Legislator Case Law & Legislation
II Kž-163/2015-4 AI generated

II Kž-163/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number II Kž-163/2015-4
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Š. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi optuženog D. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 7. travnja 2015. broj K-Ov-6/15, o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka, u sjednici održanoj 29. travnja 2015.

Legislator headnote

AI generated

II Kž-163/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: i pusti ga se na slobodu, podredno da se ukine pobijano rješenje te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 163/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i mr. sc. Branka Brkića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. Š. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi optuženog D. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 7. travnja 2015. broj K-Ov-6/15, o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka, u sjednici održanoj 29. travnja 2015.

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog D. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu, nakon donošenja nepravomoćne presude na temelju sporazuma stranaka, kojom je optuženom A. Š. zbog šest kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12., dalje u tekstu: KZ/11) i tri kaznena djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11, na temelju članka 51. KZ/11 i uz primjenu članka 105. stavka 1., članka 7. stavka 1. točke 7. i članka 16. stavaka 1. i 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj 84/11., 143/12. i 148/13., dalje u tekstu: ZSM) izrečena odgojna mjera upućivanja u Odgojni zavod, a optuženom D. F. su za svako od dva kaznena djela iz članka 230. stavka 2. KZ/11 utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci uz primjenu članka 48. stavka 3. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11 te je taj optuženi, uz primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, a na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11 optuženom D. F. izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 6 (šest) mjeseci i isti se ima izvršiti, a ostatak izrečene kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik za vrijeme od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. Š. i optuženog D. F. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. F., po branitelju J. F., odvjetniku iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor

II Kž 163/15-4

i pusti ga se na slobodu, podredno da se ukine pobijano rješenje te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

U žalbi optuženi D. F. ne osporava postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 već ističe da pobijano rješenje ne sadrži razloge u odnosu na načelo razmjernosti propisano člankom 122. stavkom 2. ZKP/08. Time zapravo upire na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, u čemu nije u pravu jer pobijano rješenje sadrži sve bitne sastojke propisane odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08, a razlozi koji su izneseni su valjano i dostatno obrazloženi. Prema tome, iako je sud prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dužan voditi računa o odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08, izostanak razloga koji se odnose na ocjenu načela razmjernosti samo po sebi ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Protivno daljnjim žalbenim navodima o povredi načela razmjernosti, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Naime, optuženik je nepravomoćnom presudom donesenom na temelju sporazuma stranaka osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju dvije godine, a na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci i isti se ima izvršiti, a ostatak izrečene kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik za vrijeme od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Stoga imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene jedinstvene kazne zatvora optuženiku u trajanju dvije godine, to načelo za sada nije ugroženo.

Međutim, prvostupanjskom sudu svakako treba ukazati da optuženik u istražnom zatvoru može najdulje boraviti do isteka neuvjetovanog dijela kazne u trajanju šest mjeseci čije izvršenje mu je određeno nepravomoćnom presudom donesenom na temelju sporazuma stranaka, nakon čega ga je, istekom te kazne, dužan pustiti ga na slobodu.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 29. travnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Damir Kos, v.r.