Kž-34/2019-4 · Županijski sud u Slavonskom Brodu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Poslovni broj: 20. Kž-34/2019-4.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Predraga Dragičevića, kao predsjednika vijeća, te Mile Soldo, kao suca izvjestitelja i Nenada Vlašića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Sandre Ešegović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. O., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog podnesenoj po branitelju, odvjetniku A. M., protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 30. studenog 2018., poslovni broj 6 K-437/2015-33., u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2019.,

r i j e š i o j e

Prihvaća se žalba optuženog A. O., ukida se prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, a na temelju odredbe članka 544. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog istog suda br. 6 K-437/15 od 28. rujna 2015.

Istom presudom optuženik je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa-izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, opisano i kažnjivo po članku 227. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda uz rok kušnje od 1 godine.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka i to za troškove prometnog vještačenja u iznosu od 13.252,50 kuna, troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 2.081,50 kn, te platiti paušalnu svotu u iznosu od 500,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženi A. O. putem branitelja, odvjetnika A. M., zbog povrede kaznenog zakona, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji, oduzimanju imovinske koristi i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu podnijelo je O. državno odvjetništvo u Dubrovniku u kojem predlaže da županijski sud odbije žalbu okrivljenika.

Žalba optuženika je osnovana iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U pravu je okrivljenik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno odnosno nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje zasnovao svoju odluku o tome da je okrivljenik kritične zgode kršio prometne propise navedene u izreci pobijane presude, a što je dovelo do prometne nesreće u kojoj je prouzročena teška tjelesna ozljeda jedne osobe.

Okrivljenik se brani da se, prije nego što se svojim vozilom započeo uključivati sa sporedne na glavnu cestu, uvjerio da glavnom cestom ne nailazi niti jedno vozilo te da je uzrok prometne nesreće prekomjerna brzina teretnog automobila marke WV tip Transporter. Takvu obranu okrivljenika prvostupanjski sud je ocijenio neutemeljenom i usmjerenom k otklanjanju kaznene odgovornosti, iako za sada provedeni dokazi i utvrđene činjenice po prvostupanjskom sudu u potpunosti ne isključuju ovakvu obranu okrivljenika.

Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku propustio utvrditi kolika je bila dopuštena brzina u V. L. na dijelu ceste kojom se kretalo teretno vozilo Transporter u vrijeme nastanka prometne nesreće. Naime, u obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud nigdje decidirano ne navodi taj podatak. Pogrešan je stav prvostupanjskog suda izražen na strani 8 pisanog otpravka presude da brzina kojom se kretao teretni automobil prije naleta ne isključuje postojanje kaznene odgovornosti okrivljenog. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, radi utvrđivanja mogućnosti uočavanja nailazećeg teretnog vozila, te radi utvrđenja da li je okrivljenik doista i oduzeo prednost prolaska teretnog vozila, u konkretnoj situaciji, prvostupanjski sud se trebao daleko više baviti utvrđenjem točne brzine kretanja teretnog vozila a pogotovo je uz pomoć prometnog vještaka trebao utvrditi da li bi se prometna nesreća dogodila da se vozač teretnog vozila kretao dopuštenom brzinom.

Dakle, prvostupanjski sud je propustio utvrditi dvije važne činjenice, kolika je bila dopuštena brzina kretanja glavnom cestom te kojom brzinom se kretalo teretno vozilo Transporter u trenutku kada ga je okrivljenik najranije mogao uočiti. Glede ovog posljednjeg, spominje se brzina od oko 100 km/h, no po mišljenju ovoga suda tom brzinom bi se prvostupanjski sud (a po nalogu suda prometni vještak) trebao više pozabaviti te pokušati dati točniji podatak o toj brzini od onoga da se radi "oko 100 km/h". Naime, ako se teretno vozilo kretalo i malo većom brzinom od 100 km/h a što ovakav nalaz prometnog vještaka i zaključak suda dozvoljavaju, onda je upitno utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenik mogao primijetiti teretno vozilo na udaljenosti od 127 m, pa postaje upitno i to da li je uopće mogao vidjeti nailazeće teretno vozilo u trenutku kad je započeo uključivanje na glavnu cestu.

Ako se prometnim vještačenjem ne može utvrditi točnija brzina kretanja teretnog vozila, onda treba postupiti po načelu "in dubio pro reo" te u korist okrivljenika utvrditi brzinu kretanja teretnog vozila koja bi po mišljenju prometnog vještaka bila najveća moguća. Stoga je u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio da li bi okrivljenik oduzeo prednost prolaska teretnom vozilu i da se teretno vozilo Transporter kretalo dopuštenom brzinom. Ako bi se uz pomoć prometnog vještaka utvrdilo da izlazak vozila okrivljenika sa sporedne ceste na glavnu cestu ne bi niti na jedan način ugrozio kretanje teretnog vozila Transporter, da se ono kretalo dopuštenom brzinom, onda ne bi mogla opstati tvrdnja prvostupanjskog suda da je okrivljenik kršio odredbu članka 43. stavak 2., 45. stavak 1. i 57. stavak 4.

Z. o sigurnosti prometa na cestama. Naime, svaki sudionik u prometu, pa tako i okrivljenik ima pravo očekivati da i drugi sudionici poštuju prometna pravila odnosno odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te pouzdajući se u to, u prometu poduzimati određene radnje. Drugim riječima, okrivljenik nije bio dužan pretpostaviti da se teretno vozilo kreće brzinom od oko 100 km/h cestom na kojoj je dopuštena brzina 50 ili 60 km/h.

Zbog svega naprijed navedenog, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je stoga a po članku 483. stavak 1. prihvatio njegovu žalbu, ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Prilikom novog suđenja prvostupanjski sud će provesti sve već ranije provedene dokaze, s time da će u okviru prometnog vještačenja utvrditi koja bi mogla biti najveća moguća brzina kretanja teretnog vozila Transporter prije nego što je vozač tog vozila uočio opasnost na cesti, odnosno vozilo okrivljenika, a zavisno od toga utvrditi i ostale parametre koji su bitni za donošenje odluke, a posebice treba utvrditi da li bi izlazak okrivljenika vozilom sa sporedne na glavu cestu na bilo koji način ometao kretanje teretnog vozila Transporter da se vozač tog vozila kretao dopuštenom brzinom. Tek nakon utvrđenja ovih činjenica, po mišljenju ovoga suda, moguće je donijeti odluku o tome da li je okrivljenik kritične zgode kršio ili nije kršio u izreci citirane odredbe ZSPC-a, odnosno da li postoji njegova kaznena odgovornost za nastanak ove prometne nesreće.

Požega, 13. ožujka 2019.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Sandra Ešegović

Predrag Dragičević