I Kž-369/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 369/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice i Primorac Vladimira kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. L.T. zbog krivičnog djela iz čl. 162. st. 4. KZRH (sada čl. 155.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Vojnog suda u Osijeku od 5. ožujka 1994. K-1593/92, u sjednici održanoj 24. ožujka 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske L.I.,

p r e s u d i o j e :

Uvažava se žalba opt. L.T., te se pobijana presuda preinačuje u odluci o kazni i optuženik za krivično djelo zbog kojeg je tom presudom oglašen krivim po čl. 155. st. 4. KZRH primjenom čl. 38. toč. 2. i 39. st. 1. toč. 3. OKZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Vojnog suda u Osijeku, kao suda prvog stupnja, oglašen je opt. L.T. krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude počinio teško djelo protiv opće sigurnosti iz čl. 155. st. 4. u vezi sa čl. 146. st. 1. i 4. KZRH po kojem je propisu osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Protiv te presude optuženik je po svom branitelju R.N. podnio žalbu zbog odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske na temelju čl. 360. st. 2. ZKP, vraćajući spise, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada ističe da je sud prvoga stupnja neosnovano našao postojanje otegotnih okolnosti u smislu čl. 37. OKZRH. To što je optuženik neposredno nakon tragičnog događaja do kojeg je došlo uslijed njegovog nehatnog postupanja odbacio pištolj -olovku kojim je djelo počinjeno ne može se u konkretnom slučaju cijeniti kao neprimjereno držanje optuženika u tijeku krivičnog postupka, to pogotovo što se nije radilo o pokušaju izbjegavanja odgovornosti, uklanjanjem predmeta izvršenja djela, već o spontanom postupku, očito, uslijed straha. Djelo je, naime, počinjeno pred svjedocima i optuženik nije poricao način svoga postupanja. Ni činjenica da optuženik nije ostvario kontakt s obitelji pok. S. s kojim je optuženik bio u dobrim odnosima, jer su iz istoga mjesta, a ujedno su se zajedno i borili u istoj postrojbi HV, nije se bez daljnjega mogla ocijeniti kao otegotna okolnost. Pogotovo se takvom okolnosti nije mogla optuženiku cijeniti činjenica da je u to vrijeme supruga pok. oštećenika bila trudna, te da je oko šest mjeseci nakon događaja rodila dijete.

Olakotne okolnosti sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio, ali ih nije u dovoljnoj mjeri vrednovao. Ovaj sud drugog stupnja ocjenjuje da utvrđene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti imaju značenje osobito olakotnih okolnosti. Ne samo da je obitelj optuženika u ovom ratu ostala bez kuće i imovine već se optuženik, iako otac troje maloljetne djece, uključio u obrambeni rat te je gotovo od početka u njemu aktivno sudjelovao.

Međutim, sa stajališta postizanja svrhe kažnjavanja i to prvenstveno one generalno preventivne, dakle utjecaja na razvijanje društvene odgovornosti i discipline građana, nužno je radi krivičnopravne zaštite prema optuženiku primijeniti kaznu. Ne radi se o izoliranom događaju već o jednom od mnogih u kojima zbog nedovoljne discipline i prvenstveno alkoholiziranosti dolazi do ovakovih i sličnih tragičnih događaja. Ovaj sud je ocijenio da će se kaznom zatvora u trajanju od osam mjeseci postići svrha kažnjavanja.

Stoga je na temelju čl. 377. st. 1. ZKP trebalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 24. ožujka 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Drakulić Milena v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)