Rev-1173/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1173/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Damira Mratovića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. iz Z., zastupanog po punomoćniku S. D., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Grada Zadra, zastupanog po generalnom punomoćniku Državnom pravobraniteljstvu Zadraske županije sada Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja i isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru od 23. prosinca 1998. godine, br. Gž-197/97., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru od 22. travnja 1997. godine, br. P-780/96., u sjednici održanoj dana 3. listopada 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Zadru od 23. prosinca 1998. godine, br. Gž-197/97. i presuda Općinskog suda u Zadru od 22. travnja 1997. godine, br. P-780/96., te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O trošku revizije odlučit će sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da su ništave odredbe ugovora br. 4072 od prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključeno između tužitelja i tuženika 23. ožujka 1995. godine u točkama III, IV, V, VII i IX, kao i zahtjev za isplatu 5.130,73 kn sa zakonskom zateznom kamatom.

Ujedno je odlučeno da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 672,00 kn.

Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinaku na način da se prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju, niti se o reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija je osnovana.

Sporno je ima li tužitelj kao ratni vojni invalid II. Svjetskog rata pravo na popust prilikom kupnje stana na kojem je postojalo stanarsko pravo.

Nižestupanjski sudovi utvrđuju da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o prodaji stana na kome postoji stanarsko pravo dana 23. ožujka 1995. godine, a po kojem ugovoru tužitelju nije priznato pravo na popust iako je utvrđeno da tužitelj ima status ratnog vojnog invalida s 100% invaliditeta temeljem Zakona o osnovnim pravima vojnih invalida i obitelji palih boraca.

Razlog što tužitelju nije priznato pravo na popust nalaze u tome što bi prema tada važećoj odredbi čl. 16. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine”, broj 43/92. – pročišćeni tekst, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94. i 47/94.) pravo na popust pri kupnji stana imali samo invalidi Domovinskog rata, a ne invalidi II. svjetskog rata.

Odredbom čl. 16. citiranog Zakona pored ostalog predviđeno je pravo na popust pri kupnji stana osobi koja je ratni vojni ili civilni invalid rata u postotku zavisno od grupe oštećenja organizma.

U spomenutom Zakonu nije bilo riječi o tome tko se smatra ratnim vojnim invalidom.

Zakon o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata (“Narodne novine”, broj 86/92. – pročišćeni tekst i dr.) u čl. 5. daje pojam ratnog vojnog invalida, pa se tako pored ostalih ratnim vojnim invalidima smatraju i osobe koje su ozljede zadobile u sastavu partizanskih odreda i Jugoslavenske armije u vremenu od 17. travnja 1941. do 15. svibnja 1945. godine, te hrvatske domovinske vojske mobilizirane u istom razdoblju.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda s obzirom na takove zakonske odredbe treba protumačiti da pravo na popust pri kupnji stana imaju ne samo ratni vojni invalidi Domovinskog rata, već i ratni vojni invalidi II. svjetskog rata, jer tada važeći Zakon o prodaji stanova na kojem postoji stanarsko pravo nije pravio razliku između ratnih vojnih invalida Domovinskog rata i ratnih vojnih invalida II. svjetskog rata.

Tek Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine”, broj 58/95.) mijenja odredbu čl. 16. tako da se pravo na popust priznaje samo hrvatskim vojnim invalidima iz Domovinskog rata, a ne više i vojnim invalidima iz II. svjetskog rata. Taj Zakon stupio je na snagu 17. kolovoza 1995. godine, a njegove odredbe o pravu na popust nemaju retroaktivno djelovanje.

Stoga o pravu tuženika na popust pri kupnji stana treba odlučiti prema ranije važećem Zakonu o kupnji stanova na kojim postoji stanarsko pravo.

Radi pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrdili odlučne činjenice koje bi odredbe ugovora bile ništave, kao i koliki iznos tužitelju treba vratiti na ime plaćene prodajne cijene pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92. i 112/99. – dalje ZPP), odlučeno je kao u izreci.

Odluka o trošku revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 3. listopada 2002.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.