Rev-x-465/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 465/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika J. R. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika – protutužitelja P. obuća d.o.o. Z. iz Z., …, zastupanog po punomoćniku B. A., odvjetniku u Z., …, radi utvrđenja, isplate i činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja – protutuženika protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž- 2805/11-5 od 27. prosinca 2012., kojim je dijelom ukinuta presuda Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj P-2250/10-104 od 24. veljače 2011., u sjednici održanoj 10. lipnja 2014.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja – protutuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se postojanje tražbine tužitelja – protutuženika J. R. prema tuženiku – protutužitelju P. O. d.o.o. Z. u iznosu od 375.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju P. banke Z. d.d. na dan plaćanja, zajedno sa kamatom po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u toj valuti, a koja teče od 1. travnja 2004. pa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika – protutužitelja P. O. d.o.o. Z. prema tužitelju – protutuženiku J. R. u iznosu od 106.194,29 kn sa zateznom kamatom tekućom od 1. svibnja 2004. pa do isplate, sve po stopi od 15% godišnje od 1. svibnja 2004. godine do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

III. Navedene se tražbine prebijaju pa se nalaže tuženiku – protutužitelju P. O. d.o.o. Z. da tužitelju – protutuženiku J. R. isplati iznos od 360.878,42 Eura u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju P. banke Z. d.d. na dan plaćanja, zajedno sa kamatom po stopi koju ta banka plaća na devizne štedne uloge po viđenju u toj valuti, a koja teče od 1. travnja 2004. pa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tužitelju – protutuženiku plati zateznu kamatu na iznos od 375.000,00 Eura za razdoblje od 1. travnja 2004. do 30. travnja 2004., zajedno sa kamatom po stopi koju P. banka d.d. Z. plaća za devizne štedne uloge po viđenju u toj valuti, sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu u kojem je tužitelj – protutuženik zatražio plaćanje po prodajnom tečaju Z. banke d.d. Z. na dan plaćanja sa kamatama po stopi koju ta banka u mjestu ispunjenja plaća na depozite po viđenju za razdoblje od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2007. tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika odbija se.

V. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja u dijelu u kojem je na utuženi iznos glavnice počev od 1. siječnja 2008. pa do isplate zatražio plaćanje po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena te u preostalom dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da tuženik – protutužitelj P. O. d.o.o. Z. nije u obavezi tužitelju – protutuženiku J. R. isplatiti kupoprodajnu cijenu po Ugovoru o kupoprodaji poslovnog udjela u trgovačkom društvu R. d.o.o. od 10. travnja 2003.

Nalaže se tužitelju – protutuženiku J. R. da tuženiku – protutužitelju J. R. da tuženiku – protutužitelju P. O. d.o.o. Z. isplati iznos od 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja sa zakonskom zateznom kamatom koju P. banka Z. d.d. plaća na štedne uloge po viđenju tekućom od 10. srpnja 2003. pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

VI. Tuženik – protutužitelj je dužan tužitelju – protutuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 280.743,80 kn zajedno sa zateznom kamatom računatom na taj iznos od 9. veljače 2011. pa do isplate, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod st. I., st. III., st. V. i st. VI. izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu u kome je "održana na snazi prvostupanjska presuda od st. II. i st. IV." reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11 – dalje: ZPP) a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tužitelj – protutuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik – protutužitelj nije davao odgovor na reviziju tužitelja – protutuženika.

Revizija tužitelja - protutuženika nije dopuštena.

Ovo stoga što je revizija tužitelja – protutuženika izjavljena protiv nepostojeće drugostupanjske odluke (čl. 400. st. 1. i 3. u vezi sa čl. 382. st. 1. ZPP). Naime, drugostupanjski sud predmetnim rješenjem nije niti odlučivao o potvrđivanju ili ukidanju prvostupanjske presude u dijelu pod st. II. i st. IV. izreke.

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio samo tuženik – protutužitelj i to pobijajući tu prvostupanjsku presudu u dijelu pod. st. I., st. III., st. V. i st. VI. izreke. Niti tuženik – protutužitelj, a niti tužitelj – protutuženik tu prvostupanjsku presudu nisu žalbom pobijali u dijelu pod. st. II. i st. IV. izreke. Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika

– protutužitelja postupio sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP, te je ispitao prvostupanjsku presudu samo u onom dijelu u kojem je bila pobijana žalbom tuženika – protutužitelja, te je ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod. st. I., st. III., st. V. i st. VI. izreke, i predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Dakle, kao što je već prethodno rečeno, drugostupanjski sud uopće nije ispitivao prvostupanjsku presudu u dijelu pod. st. II. i st. IV. izreke, te tu presudu u tom dijelu nije niti potvrđivao, a niti ukidao.

Stoga dakle, ne postoji odluka drugostupanjskog suda kojom bi bila potvrđena, odnosno kako to u reviziji navodi tužitelj – protutuženik "održana na snazi prvostupanjska presuda u dijelu pod st. II. i st. IV. izreke".

Kako je predmetna revizija tužitelja – protutuženika podnesena protiv nepostojeće drugostupanjske odluke, tu je reviziju valjalo odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 10. lipnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.