I Kr-498/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 498/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. Š. V. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Rijeci od 7. srpnja 2010., br. Kv-135/10 (K-137/05), u sjednici održanoj 28. rujna i 16. studenoga 2010.,

r i j e š i o j e

Odbija se zahtjev osuđ. Š. V. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Rijeci br. K-137/05 od 11. svibnja 2007., Š. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04 i 84/05, u daljnjem tekstu: KZ) u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ („Narodne novine“ br. 129/2000), za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, kao i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, a u ovu kaznu mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. listopada 2005. do 24. studenog 2005. godine. Citirana presuda preinačena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž 757/07 od 19. studenog 2008. na način da je Š. V. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. ZID KZ utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i pet

. b) KZ, utvrđena

mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ, uz primjenu čl. 57. st. 2. toč mu je kazna zatvora u trajanju od dva mjeseca, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 24. listopada 2005. do 24. studenog 2005. godine.

I Kr 498/10-3

Osuđenik se nalazi na izdržavanje kazne u Zatvoru u P. od 18. rujna 2009. do 18. veljače 2011. godine.

U skladu s odredbom čl. 415. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), osuđenik Š.

V. podnio je osobno, 16. ožujka 2010., zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne. U zahtjevu navodi da je … postao otac djevojčice rođene u Z., te da program njegovog izvršavanja kazne teče uspješno, da je zaposlen u praonici rublja i da poštuje sve djelatnike zatvora. Uz zahtjev je priložio otpusnicu Opće bolnice Z., Odjela za ginekologiju i opstetriciju iz koje proizlazi da je …. I. F. rodila djevojčicu.

Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Z. od 08. lipnja 2010. vidljivo je da je I. F. navedenog dana postala majka mldb. M., rođene u izvanbračnoj zajednici sa Š. V., te da je majka nezaposlena, prima rodiljnu naknadu u iznosu od 1.500,00 kuna mjesečno, živi s roditeljima u njihovom stanu, a kontakt s osuđenikom održava redovno putem telefona. Ni I. F. ni njezini roditelji ne protive se posjetima osuđenika nakon njegovog izlaska iz zatvora, premda otklanjaju mogućnost da se nastani u njihovom stanu zbog prostorne skučenosti, tim više što njegovi roditelji posjeduju kuću u kojoj su povoljniji stambeni uvjeti.

Dostavljajući zahtjev osuđenice, Županijski sud u Rijeci predložio je da se isti prihvati, dok je Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci dalo negativno mišljenje. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svome pisanom prijedlogu br. KR-DO- 823/10 od 11. kolovoza 2010., danom u skladu s odredbom čl. 416. st. 5. ZKP, smatra da je zahtjev osuđenika osnovan.

Zahtjev osuđenika nije osnovan.

Naime, prema odredbi čl. 414. ZKP, ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže kazne.

enik još

U pravu je Županijski sud u Rijeci kada ocjenjuje da okolnost što osuđ formalno nije priznao dijete nije razlogom za dovođenje u sumnju njegovog očinstva, s obzirom da u penalnim uvjetima nije niti mogao obaviti svu potrebnu proceduru u tome smislu. Međutim, okolnost što je osuđenik postao otac djeteta u konkretnom slučaju ne predstavlja okolnost koja bi, da je postojala u času izricanja presude, očito dovela do blaže kazne.

Naime, imajući u vidu kriminalnu količinu osuđenikovog ponašanja, a prije svega veliki broj prodaja u relativno kratkom vremenskom razdoblju, okolnost da je počinio dva kaznena djela zlouporabe opojnih droga i to iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 25. ZID KZ i iz čl. 173. st. 5. KZ, pogibeljnost počinjenih kaznenih djela, te okolnost da je sam nudio na prodaju opojnu drogu heroin i sam pronalazio kupce, ovaj sud smatra da se ublažavanjem izrečene jedinstvene kazne zatvora ne bi postigla svrha kažnjavanja propisana u odredbama čl. 6. i čl. 50. KZ.

I Kr 498/10-3

Stoga je zahtjev osuđenika trebalo odbiti kao neosnovan, pa je, na temelju odredbe čl. 416. st. 6. ZKP, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 16. studenoga 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.