Rev-1335/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1335/2016-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine, člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja M. P. iz Z., zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Grada Z., Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P., R., L. i partneri u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-2523/11-2 od 16. srpnja 2013., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovrpl-5444/10 od 4. siječnja 2011. i odbačen prijedlog za ovrhu, u sjednici održanoj 19. rujna 2018.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija ovrhovoditelja i ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-2523/11-2 od 16. srpnja 2013., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem o ovrsi određena predložena ovrha na temelju ovršne isprave presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pr-20895/04 od 16. srpnja 2008., po kojoj je naloženo ovršeniku platiti ovrhovoditelju iznos od 27.938,26 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. srpnja 2008. do isplate, te iznos od 5.477,28 kn na ime podmirene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća do 15. srpnja 2008. i radi naplate troškova ovršnog postupka u iznosu koji će odrediti sud, zajedno sa zateznom kamatom, pa je određena ovrha pljenidbom novčanih sredstava sa žiro-računa ovršenika i isplatom zaplijenjenih sredstava na ime glavnice i pripadajućih zakonskih zateznih kamata na račun ovrhovoditelja, a na ime troška ovog ovršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama isplatom na žiro-račun punomoćnika ovrhovoditelja.

Rješenjem suda drugog stupnja prihvaćena je žalba ovršenika, pa je gore navedeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu ukinuto i odbačen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 13. rujna 2010.

Ujedno je naloženo ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 615,00 kn, u roku od 8 dana.

U toč. III. izreke odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje ZPP). Predlaže preinačiti drugostupanjsko rješenje na način da se žalba ovršenika odbije kao neosnovana, kao i njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, te potvrdi rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda. Ovrhovoditelj je zatražio i trošak revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 – dalje OZ), u ovršnom postupku dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a prema odredbi čl. 19. st. 1. OZ u ovršnom postupku se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP, u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Ovrhovoditelj postavlja sljedeća pitanja:

"1. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 46. st. 5. Ovršnog zakona, u vezi s čl. 35. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate kn 27.938,26 sa zateznim kamatama tekućim od 17.7.2008. do isplate te iznosa od kn 5.477,28 na ime nepodmirenih zateznih kamata dospjelih do 15.7.2008. godine, s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije u skladu sa sadržajem ovršnog naslova i njegovoj materijalnoj ovršnosti, iako je ovršnom ispravom presudom preinačenom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-20895/04 od 17.7.2008. ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 27.938,26 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate, te trošak parničnog postupka u iznosu od kn 3.971,10, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?

2. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 35. st. 1. i čl. 35. st. 2. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate potraživanja ovrhovoditelja u iznosu od kn 27.938,26 sa zateznim kamatama tekućim od 17.07.2008. do isplate te iznosa od kn 5.477,28 na ime nepodmirenog dijela zateznih kamata dospjelih do 15.07.2008., s obrazloženjem da prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja ne sadrći točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine određenu sukladno izreci ovršne isprave, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Pr-20895/04 od 17.07.2008., ovrhovoditelju dosuđen iznos od kn 27.938,26 sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od kn. 3.971,10, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?

3. Da li je Županijski sud donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio odredbu čl. 200. t. 1. Zakona o obveznim odnosima, odredbu čl. 4. st. 2. i 3. u vezi sa čl. 149. OZ-a te l. 89. Zakona o radu kada je utvrdio da se Izjava o prijeboju kojom ovrhovoditelj (radnik) izjavljuje da vrši prijeboj dospjele novčane tražbine prema ovršeniku (poslodavac) odnosi na obveze kod kojih je zakonom isključena mogućnost prestanka obveze prijebojem, slijedom čega je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja?"

Obrazlažući razloge važnosti revident se poziva na odluke Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1963/2012. od 27.5.2012. i Gž-1963/2012. od 27.5.2013. te na rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-3990/11 od 22.5.2012. i Gžovr-4470/11 od 01.3.2011., kao i na rješenje Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-2172/2012 od 13.3.2014.

Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu kojim se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena revizija i koje je u njoj određeno naznačeno, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Iako je ovrhovoditelj u ovom predmetu postavio nekoliko pravnih pitanja, ona se u bitnome svode na pitanje, je li ovrhovoditelj (radnik) u ovršnom postupku pokrenutom na temelju ovršne isprave (protiv poslodavca), s obzirom na njegovu tvrdnju o izvršenom prijeboju ovršenikove tražbine prema njemu koja potječe iz iste ovršne isprave, ovlašten potraživati tražbinu koja je zapravo manja od one na koju bi imao pravo po ovršnoj ispravi (glede visine duga i zateznih kamata), te da li takav prijedlog za ovrhu sadrži sve propisane podatke za odlučivanje.

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama, ovaj sud je ocijenio da je takvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog čega je takva revizija o dopuštena.

Prema odredbi čl. 35. st. 1. OZ prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke, biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je stavkom 3. istog članka propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

Prema ovršnoj ispravi u ovom predmetu ovrhovoditelju (radniku) je na ime razlike plaće dosuđen iznos od 27.938,26 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te troškovima parničnog postupka u iznosu od 3.971,10 kn.

U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika, u iznosu od 15.463,50 kn, čime da je prestala obveza ovršenika na isplatu troška parničnog postupka u iznosu od 3.971,10 kn, kao i dijela zakonskih zateznih kamata na glavno potraživanje dospjelih do 15.7.2008. u iznosu od 11.492,40 kn, dok da je ostalo nepodmireno dio zakonskih zateznih kamata dospjelih do 15.7.2008. u iznosu od 5.477,28 kn, kao i cjelokupna glavnica.

Drugostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 35. st. 1. i 3. OZ, ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da tražbina naznačena u prijedlogu za ovrhu nije istovjetna tražbini iz ovršne isprave.

Pogrešno je takvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda.

U ovršnom postupku ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje ili cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili, kao što je to u konkretnom slučaju, dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev za dio tražbine namiren prema njegovom shvaćanju prije pokretanja ovršnog postupka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev-901/14-2 od 16. lipnja 2015.).

Utoliko drugostupanjski sud pogrešno zaključuje da prijedlog za ovrhu mora sadržavati točnu i pravilnu oznaku predmetne tražbine, koja bi morala biti istovjetna onoj navedenoj u izreci ovršne isprave.

Pri tome valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtijeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave, ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje ZOO) tako da se prvo namiruju troškovi, zatim kamate i potom glavnica. U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ-a, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu po njegovom shvaćanju nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka.

Upravo sve navedeno je ovrhovoditelj naznačio u podnesenom prijedlogu za ovrhu, pa zato nije bilo razloga da se ukine rješenje o ovrsi i prijedlog za ovrhu odbaci iz razloga sadržanih u odredbi čl. 35. OZ-a.

Utoliko je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu iz čl. 35. st. 1. i 3. OZ kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu (tako i u Rev-2232/13, Rev- 2132/13 i Rev-901/14).

Slijedom navedenog, u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda parničnog postupka iz čl. 385. st. 1. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP, na koju se odnosi prvo postavljeno pravno pitanje, zbog čega je odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Stoga su preostala dva postavljena pravna pitanja od strane ovrhovoditelja postala bespredmetna.

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će postupiti sukladno uputi iz ovog rješenja, nakon čega će, ispitujući sve žalbene razloge, ponovno odlučiti o žalbi ovršenika, kao i o cjelokupnim troškovima nastalim u povodu pravnih lijekova (čl. 166. st. 3. ZPP).

Iz navedenih je razloga zato valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 4. ZPP, u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 19. rujna 2018.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.