Rev-1356/1999 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1356/1999-2

Rev-1670/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložnića i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. L. iz D. koje zastupa J. J., odvjetnik iz K., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji koju je tužiteljica izjavila protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 4. listopada 1994. godine, br. Gž-619/94. u dijelu gdje je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 24. svibnja 1994. godine, br. P-1486/93. i reviziji koju je tužiteljica izjavila protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 11. travnja 1995. godine, br. Gž-321/95., s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 17. studenog 1994. godine, br. P-1471/94-28, na sjednici održanoj dana 1. srpnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se revizije kao neosnovane.

Obrazloženje

Županijski sud u Karlovcu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 8. listopada 1994. godine, br. Gž-619/94-2 dijelomično preinačio presudu Općinskog suda u Karlovcu od 24. svibnja 1994. godine, br. P-1486/93-21 na način, da je naložio tuženoj platiti tužiteljici svotu od 27.700,00 kn (27.7000.000 HRD) umjesto svote od 32.700,00 kn (32.700.000 HRD), koju je tužiteljici tužena bila dužna platiti prema prvostupanjskoj presudi Općinskog suda u Karlovcu od 24. svibnja 1994. godine, br. P- 1486/93-21, te nadoknaditi parnični trošak u svoti od 4.351,66 kn (4.351.666 HRD).

Drugostupanjskom presudom od 11. travnja 1995. godine, br. Gž-321/95. Županijski sud u Karlovcu je potvrdio presudu Općinskog suda u Karlovcu od 17. studenog 1994. godine, br. P-1471/94-28, s kojom je bilo naloženo tuženoj platiti tužiteljici svotu od 5.000,00 kn i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 107,25 kn.

Protiv spomenutih drugostupanjskih presuda tužiteljica je izjavila revizije, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U reviziji izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 4. listopada 1994. godine, br. Gž-619/94. pogrješnom primijenom materijalnog prava tužiteljica vidi u tome što je prvostupanjski sud dosudio ne primjereno niske svote tužiteljici na ime novčane naknade neimovinske štete po osnovu pretrpljene fizičke boli, kako s obzirom na jačinu tih bolova, tako i s obzirom na vrijeme trajanja bolova, a isto to vidi i za dosuđenu svotu po osnovu novčane naknade neimovinske štete za pretrpljeni strah. Novčana naknada neimovinske štete po osnovu naruženosti također nije primjerena naročito ako se ima u vidu da je u pitanju ženska osoba i to u dobi od 29 godina života, kada je osjetljivost na naruženost posebno izražena. Na zakonu nije osnovana niti odluka suda o naknadi štete po osnovu tuđe pomoći i troškova putovanja do liječnika.

U reviziji izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 11. travnja 1995. godine, br. Gž-321/95. tužiteljica tvrdi da je dosuđena svota novčane naknade neimovinske naknade neimovinske štete po osnovu pretrpljenih duševnih boli preniska, jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da će tužiteljica osjećati malaksalost i bol kod jačeg opterećenja lijeve ruke obavljajući poslove u kući i oko kuće kroz vrijeme od tri godine, te će kroz to vrijeme morati ulagati pojačane napore. Zbog toga dosuđenu svotu smatra primjerenom.

Dakle, nižestupanjski su sudovi pogrješno primijenili materijalno pravo, pa predlaže da ovaj sud prihvati revizije i preinači presude nižestupanjski sudova na način da sudi prema tužbenom zahtjevu.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a Državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., dalje ZPP), nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizije nisu osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle, nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP, na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ostvarenje drugih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, ovaj sud nije ispitivao, budući da bitne povrede odredbi ZPP nisu bile razlog za izjavljivanje revizije.

Revizijski razlog pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi s čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Što se tiče visine novčane naknade neimovinske štete po osnovu pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli zbog pojačanih napora, straha i naruženosti valja napomenuti da su dosuđene svote primjerene, kako s obzirom na posebnosti samog slučaja, tako isto i s obzirom na uobičajenu praksu prilikom utvrđivanja visine novčane naknade tih vrsta neimovinskih šteta. Što više treba napomenuti, da su visine tih naknada po određenim osnovama bliže najvišim svotama dosuđenim u praksi nego obratno. Sudovi su imali u vidu dob tužiteljice i odnos te činjenice prema posljedicama dobivenih ozljeda. U odnosu na visinu novčane naknade po osnovu pretrpljenih duševnih boli radi potrebe ulaganja pojačanih napora u svakodnevnom životu valja napomenuti da je prema mišljenju liječničkog vještaka takovo stanje ograničenog trajanja, najviše tri godine.

U reviziji tužiteljica samo općenito izražava nezadovoljstvo dosuđenom naknadnom po osnovu pružanja tuđe pomoći i naknade za putovanje k liječniku, međutim, niti jednom riječju ne obrazlaže to svoje nezadovoljstvo i prigovor dosuđenim svotama.

Zbog toga je ovaj sud u uvjerenju, da nisu ostvareni revizijski razlozi, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje upućuju revizije. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. odbio revizije kao neosnovane.

U Zagrebu, 1. srpnja 1999.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.