Rev-2301/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2301/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U DA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Š. protiv tuženika A. K., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 1. prosinca 1999. godine broj Gž-1097/99-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 10. rujna 1991. godine broj P-92/91-16, u sjednici održanoj dana 22. veljače 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Karlovcu od 10. rujna 1991. godine broj P-92/91-16 suđeno je:

"Odbija se tužitelj Š.M. iz K. …, s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Poništava se odluka disciplinske komisije tuženog broj 01-5-62/90 od 29.8.1990. godine i komisije za žalbe i prigovor broj 01-7-213/90 od 5.10.1990. godine."

Presudom Županijskog suda u Karlovcu od 1. prosinca 1999. godine broj Gž-1097/99-2 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 10. rujna 1991. godine broj P-92/91-16.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i ukinu nižestupanjske presude te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).

Nisu osnovani ni prigovori u pogledu provedenih dokaza, jer je prvostupanjski sud bio ovlašten na temelju odredbe čl. 8. ZPP ocjenu provedenih dokaza vršiti po slobodnoj ocjeni i u ocjeni dokaza nije vezan u tome pravcu da je unaprijed određeno značenje i snaga odnosno vrijednost i vjerodostojnost pojedinih dokaza tako da sudac prema navedenoj zakonskoj odredbi slobodno donosi odluku o tome koliko je jedan dokaz uspio ili nije i koja je činjenica dokazana.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj proglašen odgovornim zbog toga što 17. travnja 1990. godine po završetku linije nije prešao preko grabe s vozilom, radi pregleda, i time počinio povredu radne obveze iz čl. 168. toč. 3. Pravilnika o radnim odnosima i odgovornosti radnika u udruženom radu, te da mu je temeljem odredbe čl. 169. istog Pravilnika izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa, da je tužitelju više puta izricana disciplinska mjera za identične povrede pa mu je izrečena i mjera prestanka radnog odnosa uz uvjet od dvanaest mjeseci.

Budući da je radnički savjet tuženika na sjednici od 21. ožujka 1989. godine usvojio uputstvo o načinu prijema i pregleda vozila prilikom izlaska i ulaska, a utvrđeno da tužitelj 17. travnja 1990. godine nije postupio u skladu s navedenim uputstvom, pravilan je po ocjeni ovog revizijskog suda zaključak nižestupanjskih sudova da je tužitelj počinio težu povredu radne obveze iz čl. 168. st. 3. Pravilnika tužene, te da je u skladu s odredbom čl. 169. pravilno tužitelju izrečena mjera prestanka radnog odnosa imajući u vidu i to da je i ranije počinio istovjetnu povredu radnih obveza i bila mu izrečena mjera prestanka radnog odnosa odgođena na dvanaest mjeseci.

Neosnovano tužitelj u reviziji navodi da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, jer se revizija zbog tih razloga ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 22. veljače 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.