IV Kž-47/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 47/09-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Ranka Marijana i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. L. D. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. al. 6. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama osum. L. D. i osum. B. C., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 24. travnja 2009. godine broj Kio-169/08-16 (Kv-88/09), u sjednici održanoj 3. studenog 2009. godine,

r i j e š i o j e:

I/ Odbacuje se žalba osum. L. D..

II/ Prihvaća se žalba osum. B. C., a u povodu njegove žalbe po službenoj dužnosti ukida se pobijano prvostupanjsko rješenje i u odnosu na osum. L. D., te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Puli prihvatio je istražni zahtjev općinskog državnog odvjetnika broj K-DO-873/08 od 10. prosinca 2008. godine protiv osum. L. D. i osum. B. C. zbog kaznenog djela zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. al. 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06 - u nastavku: KZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela osum. L. D. putem branitelja M. I., odvjetnika iz P., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i odbije istražni zahtjev. Protiv tog rješenja žalbu je podnio i osum. B. C. putem branitelja S. J., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije istražni zahtjev u odnosu na osumnjičenika, te podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

IV Kž 47/09-5

Žalba osum. L. D. je nedopuštena, a žalba osum. B. C. je osnovana.

U odnosu na točku I/ pobijanog rješenja

Naime, u konkretnoj situaciju u odnosu na osum. L. D. žalbu je podnio odvjetnik M.

I., koji nije bio ovlašten na podnošenje žalbe, budući u vrijeme donošenja pobijanog rješenja ovaj odvjetnik nije bio postupovno ovlašten zastupati osum. L. D.. Iz podataka u spisu proizlazi da odvjetnika M. I. osumnjičena nije angažirala kao branitelja, jer to ne proizlazi iz zapisnika o saslušanju kod istražnog suca (list 864). Osim toga, u spisu nije bilo niti punomoći izabranog branitelja. U takvoj situaciji pobijano rješenje je osum. L. D. primila 4. svibnja 2009. godine, a protekom žalbenog roka nije podnijela žalbu. Naknadno je prvostupanjski sud 22. svibnja 2009. godine dostavio rješenje branitelju M. I., iako iz podataka u spisu nije vidljivo da je upravo taj odvjetnik izabrani branitelj osumnjičene, a koji je rješenje primio 29. svibnja 2009. godine i protiv tog rješenja podnio žalbu.

Kako prilikom poduzimanja konkretne radnje nije imao ovlaštenja za podnošenje žalbe, jer iz naknadno dostavljene punomoći Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, kao drugostupanjskom sudu, proizlazi da je potpisana 30. listopada 2009. godine,dakle nakon proteka roka za žalbu, proizlazi da je žalbu podnijela osoba koja nije bila ovlaštena za podnošenje žalbe. Stoga je navedena žalba podnesena putem branitelja na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a odbačena kao nedopuštena. Žalbu je podnijela i osumnj. L. D. osobno 2. lipnja 2009. nakon proteka roka za žalbu pa je razvidno da je podnijeta i nepravodobno. U odnosu na točku II/ pobijanog rješenja

Sukladno odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - u nastavku: ZKP) istraga se pokreće protiv određene osobe kad postoji osnovana sumnja da je počinila kazneno djelo, dok prema odredbi čl. 188. st. 3. istog Zakona u istražnom zahtjevu se pored ostalog moraju naznačiti okolnosti iz kojih proizlazi osnovanost sumnje i postojeći dokazi.

U pobijanom rješenju kojim se prihvaća istražni zahtjev ističe se kako osnovanost sumnje da su osumnjičenici L. D. i B. C. počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, proizlazi iz rješenja Općine V. navedenih u istražnom zahtjevu, kojima je trgovačko društvo I. P. d.o.o. oslobođeno plaćanja komunalnog doprinosa s osnova udjela u dijelu troškova izgradnje komunalne infrastrukture u iznosu od 15,753.836,00 kn, potom iz elaborata procjene vrijednosti ulaganja u komunalnu infrastrukturu sačinjenog po vještaku F. K. od 9. listopada 2004. godine, iz kojeg proizlazi da je ukupna vrijednost radova 14,897.768,00 kn. U obrazloženju se navodi da su rješenja o utvrđivanju visine komunalnog doprinosa donijeta 10. veljače 1999. godine, da je ugovor o pravu građenja zaključen 20. siječnja 1999. godine, te da iz elaborata nije vidljivo koje cijene za procjenu ulaganja su korištene prilikom izrade elaborata.

Iz sadržaja obrazloženja pobijanog rješenja, međutim, ne može se utvrditi postojanje osnovane sumnje u odnosu na osum. B. C., jer rješenje ne sadrži razloge o ovoj odlučnoj činjenici.

