iznos od 2.238,22 kn,
zajedno sa zateznom kamatom na svakomjesečni iznos po stopi do 15 % tekućom od 10-og u mjesecu za potraživanje iz prethodnog mjeseca pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za 5 postotnih poena pa do isplate, te na ime naknade štete ukupan iznos od 8.079,30 kn (slovima: osamtisućasedamdesetdevetkuna i tridesetlipa) neto, te da naknadi parnični trošak III- tužiteljici u iznosu od 292,84 kn, sve u roku 8 dana.
IV/ S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu s danom 27. travnja 2009. godine, priznanjem kontinuiteta radnog odnosa kod tuženika od 22. listopada 2006. godine do 27. travnja 2009. godine, te s preostalom visinom tužbenog zahtjeva za izgubljenu zaradu zajedno s kamatom, kao i zahtjevom za naknadu štete I- tužiteljica se odbija, te se II i III-tužiteljice odbijaju s preostalom visinom naknade štete, a s preostalom visinom izgubljene zarade s kamatom II-tužiteljica se odbija, te se s preostalom visinom parničnog troška tuženik i III-tužiteljica odbijaju.“
Dopunskim rješenjem poslovni broj VI Pr-273/08-25 od 19. svibnja 2009. naloženo je prvotužiteljici M. T. naknaditi tuženiku K. A. d.o.o. O. parnični trošak u iznosu od 2.557,32 kune.
Županijski sud u Osijeku presudom i rješenjem poslovni broj Gž-2013/09-2 od 16. srpnja 2009. odbio je žalbe prvotužiteljice podnesene protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude i dopunskog rješenja, te žalbu tuženika protiv dijela presude kojom je prihvaćen zahtjev svih tužiteljica i u tom dijelu je potvrdio prvostupanjsku presudu i dopunsko rješenje.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljica reviziju je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je u pobijanom dijelu preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev odnosno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tužiteljicama naložiti naknaditi tuženiku parnične troškove.
Tužiteljice nisu odgovorile na reviziju.
Revizija je neosnovana.
Presuda je ispitana po čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, dalje ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 84/08) u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP.
Ispitavši presudu po službenoj dužnosti ovaj sud je našao da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 8. ZPP.
Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju se ukazuje u reviziji. Tuženik neosnovano ističe da obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Sudovi su se očitovali o tome koje su činjenice odlučne za rješenje spora te obrazložili utvrđenja o spornim činjenicama. Revident neosnovano navodi da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika poglavito u pogledu postupka otkazivanja, savjetovanja poslodavca sa sindikatom prije otkazivanja, načina upozorenja na kršenje obveza iz rada, te davanja mogućnosti obrane radnika i očitovanja sindikata na iskazanu namjeru otkazivanja ugovora o radu.
U reviziji tuženik zapravo iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i izvodi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a revizijski sud odlučujući o reviziji polazi od činjeničnog utvrđenja nižestupanjskih sudova.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je prvotužiteljica M. T. iz O. sklopila s tuženikom ugovor o radu na određeno vrijeme 22.srpnja 2006. na rok do 22. listopada 2006., te da joj je ugovor otkazan tuženikovom Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4.rujna 2006.,
- da je drugotužiteljica A. M. sklopila s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme 30. travnja 2003. za poslove radnice na šivanju, te da joj je ugovor otkazan tuženikovom Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. rujna 2006.,
- da je trećetužiteljica M. T. sklopila s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme 17. siječnja 2004. za poslove radnice na šivanju, te da joj je ugovor otkazan tuženikovom Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. rujna 2006.,
- da su svi ugovori otkazani uz obrazloženje da su tužiteljice sudjelovale u nezakonitom štrajku 23. i 24. kolovoza 2006.,
- da su sve tužiteljice pravovremeno podnijele poslodavcu zahtjev za zaštitu prava na koji poslodavac nije odgovorio, te da su u zakonskom roku 16. listopada 2006. podnijele tužbu radi sudske zaštite prava iz radnog odnosa,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku Pr-238/07 od 24. listopada 2007. utvrđeno da su radnici tuženika, uključivši i tužiteljice, sudjelovali u nezakonitom štrajku 23. i 24. kolovoza 2006., što je opravdan razlog za otkaz ugovora o radu,
- da tuženik nije poštovao zakonom propisanu proceduru otkazivanja zato što se prije otkazivanja nije savjetovao sa sindikatom, a jedina radnja koju je poduzeo je dopis zaposlenicima od 24. kolovoza 2006. kojim su svi zaposlenici upozoreni na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza, te kojim su pozvani na iznošenje obrane.
