Revr-1812/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1812/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Jalšovečki, Đure Sesse i Mirjane Magud, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz V., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-477/09-2 od 14. srpnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1480/08-6 od 25. veljače 2009., u sjednici održanoj 27. listopada 2010.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija tuženice, te se preinačuju presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-477/09-2 od 14. srpnja 2009. i Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-1480/08-6 od 25. veljače 2009. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, da tužitelju K. M. isplati iznos od 915,00 kuna (devetstopetnaest kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 14% godišnje tekućom od 28. veljače 2008.g. pa do isplate, te naknaditi tužitelju trošak prouzročen ovim parničnim postupkom u iznosu od 915,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja 25. veljače 2009.g. pa do isplate, a u slučaju promjene eskontne stope HNB, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena, sve do isplate, a sve to u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.187,50 kn, u roku od 8 dana.

III. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 915,00 kn spp iz naslova troškova zastupanja tužitelja po odvjetniku u postupku za mirno rješenje spora (naplata poreza i obveznih doprinosa iz plaće) pred nadležnim Državnim odvjetništvom prema odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 84/08 – dalje: ZPP).

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju po čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog rješenja materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, a to je:

- pripada li stranci pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku povodom prijedloga za mirno rješenje spora podnesenog prema odredbi čl. 186.a ZPP-a, a u vezi s čl. 151. ZPP-a u slučaju kada je zahtjev dobrovoljno ispunjen, te nije ni došlo do pokretanja parničnog postupka, a zahtjev se odnosio na isplatu poreza i obveznih doprinosa iz plaće.

U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio da se ista odbije.

Revizija je osnovana.

U postupku je utvrđeno:

- da su stranke kod Općinskog suda u Varaždinu 26. studenoga 2004.. sklopile sudsku nagodbu broj P-1530/074 radi isplate iznosa s osnova naknade za prekovremeni rad, te rad subotom i nedjeljom u neto iznosu od 22.431,00 kn s pripadajućim kamatama i parničnog troška u iznosu od 6.173,20 kn koji iznos je tužitelju isplaćen,

- da je tužitelj po punomoćniku 11. svibnja 2007. uputio nadležnom Državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora tražeći da mu tuženica uplati iznose obveznog doprinosa, te poreza i prireza na navedeni neto iznos na razliku plaće od 22.431,00 kn, te da je tuženica izvršila obračun i uplatu zatraženih poreza, prireza i doprinosa 30. kolovoza 2007.,

- da je zahtjev za mirno rješenje spora od 11. svibnja 2007. sastavio punomoćnik tužitelja, a trošak sastava tog zahtjeva iznosio je 915,00 kn koji iznos tuženica nije tužitelju platila, pa ga tužitelj potražuje u ovom postupku.

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem da je utuženi trošak postupka za mirno rješavanje spora opravdan, jer da je tuženica na temelju čl. 66. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja ("Narodne novine", broj 147/02, 175/03 i 177/04) bila dužna doprinos obračunavati prilikom obračuna plaće, a odredbom čl. 33. tada važećeg Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 127/00) bilo je propisano da se predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate, pa su sudovi sukladno tbr. 28. Tarife o nagradama i naknadi za troškove zastupanja po odvjetniku ("Narodne novine", broj 9/94 – dalje: OT) tužitelju dosudili zatraženi iznos. Zauzeto pravno stajalište po mišljenju ovog suda je pogrešno.

Temeljem čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine zahtjevi učinjeni u tijeku ili povodom postupka, a prema tbr. 28. OT odvjetniku pripada naknada i nagrada za navedene radnje poduzete prije sudskog postupka.

U konkretnoj pravnoj stvari se radi o potraživanju naknade za sastav prijedloga za mirno rješenje spora po odvjetniku, radi naplate poreza, prireza i obveznih doprinosa na odgovarajuće račune predviđene u tu namjenu podnijetom državnom odvjetništvu u smislu čl. 186.a ZPP-a.

Prema odredbi čl. 86. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja ("Narodne novine", broj 147/02, 175/03 i 177/04 – dalje: Zakon o doprinosima) naplata u slučaju neplaćanja doprinosa u propisanim rokovima, postupak povratka iznosa doprinosa plaćenih bez pravne osnove, jamstva, nadzor zakonitosti obračunavanja i plaćanja, žalbeni postupak, otpis nenaplaćenih doprinosa i odgoda plaćanja provodi se na način propisan Općim poreznim zakonom ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01 i 150/02 – dalje: OPZ). Prema čl. 83. st. 1. Zakona o doprinosima rješenje o mjesečnom iznosu osnovice i doprinosa donosi Porezna uprava na temelju podataka o stjecanju svojstva osiguranika što ga utvrđuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (HZMO) i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO). OPZ u čl. 1. regulira da se tim zakonom uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i javnim davanjima, a u čl. 2. st. 1. OPZ-a određuje se da su javna davanja između ostalog porezi i doprinosi.

Dakle, Porezna uprava je nadležna u upravnom postupku za naplatu doprinosa iz plaće i poreza na dohodak uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju, porez i prirez.

Pogrešno smatraju nižestupanjski sudovi, kao i tužitelj da je nakon donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 114/03 – dalje: ZIDZR) kada je u čl. 22. izmijenjena odredba čl. 83. st. 5. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01 i 82/01 – dalje: ZR) kojim je određeno da je plaća u smislu ZR-a plaća u bruto iznosu, potraživanje doprinosa i poreza u sudskoj nadležnosti. Navedenom izmjenom kao i kasnije čl. 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 85/05) koji je dopunio ZPP čl. 433.a propisana je mogućnost da radnik potražuje u sudskom postupku bruto plaću ali ne i da nakon što je radnik ostvario potraživanje neto plaće (kao što je slučaj u ovom postupku) da traži uplatu poreza i doprinosa od poslodavca na račune nadležnih tijela. Takva potraživanja su po pravnom shvaćanju ovog suda, a obzirom na odredbe Zakona o doprinosima i OPZ u nadležnosti upravnih tijela i koji su nadležni za njihovo utvrđivanje, naplatu, te na taj način i zaštitu prava radnika.

Stoga su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su tužitelju priznali trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora sukladno odredbi čl. 151. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi tbr. 28. OT, jer iznos od 915,00 kn koji je tužitelj utužio nije nastao kao izdatak u tijeku ili povodom postupka, jer se zatraženi iznos ne može dosuditi kao trošak ovisno o ishodu spora, jer tog spora nije ni bilo.

Riječ je o potpuno samostalnom tužbenom zahtjevu (koji čini predmet spora), pa je valjalo temeljem čl. 395. st. 1. ZPP-a prihvatiti reviziju tuženice, preinačiti nižestupanjske presude, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan (toč. I. izreke presude).

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a, te je tuženiku priznat zatraženi i opravdani trošak, odgovora na tužbu, zastupanja na ročištu 25. veljače 2009., trošak žalbe i trošak revizije u ukupnom iznosu od 1.187,50 kn (toč. II. izreke presude).

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer taj trošak nije bio nužan u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (toč. III. izreke).

U Zagrebu, 27. listopada 2010.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.