Revr-128/2016-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 128/16-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. D. iz K. K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. F., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica Z. ... iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. D. i odvjetnicima iz odvjetničkog društva D. i p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu i vraćanja na radno mjesto, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-340/15 od 12. studenog 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4395/14-20 od 28. kolovoza 2015., u sjednici održanoj 5. prosinca 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se dopuna tužiteljeve revizije od 21. lipnja 2016. kao nepravodobna.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u točki I/1. do I/2. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđuje da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu tužiteljevog ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od 13. lipnja 2014. te odluka tuženika kojom se ne udovoljava zahtjevu za zaštitu prava radnika od 8. srpnja 2014., kao i da se tužitelja, vrati na posao, na radno mjesto skladištara. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP). Reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji se uvodno tvrdi da je podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, međutim, u sadržaju revizije nigdje nisu određeno navedeni i obrazloženi razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zato ovi revizijski razlozi nisu uzeti u obzir.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu i zahtjev za vraćanje na posao na prijašnje radno mjesto.

U prvostupanjskom je postupku utvrđeno da je tužitelj dostavio tuženiku nevjerodostojnu svjedodžbu o završenom ispitu Elektrostrojarske obrtničke škole iz Z., prema kojoj je naknadnim obrazovanjem stekao srednju stručnu spremu koja je bila uvjet za sklapanje ugovora o radu.

Naime, u postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da navedena obrtnička škola nije izdala svjedodžbu na koju se poziva tužitelj, kao i da u evidenciji u matičnim knjigama obrazovanja odraslih i registrima nema podataka da bi tužitelj bio učenik te škole, kao ni podataka da bi polagao završni ispit, a podaci o njegovom obrazovanju upisani su u matičnu knjigu od red. broja ... do red. broja ... koja je cijela nevjerodostojna, pa je tako nevjerodostojan i upis pod matičnim brojem ... s tužiteljevim podacima. Osim toga, obrazac matične knjige ... više se nije koristio u razdoblju u kojem je uvedeno da je tužitelj navodno upisan u odnosnu školu, s tim da je u navedeno matičnu knjigu upisano da je tužitelj završio samo prvi razred i da mu je izdana svjedodžba prvog razreda, te niti potpis voditelja koji je unio ocjene u knjigu nije vjerodostojan potpisu tadašnjeg voditelja (I. V.), dok podataka o završenom drugom i trećem razredu škole u navedenoj knjizi nema, kao ni podataka o završnom ispitu niti o predmetnoj svjedodžbi s oznakom Klase: 602-03/07-15/49 Urbroj: 251- 301-01-07-01 od 6. srpnja 2007.

Nižestupanjski sudovi su ocijenili da ponašanje tužitelja, koji je svjesno predočio poslodavcu nevjerodostojnu svjedodžbu i doveo ga u zabludu o tome da posjeduje stručna znanja (koja nema), predstavlja tešku povredu radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć, budući da je time narušen odnos povjerenja između poslodavca i radnika kao osnovni preduvjet realizacije preuzetih obveza iz ugovora o radu.

Odgovarajući na žalbene navode tužitelja o tome da je svjedodžba o završenom ispitu navedene škole javna isprava, drugostupanjski sud ističe da navedena svjedodžba, u situaciji u kojoj odnosna škola negira njezinu vjerodostojnost pozivajući se na stanje svoje evidencije, više ne može uživati predmnijevu istinitosti i točnosti. Pritom, navodi da za meritum ovog spora nije od značaja je li u radnjama tužitelja ima obilježja kaznenih djela već je li tužitelj iskoristio krivotvorenu svjedodžbu prilikom zaključenja ugovora o radu, koju činjenicu je, po ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski sud pravilno utvrdio i dao valjane razloge za svoje zaključke.

Na temelju toga, sudovi zaključuju da je tuženik, sukladno članku 108. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11, u daljnjem tekstu: ZR), dokazao postojanje opravdanih razloga za izvanredni otkaz.

Tužitelj u reviziji ističe da nije dužan dokazivati činjenice o kojima postoji javna isprava, odnosno sporna svjedodžba. Međutim, kada je tuženik uspješno osporio vjerodostojnost njegove svjedodžbe mjerodavnim podacima koji su pribavljeni iz Elektrostrojarske obrtničke škole u Z., time je na tužitelja prebačen teret dokaza da je ono što je sadržano u ispravi doista i vjerodostojno. Kako tužitelj u tom pravcu samo ponavlja svoje općenite tvrdnje o prethodnom pitanju i značaju sporne svjedodžbe kao javne isprave, ali bez da je ponudio odgovarajuće dokaze kojima bi opravdao svoje navode o vjerodostojnosti odnosne isprave, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbe iz članka 108. stavak 1. ZR-a, kada su odbili tužbeni zahtjev.

Tužitelj se u reviziji poziva na dopis Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije Z. od 20. listopada 2015., međutim, ta okolnost predstavlja novu činjenicu koju u reviziji više nije moguće iznositi (članak 385. i 387. ZPP).

Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Tužitelj je 21. lipnja 2016. dostavio podnesak koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja dopunu revizije, međutim, budući da je pobijanu presudu primio 15. prosinca 2015., to je navedena dopuna podnesena izvan zakonskog roka od 30 dana iz članka 382. stavak 3. ZPP-a, stoga ju je valjalo odbaciti kao nepravodobnu i riješiti kao u izreci (članak 392. stavak 1. ZPP).

Iz navedenih je razloga, na temelju članka 393. ZPP-a, reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 5. prosinca 2017.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.