I Kž-694/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-694/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv mlađeg punoljetnika opt. J. T. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 4. svibnja 2010. god. br. K-22/10-26, u sjednici održanoj 2. rujna 2010. god., saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, Jasminu Dolmagić,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se žalba mlađeg punoljetnika J. T., preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kaznenim sankcijama, te se:

a) na temelju čl. 27. st. 1. i 2. te čl. 11. st. 1. i 4. Zakona o sudovima za mladež (u daljnjem tekstu: ZSM) mlađem punoljetniku J. T. izriče

PRIDRŽAJ IZRICANJA MALOLJETNIČKOG ZATVORA

time da mu isti može biti naknadno izrečen, ako za vrijeme od dvije godine počini novo kazneno djelo, u koju kaznu mu se za slučaj opoziva pridržaja uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 19. veljače do 25. veljače 2010. god.,

te odgojna mjera

POJAČANE BRIGE I NADZORA

b) na temelju čl. 85 . ZSM mlađem punoljetniku J. T. izriču se posebne obveze iz čl. 9. st.2. toč.3. , 5. i 10. ZSM.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku, proglašen je krivim mlađi punoljetnik opt. J. T., zbog počinjenja dva kaznena djela razbojništva i to jedno kazneno djelo kvalificirano iz čl. 218. st. 2. KZ, a drugo kazneno djelo kvalificirano iz čl. 218. st. 1. KZ te je na temelju istog zakonskog propisa, uz primjenu čl. 109. st. 1. i čl. 24. st. 1. ZSM, osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 19. veljače do 25. veljače 2010. god.

Temeljem čl. 82. KZ od mlađeg punoljetnika opt. J. T. oduzima se imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 700,00 kuna ostvarene kaznenim djelom pod toč.1. izreke presude, te iznosa od 2.975,40 kuna ostvarenih kaznenim djelom iz toč. 2. izreke presude.

Temeljem čl. 132. st. Zakona o kaznenom postupku optuženik je obvezan na isplatu ošt. „P.-T.“ d.o.o iz Đ. iznosa od 2.975,40.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku optuženik se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv presude žali se mlađi punoljetnik opt. J. T. osobno, zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne uvjetna osuda.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon razgledavanja spisa u smislu odredbe čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske svojim dopisom od 20. kolovoza 2010. god. br. KŽ- DO-1456/10, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba je osnovana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 379. st. 1 toč. 1. i 2. ZKP, te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odnosno da bi bio povrijeđen zakon na štetu optuženika.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prema njemu primijenjena prestroga kaznenopravna sankcija u vidu izricanja kazne maloljetničkog zatvora u trajanju od jedne godine.

Kod takve ocjene, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, imao je u vidu podatak da je optuženik u vrijeme počinjenja djela tek navršio osamnaest godina, a sama kaznena djela u velikoj mjeri su odraz životne dobi počinitelja kao i onih okolnosti koje se odnose na njegovu osobnost kako to proizlazi iz podataka Centra za socijalnu skrb u Đakovu. Osim toga učenik je, prosječnih intelektualnih sposobnosti za svoju dob, emocionalno i socijalno nezrela mlada osoba, ali svjestan ozbiljnosti počinjenog djela s izraženim kajanjem. Stoga se prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ukazuje svrha izricanja navedene kazneno pravne sankcije, a unutar opće svrhe izricanja sankcija može se ostvariti i izricanjem pridržaja kazne maloljetničkog zatvora, jer se već izricanjem krivnje, uz prijetnju naknadnog izricanja kazne može mlađeg punoljetnika odvratiti od činjenja novih kaznenih djela.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, mlađem punoljetniku trebalo je izreći i mjeru pojačane brige i nadzora, jer je izostala očekivana potpora roditelja, zbog čega je trebalo poduzeti i trajnije mjere odgoja uz brigu i nadzor stručne službe kako bi se moglo utjecati na njegovu osobnost i ponašanje, a isto tako i posebne obveze koje će mlađem punoljetniku biti od utjecaja na njegovo školovanje i daljnje ponašanje.

Stoga je trebalo prihvatiti žalbu optuženika, te na temelju čl. 390. st. 1. ZKP preinačiti prvostupanjsku presudu kako je to odlučeno u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 2. rujna 2010. god.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.