Legislator Case Law & Legislation
Rev-1281/1992-2 AI generated

Rev-1281/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-1281/1992-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegović kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenković, Stanislav Plazonić i Stanka Hautz kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice U.T. iz S., koju zastupa Z.A., odvjetnik u S., protiv tuženika 1. B.M. i 2. M.M. oboje iz V., koje zastupa B.J., odvjetnik u V. i 3. Općine Split, koju zastupa Općinski javni pravobranilac Općine Split, radi utvrdjenja prava vlasništva, rješavajući reviziju prvo i drugotuženika izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Splitu od 22. studenog 1991. br. Gž-2615/91, kojim je potvrdjeno rješenje Općinskog suda u Splitu od 10. svibnja 1991. br. P- 1528/89, u sjednici održanoj dana 24. rujna 1992.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-1281/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Točnost ovih naznačenih vrijednosti predmeta spora sud nije provjeravao prema čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku, koji zakon je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske - dalje ZPP - pa su one jedino i mjerodavne za ocjenu pitanja prava prvo i drugotuženika na izjavljivanje revizije, kako je to ispravno zaključeno u pobijanom rješenju.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1281/1992-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegović kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenković, Stanislav Plazonić i Stanka Hautz kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice U.T. iz S., koju zastupa Z.A., odvjetnik u S., protiv tuženika 1. B.M. i 2. M.M. oboje iz V., koje zastupa B.J., odvjetnik u V. i 3. Općine Split, koju zastupa Općinski javni pravobranilac Općine Split, radi utvrdjenja prava vlasništva, rješavajući reviziju prvo i drugotuženika izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Splitu od 22. studenog 1991. br. Gž-2615/91, kojim je potvrdjeno rješenje Općinskog suda u Splitu od 10. svibnja 1991. br. P- 1528/89, u sjednici održanoj dana 24. rujna 1992.,

r i j e š i o j e :

Odbija se revizija tuženika B.M. i M.M. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je kao nedopuštena revizija prvo i drugotuženika izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 28. rujna 1990. br. Gž-1861/90 kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Splitu od 21. svibnja 1990. br. P-1528/89.

Odlučujući o žalbi prvo i drugotuženika drugostepeni je sud svojim rješenjem tu žalbu odbio i potvrdio rješenje suda prvog stupnja.

Protiv tog pravomoćnog rješenja suda drugog stupnja prvo i drugotuženici su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da se ono preinači u smislu revizijskih navoda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni javni tužitelj izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika M.M. 17. studenog 1978. (spis u predmetu prvostepenog suda br. P-1465/78) radi utvrdjenja njenog suvlasničkog dijela nekretnina, opsega ostavine, uknjižbe i poništenja darovnog ugovora i u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora sa 5.010 tadašnjih dinara, a protiv tuženice B.M. 22. rujna 1978. (spis u predmetu prvostepenog suda br. P-1188/78) radi utvrdjenja njenog suvlasničkog dijela nekretnina, u kojoj tužbi je takodjer naznačena vrijednost predmeta spora sa 5.010 tadašnjih dinara.

Točnost ovih naznačenih vrijednosti predmeta spora sud nije provjeravao prema čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku, koji zakon je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) preuzet kao zakon Republike Hrvatske - dalje ZPP - pa su one jedino i mjerodavne za ocjenu pitanja prava prvo i drugotuženika na izjavljivanje revizije, kako je to ispravno zaključeno u pobijanom rješenju.

Riječ je, dakle, o sporu gdje vrijednost predmeta spora ne prelazi granični iznos preko kojeg je revizija dopuštena od 50.000 prijašnjih dinara (5 HRD) odredjen odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Sl. list biv. SFRJ" br. 69/82) koju odredbu u ovom slučaju treba primijeniti prema čl. 11. istog zakona - argumentum a contrario - u vezi sa čl. 9. Zakona o izmjenama ZPP ("Sl. list biv. SFRJ" br. 74/87) te čl. 8. Zakona o izmjenama ZPP ("Sl. list biv. SFRJ" br. 57/89 i 20/90) kako je i to ispravno ocijenjeno u pobijanom rješenju.

Stoga revizija prvo i drugotuženika prema čl. 382. st. 2. i 3. ZPP nije dopuštena pa su je sudovi pravilno kao takvu, na temelju čl. 389. st. 1. ZPP odbacili.

Da se i u tužbi protiv tuženice B.M. radi o mjerodavnoj vrijednosti predmeta spora pouzdano je utvrdjeno na temelju navoda samih revidentica, kada tvrde da je u samoj toj tužbi i to kako u primjerku za sud, tako i u primjercima koje su one primile vidljivo i jasno naznačena vrijednost predmeta spora sa ondašnjih 5.010 dinara.

Suprotno revizijskim prigovorima u smislu čl. 37. ZPP odredjivanje vrijednosti predmeta spora zbrajanjem zahtjeva dolazi u obzir jedino kod objektivne, a nikako kod subjektivne (kao što je to slučaj u ovom sporu) kumulacije pa i kod ocjenjivanja vrijednosti predmeta spora treba odvojeno uzimati zahtjev protiv svakog od tuženih revidenata.

Utvrdjeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, pa je stoga, na temelju čl. 393. u vezi s čl. 400. st. 4. ZPP revizija prvo i drugotuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 24. rujna 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.