Rev-2228/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2228/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Veseljka Šeparovića, Vladimira Drakulića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K.F. iz N., . ., koju zastupa punomoćnik S.S. -M., odvjetnik iz I. .., protiv tuženog Doma zdravlja J.A. . iz I.., . ., koje zastupaju punomoćnici T.T. i I.U., odvjetnici iz Z., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tuženog protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 23. veljače 1993.g. br. Gž 8125/1992-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu od 17. rujna 1991.g. br. P 206/91, u sjednici održanoj dana 8. rujna 1993.g.,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presude Okružnog suda u Zagrebu od 23. veljače 1993.g. br. Gž 8125/92 i Općinskog suda u Ivanić Gradu od 17. rujna 1991.g. br. P 206/91-10, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženog kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je presuđeno:

"Poništava se rješenje o udaljenju radnika iz Doma zdravlja, direktora Doma zdravlja J.A. .I.. broj 2131-048-244-1/91 od 28.III.1991.g.

Poništava se Odluka Disciplinske komisije br. 2131-048-244-4/91 od 8. travnja 1991.g. kojom je tužiteljici izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa.

Poništavaju se odluke Savjeta Doma zdravlja br. 2131-48-291-3/91 i br. 2131-048-291-1/91 od 26.IV.1991.g.

Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana vrati tužiteljicu na poslove i radne zadatke čistačice u Zdravstvenoj stanici K., Doma zdravlja J.A. .I.., te da naknadi trošak tužiteljici u iznosu od 10.400,00 din. u roku od 15 dana."

Protiv presude suda drugog stupnja tuženi je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se presude nižeg stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz nadoknadu troškova revizije.

U odgovoru na reviziju tužiteljica pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana i potvrde presude sudova nižega stupnja.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije dostavilo svoje izjašnjenje.

Revizija je osnovana.

Pobijanim odlukama tuženog tužiteljica je privremeno udaljena iz radne organizacije tuženog zbog teže povrede radne dužnosti, a potom joj je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa kod tuženog zbog teže povrede radne dužnosti.

U navedenim odlukama su navedene povrede radnih dužnosti od kojih su sudovi nižeg stupnja ocijenili da - što je tužiteljica dana 3. ožujka 1991.g. prije završetka rada ostavila otključana ulazna vrata, ulaz za zdravu djecu Dječjeg dispanzera Zdravstvene stanice u K., dana 21. ožujka 1991.g. ostavila otvoren prozor na hodniku Dječjeg dispanzera Zdravstvene stanice K., ne čine težu povredu radne dužnosti s obzirom da je tuženi reagirao na te povrede rješenjem o udaljenju iz Doma zdravlja od 28. ožujka 1991.g. a nakon što tužiteljica 26. ožujka 1991.g. nije očistila nužnik prema nalogu glavne sestre Zdravstvene stanice K., Š.M..

Stoga je sud prvog stupnja ocijenio, da nije bilo mjesta donošenju rješenja o udaljenju radnika iz Doma zdravlja u smislu odredaba čl. 69. st. 1. toč. 1. i čl. 70. st. 3. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", broj 19/90).

Sud prvog stupnja je nadalje utvrdio, da je Disciplinska komisija tuženog zasjedala u sastavu od šest članova i da je odluku o prestanku radnog odnosa tužiteljici donijela jednoglasno. Sud prvog stupnja, s obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje ocijenio je, da odluka Disciplinske komisije nije pravno valjana u smislu odredbe čl. 60. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91) budući da sastav komisije mora biti unaprijed poznat i komisija mora zasjedati u neparnom sastavu radi eventualne podjele prilikom glasovanja pa da je na taj način disciplinska komisija učinila bitnu povredu odredaba disciplinskog postupka i da stoga odluka tuženog nije donesena na zakonit način.

Navedeni zaključak suda prvog stupnja prihvatio je i sud drugog stupnja.

Osnovano se prigovara u reviziji, da je pogrešan zaključak sudova nižeg stupnja o bitnoj povredi odredaba disciplinskog postupka s obzirom da je od propisanih sedam članova disciplinske komisije prisustvovalo šest članova i da su odluku donijeli jednoglasno. Dakle, nije povređena odredba čl. 60. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa u kojoj je propisano da disciplinska komisija mora zasjedati u sastavu od najmanje tri člana, a kako nije došlo do podjele glasova između članova, odluka je donesena većinom glasova.

Sud drugog stupnja pogrešno smatra, da je ovlaštenje suda da ocjenjuje težinu izrečene mjere za učinjene povrede radne dužnosti, kada navodi u obrazloženju svoje odluke da je tužiteljici trebalo izreći blažu disciplinsku mjeru, već je sud ovlašten da ispituje da li je pobijana odluka donesena u skladu sa zakonskim odredbama i odredbama općeg akta tuženog.

Sudovi nižeg stupnja učinili su bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZPP) kada u obrazloženju svojih odluka nisu naveli razloge za povredu radne dužnosti za koju se tereti tužiteljica a koja nije bila razlog za udaljenje tužiteljice iz Doma zdravlja, tj. kako se u odlukama tuženog navodi za treću povredu radne dužnosti povodom koje je i uslijedio odgovarajući postupak protiv tužiteljice.

Stoga je valjalo ukinute presude nižeg stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U nastavku postupka sud prvog stupnja otklonit će nedostatke koji su doveli do naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, raspravit će sporne okolnosti (po potrebi izvesti dokaze na okolnosti učinjenih povreda radne dužnosti), a potom će donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu i o parničnom trošku u cijelosti.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja (čl. 394. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 8. rujna 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.