S obzirom na to da je tuženik propustio postupiti po čl. 152. Zakona o radu („Narodne Novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04, pročišćeni tekst 68/05, dalje ZOR), nižestupanjski sudovi su utvrdili odluke o otkazu ugovora o radu nezakonitim i nedopuštenim, sudski su raskinuti ugovori o radu drugo i treće tužiteljice, a tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljicama izgubljenu zaradu i naknaditi štetu zbog nezakonitog otkaza.
Navedenim presudama pravilno je primijenjeno materijalno pravo.
Prema odredbi čl. 114. ZOR poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Organiziranje i sudjelovanje u štrajku koji nije organiziran u skladu s odredbama zakona, kolektivnog ugovora ili pravila sindikata predstavlja po čl. 223. st. 3. ZOR takvu osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu.
S obzirom na to da nije sporno sudjelovanje tužiteljica u nezakonito organiziranom štrajku, poslodavac je u ovom slučaju imao opravdan razlog za izvanredno otkazivanje njihovih ugovora o radu, ali je bio dužan prilikom otkazivanja poštivati propisani postupak prije otkazivanja.
Poslodavac je dužan uz ostalo prije otkazivanja priopćiti radničkom vijeću namjeru otkazivanja ugovora o radu te se savjetovati o toj odluci s radničkim vijećem (čl. 124.), a Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem ništava je (čl. 152. st. 11.).
Tuženik je u ovom slučaju dopisom od 24. kolovoza 2006. pod naslovom „Upozorenje na obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza ugovora o radu“ upozorio tužiteljice kao i sve ostale zaposlenike na obveze iz radnog odnosa, te ih pozvao na iznošenje obrane. Dopis je uručen i sindikalnoj povjerenici K. V. s uputom da podijeli dopis svim zaposlenicima. Iz sadržaja dopisa jasno proizlazi da je jedina svrha uručenja dopisa sindikalnoj povjerenici dostava dopisa zaposlenicima. Tuženik na opisani način nije zatražio mišljenje sindikata o namjeravanom otkazu, niti se sindikat očitovao.
Sindikalna povjerenica je doduše pomagala pojedinačnim zaposlenicima sačiniti pisanu obranu, ali time nije iskazala mišljenje sindikata o namjeravanim otkazima, niti je poslodavac takvo mišljenje zatražio u svrhu savjetovanja u smislu odredbe čl. 152. ZOR. Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo utvrđenjem nedopuštenim Odluke o otkazu tužiteljevog ugovora o radu.
Kada sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud na zahtjev radnika određuje dan prestanka radnog odnosa i u tom slučaju će mu dosuditi naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše 18 prosječnih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika (čl. 123. st. 1. ZOR).
Pravo radnika na naknadu štete zbog nezakonitog otkaza po čl. 123. st. 1. ZOR ne isključuje njegovo pravo na naknadu plaće po čl. 93. st. 3. ZOR za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca, kako pogrešno smatra revident.
Polazeći od utvrđenja da tužiteljice zbog nedopuštenog otkaza, dakle krivnjom poslodavca, nisu radile u razdobljima navedenim u prvostupanjskoj presudi, sudovi su im dosudili naknadu plaće za navedena razdoblja u visini koja nije sporna i pravilnom primjenom odredaba materijalnog prava.
Zato je valjalo odbiti reviziju tuženika po čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 19. svibnja 2010.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.