Rev-47/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 47/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović- Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. G. iz S., kojeg zastupaju punomoćnici B. Š. i T. M., odvjetnici u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-755/05 od 27. listopada 2005. godine kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Metkoviću od 16. veljače 2005. godine poslovni broj P-764/04, u sjednici održanoj dana 6. veljače 2007. godine,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-755/05 od 27.

10. 2005. godine i rješenje Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-764/04 od 16. 2. 2005. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Drugostupanjskim rješenjem je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim se sud oglasio nenadležnim i odbacio tužbu.

Protiv tog rješenja reviziju je izjavio tužitelj zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP). Predlaže da se oba nižestupanjska rješenja ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za isplatu u novcu naknade materijalne štete nastale terorističkim aktom – eksplozijom 1992. godine u kojoj je uništena obiteljska kuća u vlasništvu tužitelja.

Prvostupanjski sud temelji odluku na odredbama čl. 8. i čl. 9. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine", broj 117/03 – dalje: ZOŠT) smatrajući da je za odlučivanje o predmetnom zahtjevu propisan upravni postupak, pa spor ne spada u sudsku nadležnost.

Drugostupanjski sud svoju odluku temelji na stajalištu da odlučivanje o predmetnom zahtjevu spada u sudsku nadležnost, ali u smislu odredaba Zakona o obnovi tužbeni zahtjev nije osnovan – pa da je zapravo trebao biti odbijen. Zbog toga drugostupanjski sud smatra da nema mjesta ukidanju prvostupanjskog rješenja.

Prije svega, treba reći da u smislu odredaba čl. 365. do 375. ZPP drugostupanjski sud ocjenjuje pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda u okviru žalbenih razloga. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud ocjenjuje da se prvostupanjski sud pogrešno oglasio nenadležnim i da žalitelj osnovano prigovara u tom pravcu, ali unatoč tome odbija žalbu tužitelja protiv takve odluke opravdavajući to razlozima o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Dakle, procesnu odluku o sudskoj nenadležnosti (čl. 16. ZPP) obrazlaže materijalnopravnim razlozima za neosnovanost zahtjeva.

Kad drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno odbacio tužbu tada povodom žalbe takvu odluku treba ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a ne potvrditi tu odluku odbijanjem žalbe i pozivanjem na materijalno pravo prema kojem bi zahtjev tužitelja ionako trebalo odbiti kao neosnovan.

U odnosu na odluku prvostupanjskog suda treba reći da je odredbom čl. 8. ZOŠT propisano da se materijalna šteta kakva je predmetna naknađuje u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi. Zakonom o obnovi ("Narodne novine", broj 24/96, 54/96, 87/96 i 57/00 – dalje: ZO) priznato je pravo na popravak i opremanje uništenih materijalnih dobara i pravo na potporu za opremanje obiteljskih kuća i stanova, koja prava utvrđuje svojim rješenjem Županijski ured nadležan za poslove obnove na zahtjev korisnika prava na obnovu (čl. 34. st. 1. ZO) te je određeno da se u postupku rješavanja o pravu na obnovu primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku (čl. 17. st. 5. ZO). Također, priznato je i pravo na povrat uloženih sredstava na obnovu o čemu odlučuje nadležno ministarstvo (čl. 20. ZO).

Međutim, u ovom predmetu nije riječ niti o jednom od naprijed navedenih zahtjeva o kojima se po odredbama ZO odlučuje u upravnom postupku već je riječ o zahtjevu za isplatu štete u novcu. Odlučivanje o takvom zahtjevu spada u nadležnost općinskih sudova na temelju odredbe čl. 34. st. 2. ZPP, jer je to imovinskopravni zahtjev o kojem se odlučuje u parničnom postupku (čl. 1. ZPP), a za odlučivanje o kojem nije predviđena nadležnost trgovačkih ili drugih sudova.

Prema tome, sud nije bio ovlašten odbaciti tužbu, već je bio dužan meritorno odlučiti o postavljenom zahtjevu, pa je, odbijanjem da odlučuje (odbacivanjem tužbe) o zahtjevu za koji je nadležan, prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 2. st. 2. ZPP, a tu istu povredu je počinio i drugostupanjski sud kad nije sankcionirao pogrešnu odluku prvostupanjskog suda ukidanjem takve odluke (čl. 369. st. 1. ZPP).

Iz navedenih razloga na temelju čl. 394. st. 1. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U ponovnom postupku bit će potrebno odlučiti o osnovanosti predmetnog zahtjeva imajući na umu i naprijed navedene zakonske odredbe.

U Zagrebu, 6. veljače 2007. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.