Croatian Supreme Court allows claim for compensation due to unreasonable length of administrative and court proceedings.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia granted a request for compensation to a plaintiff alleging a violation of her right to a trial within a reasonable time. The court found that the administrative and judicial proceedings regarding a pension dispute lasted over three years, including a significant period of total judicial inactivity from August 2004 to November 2007. Consequently, the court ruled that the delay constituted a violation of the constitutional right to a trial within a reasonable time and ordered the state to pay 5,100 Croatian kunas.
Legislator headnote
AI generatedArticle 27(1) of the Law on Courts; Article 29(1) of the Constitution: The right to a trial within a reasonable time is violated when proceedings are unreasonably prolonged without valid justification, entitling the affected party to state compensation.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Uzp 297/07-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Davorki Lukanović- Ivanišević, u pravnoj stvari predlagateljice B. L. iz J., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 1. listopada 2007., dana 27. prosinca 2007.,
r i j e š i o j e:
I. Predlagateljici B. L. određuje se primjerena naknada u iznosu od 5.100,00 kn (pettisućasto kuna).
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagateljica je dana 1. listopada 2007. podnijela ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u kojem navodi da joj je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske, a koji je pokrenula tužbom od 24. lipnja 2004. podnesenom protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe u Zagrebu, klasa: 140-02/04-01/OB, ur.broj: 341-99- 03/01-04/6101, kao i u upravnom postupku koji je prethodio navedenom sudskom postupku.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS) stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, dok je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da će o zahtjevu koji se odnosi na postupak koji je u tijeku pred Upravnim sudom Republike Hrvatske odlučiti Vrhovni sud Republike Hrvatske.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda iz zahtjeva predlagateljice, pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-5475/2004 i očitovanja Upravnog suda od 30. studenog 2007. utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti predmetnog zahtjeva:
- da je predlagateljica 27. travnja 2004. podnijela žalbu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Sisku, klasa: 140-01/04- 01/03940326358, ur.broj: 341-15-03/1-04/1178 od 2. travnja 2004.,
- da je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, rješenjem klasa: 140-02/04-01/OB, ur.broj: 341-99-03/1-04/6101 od 12. svibnja 2004. odbio žalbu predlagateljice,
- da je protiv navedenog rješenja od 12. svibnja 2004. predlagateljica 28. lipnja 2004. podnijela tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske,
- da je rješenjem Us broj-5475/2004 od 30. lipnja 2004. tuženo tijelo pozvano da dostavi odgovor na tužbu sa spisom predmeta,
- da je odgovor na tužbu sa spisom predmeta zaprimljen na sudu 9. kolovoza 2004.,
- da je presudom Upravnog suda broj Us-5475/2004-6 od 7. studenog 2007. tužba predlagateljice odbijena, te da navedena presuda još nije dostavljena predlagateljici.
Iz navedenih utvrđenja proizlazi da je od dana kada je nastao spor u konkretnom predmetu (27. travnja 2004. kada je predlagateljica podnijela žalbu protiv rješenja od 2. travnja 2004.) do dana donošenja odluke u ovom predmetu (27. prosinca 2007.) postupak trajao ukupno 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci, što je ujedno i razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice.
Vrhovni sud ocjenjuje da je zbog duljine trajanja spornog dijela prethodno okončanog upravnog postupka i duljine trajanja sudskog postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske (koji u ovom predmetu, u odnosu na pravo na predlagateljice da se o njezinim pravima i obvezama odluči u razumnom roku, predstavljaju jedinstvenu cjelinu) došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, posebno imajući u vidu potpunu neaktivnost suda u razdoblju od 9. kolovoza 2004. do 7. studenog 2007.
Prema ocjeni ovog suda ne radi se o složenijem predmetu, koja okolnost bi eventualno mogla opravdati duljinu trajanja postupka, a niti je predlagateljica svojim ponašanjem doprinijela duljini trajanja tog postupka.
Visinu naknade Vrhovni sud je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je, temeljem odredbe članka 28. ZS-a, valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i dosuditi joj primjerenu naknadu, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 27. prosinca 2007.
SUTKINJA:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.
Pravna pouka:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.