Rev-2669/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2669/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, Borisa Guttmanna, Stanka Hautza i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja I. P. iz V., kojeg zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik iz D., protiv tužene Općine Šibenik, koju zastupa Javni pravobranilac Općine Šibenik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Šibeniku od 26. prosinca 1989. br. Gž-879/89, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 10. svibnja 1989. br. P-199/89, u sjednici održanoj dana 14. ožujka 1991.,

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrdjena prvostepena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženoj da mu na ime naknade štete isplati 5.000,00 konvertibilnih (50,000.000 prijašnjih) dinara sa kamatom i kojom je naloženo tužitelju da tuženoj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 48,70 konvertibilnih (486.625 prijašnjih) dinara.

Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud ukine obje nižestepene presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje ili da preinači pobijanu presudu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se je Javni tužilac Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmetom ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tužena naknadi utuženu štetu koju da je on pretrpio zbog rušenja mu poljskog objekta izgradjenog na zemljištu zvanom P. u V..

Revident neosnovano osporava pravilnost zaključka nižestepenih sudova da tužbeni zahtjevnije osnovan zato jer je utvrdjeno da ne postoji odgovornost tužene za rušenje predmetnog objekta, a prema tome da nema ni odgovornosti tužene za utuženu štetu. Naime, revident neosnovano ponavlja tvrdnju da nije postojao zakonski valjan osnov za rušenje predmetnog objekta. To zato jer je ta tvrdnja suprotna utvrdjenjima sudova.

Iz utvrdjenja sudova proizlazi da je do odredjivanja rušenja objekta došlo uslijed toga što je tužitelj taj objekt sagradio bez odobrenja nadležnog organa i to izvan granica gradjevinskog područja i da je rušenje objekta izvršeno na temelju konačnog i pravomoćnog rješenja nadležnog organa.

Prema odredbi čl. 373. Zakona o upravi ("Narodne novine" broj 16/78, 50/78, 29/85 i 48/85), koji se zakon ima primijeniti na ovaj spor, za materijalnu štetu koju organ uprave odnosno njegov radnik učini gradjaninu i drugim osobama svojim nezakonitim i nepravilnim radom u izvršenju službe, naknadit će odgovarajuća društveno politička zajednica.

S obzirom da iz navedenih utvrdjenja sudova ne proizlazi da je do odredjivanja rušenja kao i samog čina rušenja predmetnog objekta prouzrokovano bilo nezakonitim ili nepravilnim radom nadležnog organa tužene ili njegovog radnika, pa se zbog toga ukazuje ispravnim i navedeni zaključak nižestepenih sudova da u ovom slučaju ne postoji odgovornost tužene da tužitelju nadoknadi utuženu štetu zato jer nisu ispunjene navedene zakonske pretpostavke za njenu odgovornost.

Prema iznijetom proizlazi da se nižestepene presude temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava.

Iz navedenih razloga i iz razloga jer ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 14. ožujka 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.