Revr-1921/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1921/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Đure Sesse i Mirjane Magud, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. L. iz K., zastupanog po punomoćniku L. D., odvjetniku iz Z., protiv tuženika P. d.d. K., radi poništenja sporazuma i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-131/2009 od 9. srpnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini broj P-290/07 od 7. listopada 2008., u sjednici održanoj 12. svibnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio pod 1. da se utvrdi da je odluka o otkazu Ugovora o radu broj OD-103/07 od 13. ožujka 2007. zakonita, a u toč. 2. da se poništi u cijelosti sporazum sklopljen između tužitelja i tuženika 15. ožujka 2007. jer da je suprotan Odluci o otkazu ugovora o radu iz toč. 1.

Ujedno je odbijen i tužbeni zahtjev iz toč. 3., kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 124.058,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2007. pa do isplate, u roku od 8 dana, kao i sa zahtjevom za naknadu mu parničnog troška u toč. 4.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana, pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelj da mu tuženik naknadi troškove pravnog lijeka.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, pa se poziva na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predlaže da se revizija prihvati i nižestupanjske presude preinače na način da se prihvati tužbeni zahtjev i tuženiku naloži plaćanje troškova postupka, zajedno i sa troškom revizije.

U odgovoru na reviziju tuženik se reviziji usprotivio smatrajući ju neosnovanom, pa je predložio da se ona odbije.

Revizija nije osnovana.

Ovaj je revizijski sud ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi iz čl. 392.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i dr. – dalje ZPP) u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u okviru određeno navedenih revizijskih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Ispitujući na takav način pobijanu presudu, ne nalazi se da bi u njenom donošenju bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a i materijalno pravo je u postupku pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu Odlukom broj OD-103/07 od 13. ožujka 2007., a da su stranke nakon toga zaključile sporazum 15. ožujka 2007. kojim se tužitelj odrekao otkaznog roka i suglasio se da mu radni odnos prestane s danom 15. ožujka 2007. Istim sporazumom stranke su se sporazumjele i glede ostalih potraživanja tužitelja i po osnovi otpremnine, koja je tužitelju isplaćena temeljem navedenog sporazuma,

- utvrđeno je da navedeni sporazum predstavlja slobodno izraženu volju stranaka i da ne trpi od nikakvih razloga pobojnosti, niti eventualno razloga ništavosti (čl. 330. i čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje ZOO).

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

Revizijskim navodima takva odluka suda nije dovedena u sumnju.

Temeljem odredbe čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 137/04 – Pročišćeni tekst – dalje ZR), radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava, a ako poslodavac njegovom zahtjevu ne udovolji, može zatražiti i sudsku zaštitu temeljem ispunjenja pretpostavki iz te zakonske odredbe.

U konkretnom slučaju tužitelj ne smatra da mu je otkazom ugovora o radu povrijeđeno neko pravo iz radnog odnosa. On smatra da su njegova prava povrijeđena zaključenim sporazumom stranaka koje je uslijedilo nakon otkaza.

Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da su se stranke, nakon otkaza ugovora o radu (nakon što je tužitelj bio upoznat s otkazom), mogle sporazumjeti o učincima tog otkaza, pa tako dogovoriti se i o otkaznim rokovima i visini otpremnine, kako su to i učinile navedenim sporazumom za koji je utvrđeno da ne trpi od nikakvih razloga pobojnosti jer je utvrđeno da je predstavljao slobodno izraženu volju stranaka glede onih pitanja koja su bila predmetom sporazuma.

U takvoj situaciji za stranku ne postoje ograničenja glede međusobnog dogovaranja, pa nema zato više mjesta primjeni instituta najpovoljnijeg prava iz čl. 12. ZR. Slijedom onog što tužitelj osporava u ovom postupku s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev, po kojem su sudovi pravilno odlučili, nije od odlučne važnosti za presuđenje po kojoj je osnovi radni odnos tužitelju prestao.

Slijedom svega navedenog, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti i u svemu odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 12. svibnja 2010.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.