IV Kž 47/09-5

Naime, osum. B. C. je ispitan kod istražnog suca (list 869) iskazao je da nema svojstvo odgovorne osobe, jer je dužnost donačelnika Općine V. obavljao volonterski, a priložio je i isprave (Statut Općine V. i Odluku o gospodarenju nekretninama) iste Općine radi provjere njegovih navoda. Iz dokumenata u spisu (preslike rješenja Općine V., te Ugovora, kao i ostale poslovne dokumentacije) proizlazi da je sve ugovore i rješenja potpisivala isključivo osum. L. D., dok osum. B. C. nije bio potpisnik rješenja i ugovora relevantnih za inkriminirane radnje.

O ovim okolnostima, međutim, prvostupanjski sud se uopće ne očituje, niti ih analizira, kao niti priložene dokaze, već samo segmentarno navodi neke od provedenih dokaza.

Prvostupanjski sud ocjenjuje temeljem podataka u spisu predmeta da je trgovačko društvo I. P. bilo oslobođeno od plaćanja komunalnog doprinosa na ime udjela u dijelu troškova izgradnje komunalne infrastrukture na česticama u vlasništvu Općine V., koje je temeljem ugovora o zakupu isto trgovačko društvo preuzelo u zakup.

Iz podataka zaključenog Ugovora o osnivanju prava građenja, proizlazi da je pravna osoba trgovačko društvo I. P. i preuzela obvezu izgradnje komunalne infrastrukture i uložila financijska sredstva, što potvrđuje dokumentacija u spisu.

Međutim, sporan je iznos vrijednosti tih ulaganja, a koju okolnost prvostupanjski sud samo paušalno navodi s obzirom na činjenicu da u spisu postoje dva oprečna nalaza i mišljenja građevinskih vještaka o visini ulaganja.

Također su u potpunosti izostali razlozi o osnovanosti sumnje u odnosu na odgovornost osum. B. C., ali i osum. L. D. za počinjenje kaznenog djela koje im se stavlja na teret, jer ova osnovanost sumnje ne može proizlaziti samo iz navedenih rješenja i dokumentacije u spisu predmeta.

Pozivanje prvostupanjskog suda samo na dokumentaciju koja se nalazi u spisu, bez analize i ocjene onih sadržaja te dokumentacije koji upućuju na okolnosti koje utemeljuju osnovano sumnju o postojanju kaznenog djela i osumnjičenikove odgovornosti za njegovo počinjenje, nije prihvatljiv način obrazlaganja rješenja o prihvaćanju istražnog zahtjeva.

Rješenje o provođenju istrage u konkretnom slučaju ne sadrži jasne i precizne razloge, kako u odnosu na osum. B. C., tako i u odnosu na osum. L. D. na temelju kojih je vijeće donijelo odluku, pa se stoga ne može ocijeniti niti osnovanost pobijanog rješenja.

Pored toga pobijanim rješenjem se uopće ne navode razlozi zbog kojih sud prvog stupnja nije prihvatio neslaganje istražnog suca s istražnim zahtjevom državnog odvjetnika, već bi iz sadržaja pobijanog rješenja proizlazilo upravo suprotno, da izvanraspravno vijeće prihvaća razloge koje je naveo istražni sudac, ali u svom rješenju ne daje argumente za suprotan zaključak koji proizlazi iz izreke pobijanog rješenja.

Na ovaj način pobijanim rješenjem je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, na koju ukazuje žalitelj B. C., a koja se sastoji u tome što u pobijanom rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama,a i oni koji su

IV Kž 47/09-5

navedeni proturječni su i nejasni, zbog čega Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nije u mogućnosti ocijeniti njegovu ispravnost, pa je to rješenje trebalo ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Kako je žalba osum. L. D. nedopuštena, to je u odnosu na nju postupano na temelju čl. 383. ZKP u svezi s čl. 399. ZKP. Naime, kako iz obrazloženja pobijanog rješenja nije vidljivo iz čega proistječe osnovana sumnja osum. B. C., a uvažavajući okolnost da se osumnjičenicima istražnim zahtjevom stavlja na teret da su inkriminirane radnje poduzimali zajedno i dogovorno, da treba razjasniti oprečne nalaze vještaka o visini spornih ulaganja, te da pobijano rješenje zapravo nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu na postojanje osnovane sumnje o počinjenju kaznenog djela, trebalo je i u odnosu na osum. L. D., ukinuti pobijano rješenje, sukladno čl. 383. ZKP u svezi s čl. 399. ZKP.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će nakon razmatranja spisa i ocjene do sada prikupljenih dokaza, kao i ocjene iskaza osum. B. C., donijeti odluku o istražnom zahtjevu državnog odvjetnika. U obrazloženju će navesti jasne i konkretne razloge zbog kojih ocjenjuje da u odnosu na pojedinog osumnjičenika postoji ili ne postoji osnovana sumnja u smislu odredbe čl. 187. st. 1. ZKP.

Slijedom iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP i čl. 383. ZKP u svezi s čl. 399. ZKP valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. studenog 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanda Janković, v.r.

Damir Kos, v.r.