I Kž-Us-22/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 22/15-4

REPUBLIKA HRVATSKA

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1., 2. i 4. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2015. broj KOV-US-2/15, u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2015.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se utvrđuje da su ispunjeni zakonski uvjeti za podizanje optužnice pa se optužnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj: K-US-126/12 od 19. siječnja 2015., protiv okrivljenog M. M. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1., 2. i 4. i drugih Kaznenog zakona vraća optužnom vijeću na daljnje postupanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 344. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/12. - dalje u tekstu: ZKP/08), odbačena je optužnica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) od 19. siječnja 2015. broj K-US-126/12 podnesena protiv okrivljenog M. M., okrivljenog I. Š., okrivljenog N. G. i okrivljenog I. Z., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavak 1. točka 4. u vezi s člankom 190. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11), a protiv okrivljenog I. Z., okrivljenog E. M., okrivljenog M. Š. i okrivljenog D. M., zbog kaznenog djela iz članka 328. stavak 1., 2. i 4. KZ/11.

I Kž-Us 22/15-4

Protiv tog rješenja žalbu je podnio USKOK, bez navođenja žalbenih osnova, predloživši „da Vrhovni sud pobijano rješenje ukine i predmet vrati predsjedniku optužnog vijeća na daljnje postupanje“.

Sukladno članku 474. stavak 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba je osnovana.

Predsjednik optužnog vijeća odbacio je optužnicu smatrajući da nisu ispunjeni zakonski uvjeti jer je USKOK „propustio … nakon stupanja na nagu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o kaznenom postupku … od 15. prosinca 2013. … donijeti rješenje o provođenju istrage [pa] su na takav način povrijeđena prava obrane okrivljenih na djelotvoran pravni lijek tijekom istrage, a prije podizanja optužnice“.

Pravno polazište pobijanog rješenja je pogrešno. Članak 344. stavak 1. točka 2. ZKP/08 jasno određuje koji je opseg ispitivanja ispunjena zakonskih uvjeta za podizanje optužnice. Radi se o uvjetima iz članka 341. i iz članka 356. stavak 3. ZKP/08. Članak 341. ZKP/08 određuje da optužnicu podiže državni odvjetnik, kada je može podnijeti bez provođenja istrage te da okrivljenik mora biti ispitan prije podizanja optužnice, osim ako je predloženo suđenje u odsutnosti. Članak 356. stavak 3. ZKP/08 određuje državnom odvjetniku rokove za postupanje ako vijeće nije potvrdilo optužnicu u cijelosti ili dijelu. Dakle, prethodno ispitivanje predsjednika vijeća u odnosu na to jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za podizanje optužnice ograničeno je na navedene zakonske uvjete, a ne neke druge. Tek ako nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 344. stavak 1. točka 2. ZKP/08, predsjednik optužnog vijeća ovlašten je odbaciti optužnicu na temelju članka 344. stavak 2. ZKP/08, zbog neispunjenja navedenih zakonskih uvjeta. Ovdje predsjednik vijeća uopće nije ispitivao postojanje tih zakonom određenih uvjeta za podizanje optužnice već se upustio u pravnu raščlambu koja je ovdje nepotrebna pa je izašao izvan opsega ispitivanja ispunjena zakonskih uvjeta za podizanje optužnice.

Nadalje, u konkretnoj situaciji istraga je bila dovršena, a optužnica povučena. Zdravorazumski i pravno je logično da nije potrebno donositi rješenje da će se provesti istraga nakon što je ona dovršena. Tijekom trajanja istrage okrivljenici su imali na raspolaganju sve pravne lijekove koji su tada bili na snazi, a prema stanju spisa su ih i koristili. Na to pravilno ukazuje žalitelj pa je pogrešno razmatranje u pobijanom rješenju da su okrivljenicima „povrijeđena prava obrane okrivljenih na djelotvoran pravnih lijek tijekom istrage“. Osim toga, već je navedeno da ispitivanje postoje li zakonski uvjeti za podizanje optužnice u sebi ne uključuje ispitivanje jesu li okrivljenici imali tijekom istrage pravo na djelotvoran pravni lijek jer ispitivanje tih okolnosti nije predviđeno u članku 341. stavak 1. točka 2. ZKP/08.

Nadalje, žalitelj pravilno ukazuje na pogrešno utvrđenje predsjednika optužnog vijeća prema kojem se „istraga de facto nastavila“. Naime, nakon povlačenja optužnica, a prema stanju spisa, nije poduzeta niti jedna radnja koja je u zakonu određena kao dokazna radnja u člancima 240. do 340. ZKP/08.

Prema tome, predsjednik optužnog vijeća je donoseći pobijano rješenje postupio i odlučio pogrešno jer je izašao izvan opsega ispitivanja ispunjena zakonskih uvjeta za

I Kž-Us 22/15-4

podizanje optužnice, jer u konkretnoj situaciji državni odvjetnik nije trebao donijeti rješenje o provođenju istrage (koja je bila dovršena) i zato što istraga de facto nije nastavljena.

S obzirom na to, pobijano rješenje je trebalo ukinuti, utvrditi da su ispunjeni zakonski uvjeti za podizanje optužnice koju je trebalo vratiti optužnom vijeću na daljnje postupanje. Stoga je, na temelju članka 494. stavak 3. točka 3. ZKP/08 odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 17. veljače 2015.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.