Legislator Case Law & Legislation
Rev-1204/2002-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses divorce appeal, upholding alimony order based on pension and disability.

Case Number Rev-1204/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the husband's appeal against a lower court ruling ordering him to pay alimony to his divorced wife. The court found that the procedural conduct was lawful and the material facts, including the wife's lack of pension and the husband's 66% disability pension, justified the 12% alimony calculation. Consequently, the appeal was rejected as unfounded under the Civil Procedure Act and the Family Act.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 7.; Obiteljski zakon čl. 221., 235. st. 3.; The court held that a divorce appeal is inadmissible if the lower court's procedure complied with statutory requirements and the alimony calculation was based on verified facts regarding the parties' financial status and disability.

Keywords

AI generated
divorce appeal dismissal alimony calculation pension disability pension deduction civil procedure compliance family law alimony

Cited Legislation

AI generated
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 7.
Obiteljski zakon čl. 221.
Obiteljski zakon čl. 235. st. 3.
Zakon o parničnom postupku čl. 393.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1204/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz O., protiv tuženika A. B. iz O., s punomoćnikom Ž. F., odvjetnikom u D., radi rastave braka, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 10. siječnja 2002. godine broj Gž-1698/01 kojom je potvrđena u pobijanom dijelu presuda Općinskog suda u Korčuli od 8. studenog 2001. godine broj P-503/01, u sjednici održanoj dana 19. studenog 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je u parnici za rastavu braka naloženo tuženiku da plaća za uzdržavanje tužiteljice počevši od 15. listopada 2001. godine, pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti 12% od svoje mirovine koju ostvaruje u Švicarskoj, a koja iznosi 1.976,00 CHF (9.966,25 kn) mjesečno do svakog 10-tog, s tim da je dospjele obroke dužan plaćati sa zateznom kamatom po propisanoj stopi računajući od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Revident prigovara u reviziji da mu nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom.

Da bi se moglo govoriti o apsolutno bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP potrebno je da nezakonito postupanje suda rezultira nemogućnošću stanke da raspravlja pred sudom, što u ovom slučaju nije učinjeno.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica stara 52 godine (sada 53 godine), domaćica bez stalnog zaposlenja od 1993. godine;

- da je tužiteljica nastanjena u jednom stanu sa sinom M., koji stan se nalazi u stambenoj zgradi koja je bračna stečevina parničnih stranaka;

- da je tužiteljica ranije, dok je živjela sa tuženikom u Švicarskoj, radila kao konobarica 10 godina, ali da tim radom do sada nije ostvarila pravo na mirovinu, već da će ju ostvariti kad navrši 60 godina života;

- da je od doseljenja u O. tužiteljica obavljala domaćinske poslove u obitelji;

- da se nakon prekida bračne zajednice sa tuženikom tužiteljica protekle turističke sezone zaposlila sezonski na određeno vrijeme od 1. svibnja do 11. prosinca 2001. godine za koje razdoblje je ostvarila mjesečnu plaću u iznosu od 1.700,00 kn;

- da je tužiteljica zdrava osoba i da je voljna prihvatiti bilo kakav stalni posao, ali da ga u mjestu stanovanja ne može dobiti.

S druge, pak, strane utvrđeno je:

- da je tuženik po profesiji strojobravar, star 57 godina i da je ranije radio u Švicarskoj;

- da je zamjenom nekretnina u B. L. stekao veću obiteljsku kuću u O. gdje kao i tužiteljica živi, ali u posebnom stanu;

- da je tužitelj 1996. godine doživio tešku prometnu nezgodu u kojoj je zadobio niz teških tjelesnih ozljeda na kralježnici i nogama, zbog čega je utvrđena njegova invalidnost od 66,66%;

- da od Osiguravajućeg društva S. sa sjedištem u Luzernu, u Švicarskoj, tuženik ostvaruje invalidsku mirovinu u iznosu od 1.976,00 CHF, što na dan prvostupanjskog suđenja iznosi protuvrijednost od 9.966,25 kn.

Utvrđeno je također da su stranke živjele u braku od 1970. godine do rastave braka u ovom sporu i da imaju troje punoljetne djece koju je podizala i odgajala tužiteljica.

Utvrđeno je konačno da je za uzdržavanje tužiteljice potrebno 2.000,00 kn mjesečno, što prihvaća i ovaj revizijski sud.

Sve te okolnosti opravdavaju zaključak sudova da tužiteljica ima pravo na uzdržavanje od tuženika i da joj je u smislu čl. 221. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98 – u daljnjem tekstu OBZ) trebalo dosuditi uzdržavanje na teret tuženika 12% od njegove mirovine mjesečno, što u protuvrijednosti čini iznos od 1.195,95 kn mjesečno. Tuženiku kao invalidu i po nalaženju ovog revizijskog suda ostaje dosta sredstava za njegove vlastite potrebe (čl. 235. st. 3. OBZ).

Tuženik u reviziji, kao i u žalbi ističe da je tužiteljica vlasnica apartmana u P. površine 30 m[2] od koje može ostvariti prihod.

Tužiteljica je istina na ročištu glavne rasprave od 8. studenog 2001. godine iznijela da je sa sestrama naslijedila kuću u P. i da je diobom njoj pripao apartman od cca. 30 m[2] , ali da cijela kuća ni taj apartman nije sređen, niti ima novaca da ga sredi.

Radi se, naime, o vrlo staroj kući koja je stara oko 100 godina.

Prema tome, prigovori tuženika glede tog apartmana nisu od odlučnog značenja.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 19. studenog 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.