Revr-221/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 221/13-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Lucije Čimić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz V., zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u R., protiv tuženika T. K. d.d., M., zastupanog po punomoćnici A. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i P., R., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-605/2012 od 3. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1563/04-60 od 2. ožujka 2007., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2015.

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-605/2012 od 3. listopada 2012. i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1563/04-60 od 2. ožujka 2007. u dijelu u toč. I. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu od 20. prosinca 2001., te zahtjev za isplatu iznosa od 178.301,11 kn s pripadajućom kamatom i troškom postupka (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 13.603,00 kn (toč. II. izreke).

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-4682/07-2 od 26. svibnja 2010. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, dok je drugostupanjskim rješenjem prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuta ista presuda u toč. II. izreke i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Rješenjem ovog suda broj Revr-232/11-2 od 7. prosinca 2011. ukinuta je drugostupanjska presuda i predmet je vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud je presudom broj Gž-605/2012 od 3. listopada 2012. odbio žalbu tužitelja i potvrdio presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1563/04-60 od 2. ožujka 2007. u dijelu u toč. I. izreke.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje ili ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava radnika utvrđenjem nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, te isplatom plaće za vrijeme nezakonitog otkaza

Prvostupanjski sud, pošavši od utvrđenja

- da je tužitelj dana 23. srpnja 1999., zajedno s M. K. vodio poslove oko reklamacije popravka kamiona u austrijskoj firmi O./ S. A. d.d., pri čemu je u ime tuženika podignut iznos poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 96.679,10 ATS;

- da je primitak navedenog iznosa potpisao M. K., koji je navedeni iznos odmah predao tužitelju;

- da je na blagajnu tuženika predan samo iznos od 31.050,00 ATS zaključuje da je zadržavanjem dijela primljenog novca i nepredavanjem potpune dokumentacije tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, slijedom čega je tuženik imao opravdan razlog za otkaz, a tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza da je neosnovan.

Drugostupanjski sud samo djelomično prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda, te različito od prvostupanjskog suda, koji polazi od toga da je novac predan tužitelju i da upravo tužitelj nije sav novac predao na blagajnu, zaključuje da je tuženik tužitelju stavio na teret (iako to izričito ne stoji u pobijanoj odluci) propust da tuženika izvijesti o rezultatima prigovora zbog kojeg je putovao. O tome, opravdava li takva povreda izvanredni otkaz ugovora drugostupanjski sud ne daje posebne razloge.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Tužitelj u reviziji, između ostalog, ističe tvrdnju o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, učinjene u postupku prvostupanjskim sudom. Smatra da je utvrđenje prvostupanjskog suda o počinjenju teške povrede obveze iz radnog odnosa, time što dio novca koji mu je predan nije položio na račun tuženika, u proturječnosti sa sadržajem sporne odluke o otkazu ugovora o radu.

Tvrdnja tužitelja je osnovana.

Naime, iz pobijane odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da se tužitelju stavlja na teret "da je kao prisutni član uprave u servisu u Austriji morao znati da je novac podignut kao i razlog zašto je podignut." Prvostupanjski sud, proturječno tekstu odluke o otkazu, utvrđuje "da je tužitelj počinio povredu radne obveze nepredajom cjelokupnog iznosa dobivenog novca temeljem predmetne reklamacije i povrata poreza na blagajnu tuženika". Zbog navedene proturječnosti obrazloženja prvostupanjske presude sa sadržajem odluke o otkazu ta presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Revident, uz tvrdnju da drugostupanjski sud u obrazloženju presude nije ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značenja, sadržajno ukazuje i na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP.

Kao tijekom postupka, i u žalbenom stadiju bile su sporne odlučne okolnosti i to: je li posao radi kojeg su tužitelj i M. K. putovali u Austriju, bio u domeni tužitelja, tada rukovoditelja komercijalnog sektora i člana uprave, odnosno u domeni M. K. rukovoditelja sektora tehničkih poslova i ujedno predsjednika nadzornog odbora; tko je bio ovlašten u okviru poduzetog posla preuzeti novac, je li postojao razlog da M. K. nakon preuzimanja novac preda tužitelju, je li M. K. po primitku novca na blagajni austrijske firme novac predao tužitelju, tko je bio dužan predati novac na blagajnu tuženika, i tko je novac u manjem opsegu predao, a ako je novac na blagajnu trebao predati M. K., je li bilo primjereno očekivati da tužitelj provjerava je li M. K. predao novac na blagajnu i u kojem iznosu, je li tužitelj kao član uprave kojem su dostavljeni "analitički podaci i izvješća o stanju poslovanja" mogao uočiti da na blagajnu nije predan novac u punom iznosu, a i koja je težina povrede obveze nastala eventualnim propustom.

Ni u ponovljenom postupku drugostupanjski sud u obrazloženju presude nije ocijenio žalbene navode od odlučnog značenja, posebno o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na spornu predaju novca tužitelju, i težini upravo one povrede koja je tužitelju odlukom o otkazu stavljena na teret, čime je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP na koju ukazuje tužitelj. Slijedom iznesenog, budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zagreb, 8. prosinca 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.