Kž-87/2023-7 · Županijski sud u Šibeniku



REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-87/2023-7

Šibenik, Stjepana Radića 81

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nives Nikolac kao predsjednice vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PT, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu od 21. studenog 2022. br. K-689/2019, u sjednici vijeća održanoj 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba optuženog PT kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Splitu pod brojem K-689/2019 od 21. studenog 2022. optuženi PT proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, pa je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25-dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je da je optuženik obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 265,45 eura/ 2.000,00 kn[1] , koji iznos se odnosi na paušalnu svotu u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, u državni proračun.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku Željku Ostoji iz Splita, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kaznenoj sankciji, izricanju sigurnosne mjere i odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da sud preinači presudu u cijelosti i donese presudu kojom se odbija optužba.

4. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da sud odbije žalbu kao neosnovanu.

5. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

6. Optuženik je u žalbi podnesenoj po branitelju zahtijevao da bude izvješten o sjednici drugostupanjskog vijeća. Sukladno tome, o sjednici vijeća izviješteni su optuženik, branitelj optuženika i državni odvjetnik. Branitelj optuženika je uredno izviješten o sjednici vijeća, dok je optuženiku poslana obavijest o sjednici vijeća, ali se ista vratila neuručena uz naznaku dostavljača ''obaviješten, nije podigao pošiljku'', pa je sjednica vijeća održana temeljem članka 475. ZKP/08.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer postoji znatna proturječnost između navoda presude i činjenica i dokaza izvedenih tijekom postupka, iako u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se te povrede sastojale. Suprotno tomu, pobijana presuda je u svemu jasna i razložna, bez proturječnosti, a prvostupanjski je sud utvrdio i obrazložio sve odlučne činjenice.

8.1. Stoga su žalbeni navodi žalitelja potpuno neutemeljeni, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Slijedom navedenog, žalba optuženika iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nije osnovana.

9. Optuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio i povredu kaznenog zakona jer postoje okolnosti koje isključuju krivnju žalitelja koju povredu međutim, pobliže ne obrazlaže. Međutim, to što smatra da u njegovom ponašanju nema obilježja kaznenog djela prijetnje i pri tomu pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja ne opravdava predmetni žalbeni osnov. To iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona.

10. Nije u pravu optuženik ni kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, optuženik u žalbi tvrdi da iskaz oštećenice nije potkrijepljen ni jednim dokazom, dok je svjedokinja ST posredna svjedokinja koja je u svom iskazu prepričala ono što joj je rekla oštećenica. Prema tome, s obzirom da su jedini dokazi u predmetnom kaznenom postupku suprotstavljeni iskazi optuženika i oštećenice da je prvostupanjski sud trebao primijeniti načelo „in dubio pro reo“.

10.1. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice iz kojeg proizlazi da je inkriminirane prigode optuženik nazvao njen odvjetnički ured te prvo njenoj zaposlenici svjedokinji ST vičući rekao „ako me ne spojite razbit ću i uništiti auto“, a potom nakon što je oštećenica uzela slušalicu optuženik joj je uputio prijetnju „znam dobro da imate dvije kćeri, vi ste mene odvojili od moje djece i zapamtite, znam da imate dvije kćeri, ja ću vas odvojiti od vaše dvije kćeri“. Uz to je oštećenica iskazala da je ona zastupala optuženikovu bivšu suprugu u brakorazvodnom postupku prilikom čega je optuženiku oduzeta roditeljska skrb nad dvoje maloljetne djece, izrečena mjera opreza kojom je istom zabranjen bilo kakav kontakt sa suprugom i djecom te privremena mjera zabrane raspolaganja imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu. Zatim, je pravilno sud prvog stupnja iskaz oštećenice doveo u vezu s iskazom svjedokinje ST, kojoj je oštećenica odmah nakon inkriminiranog događaja ispričala što joj je optuženik rekao, a koja je u cijelosti potvrdila iskaz oštećenice. Prema tome, na temelju tako vjerodostojnog i životnog iskaza oštećenice o tijeku događaja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je obrana optuženika, u kojoj je negirao počinjenje kaznenog djela prijetnje na štetu oštećenice nelogična i neuvjerljiva.

10.2. Imajući u vidu naprijed navedeni kontekst odnosa optuženika i oštećenice, da iz optuženikovog nastupa proizlazi da se on dobro raspitao oko obiteljske situacije oštećenice te da su inkriminirane riječi izgovorene nakon što je optuženik vičući svjedokinji ST rekao „ako me ne spojite razbit ću i uništiti auto“ tada su predmetne riječi koje je optuženik uputio oštećenici kritične prigode, u svemu podobne da na strani oštećenice izazovu strah i bojazan za život njenih kćeri, što se uostalom i dogodilo budući da je oštećenica istoga dana i podnijela kaznenu prijavu za kazneno djelo prijetnje. U tako opisanom ponašanju optuženika, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ostvarila su se sva bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. Stoga, žalitelj neosnovano smatra da je sud prvog stupnja trebao primijeniti pravno-logičko pomagalo "in dubio pro reo" budući da kada postoje proturječni dokazi, dakle oni čiji sadržaj upućuje kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada je prvostupanjski sud dužan ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku, a kako to slijedi iz odredaba članka 393. stavka 2. i članka 450. stavka 2. ZKP/08.

11. Iako optuženik u uvodu žalbe ističe da se žali i zbog odluke o kaznenoj sankciji, on tu žalbenu osnovu sadržajno ne obrazlaže. Međutim, kako je žalba optuženika podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, prema članku 478. ZKP/08, ona u sebi sadrži žalbu i zbog odluke o kazni, pa je ovaj sud drugog stupnja i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu.

11.1. Naime, kod odlučivanja o kaznenoj sankciji pravilno je prvostupanjski sud otegotnim cijenio kod optuženika njegovu višestruku kaznenu osuđivanost zbog kaznenih djela iste vrste, dok je olakotnim cijenio njegove osobne okolnosti. Stoga, uzimajući u obzir tako utvrđene okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina kazneno pravne sankcije, težinu kaznenog djela i stupanj krivnje, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je optuženiku ispravno za počinjeno kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavkom 2. KZ/11 izrekao kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, koja se na temelju članka 56. KZ/11 neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Upravo takva kazna je po stajalištu ovog drugostupanjskog suda adekvatna izraženom stupnju kriminalne količine i primjerena pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

12. U uvodu žalbe ističe se da se žalba podnosi i zbog troškova kaznenog postupka međutim, taj se žalbeni osnov ne obrazlaže. S obzirom da je optuženik proglašen krivim, a sud nije utvrdio da postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova kaznenog postupka djelomično ili u cijelosti tada je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda odluka o troškovima kaznenog postupka donesena pravilno na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08.

13. Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 3. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Nives Nikolac