Revr-659/2012-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 659/12-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. B. iz S., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S., protiv tuženike D. d.d. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1098/11 od 30. studenoga 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-34/08 od 27. srpnja 2011., u sjednici održanoj 7. veljače 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužiteljice kojim se nalaže tuženici isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće iznos od 7.083,95 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos kako je to navedeno u izreci presude kao i alternativni zahtjev za isplatu kunske protuvrijednosti iznosa od 2.586,11 EUR (5.058,00 DEM) te zahtjev za naknadu parničnih troškova. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade štete od 100.000,00 kn sa zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva do konačne isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11). Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti sve uz naknadu parničnog troška.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

- ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela prelazi 200.000,00 kn,

- ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa i

- ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

Pobijana presuda u ovom slučaju nije donesena u sporu iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP, odnosno primjenom odredbi iz toč. 3. pa je za dopustivost revizije mjerodavan vrijednosni kriterij. Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude glavnog zahtjeva iznosi 7.083,95 kn na ime razlike plaće odnosno 100.000,00 kn na ime naknade štete, a alternativnog tužbenog zahtjeva kunsku protuvrijednost iznosa od 2.586,11 EUR.

S obzirom da vrijednost pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn koji je vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije određen citiranom odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, to je reviziju tužiteljice valjalo odbaciti (čl. 392. st. 1. ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a prema odredbi st. 3. toga članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju tužiteljica nije određeno navela materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju je riječ u okviru određenog pravnog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

Naime, kako je riječ o izvanrednoj reviziji, Vrhovni sud nije ovlašten sam kreirati (formulirati) pravno pitanje i pronalaziti razloge zbog kojih bi pravno pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

U reviziji tužiteljica u bitnome osporava utvrđeno činjenično stanje i pravne zaključke nižestupanjskih sudova te ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava kao i bitnu povredu odredaba parničnog postupka što samo po sebi ne predstavlja razlog za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Niti iz samog nabrajanja brojeva određenih predmeta Županijskog suda u Splitu odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne proizlazi da se odluke u tim premetima temelje na istom činjeničnom i pravnom supstratu.

S obzirom da revizija tužiteljice nije sastavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, jer ne sadrži niti jedno određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je jedino mogla biti podnesena, revizija tužiteljice nije dopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP riješeno kao u izreci.

Zagreb, 7. veljače 2017.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.